Veliki obračun: UAE, Izrael, Saudijska Arabija protiv Muslimanskog bratstva, Turske i Katara

Tadašnji turski premijer Erdogan i njegov gost, egipatski predsjednik Muhamed Mursi u Ankari 30. septembra 2012. godine

UAE i njihovi saveznici pokušavaju iskoristiti svoj odnos sa SAD-om i Izraelom, kako bi se suprotstavili turskom i katarskom uticaju u regiji.

Govoreći na sedmičnom sastanku vlade, premijer Palestinske uprave (PA) Muhammed Shtayyeh izjavio je da će 15. septembar 2020. godine biti “crni dan u historiji arapskih država”.

Dan o kojem on govori službeno je dan potpisivanja sporazuma između UAE i Bahreina, uz posredovanje predsjednika Trumpa, kojim će normalizirati odnose sa Izraelom.

Iako naravno, palestinski narod s pravom doživljava ovo kao znak izdaje, stvarnost je da nikada nisu imali prijatelje u Emiratima ili Bahreinu.

Ne referiram se samo na to da su UAE već decenijama neformalni ‘prikriveni’ saveznik Izraela, već je to velika opšta stvarnost.

Ako uklonite prividnu i obostrano korisnu propagandu o „arapsko-izraelskom sukobu“, vrlo jednostavno ćete otkriti da UAE i Izrael, kako na nivou država, tako i snaga koje vladaju takvim državama, imaju previše toga zajedičkog da ne bi bili saveznici.

Da se izrazimo jasnije: UAE, autokratska “naftaška država” koja rasno ugnjetava svoju uglavnom južnoazijsku radnu snagu i udovoljava zapadnim super-bogatašima, ima više zajedničkog s etnokratskom državom Izrael nego s Palestincima.

Jedna od dinamika koja proizlazi iz doba arapskog proljeća je regionalna dinamika, koja suprostavlja ono što bi se moglo nazvati UAE-Saudijska osovina protiv Turske. Ukoliko se pogleda na regiju, lako se mogu uočiti različite ‘fronte’ na kojima su se sukobili UAE-Saudijska osovina protiv Turske.

Turska je nastojala podržati demokratske snage proizašle iz arapskog proljeća, posebno skupine povezane s ‘islamskom demokratijom’ tj. Muslimanskim bratstvom.

S druge strane, monarhije UAE i Saudijske Arabije u novonastalim demokratijama u regiji, bilo u Egiptu, Jemenu ili Libiji, vide samo tragove svog budućeg nestanka. Stoga su nastojali srušiti demokratske snage gdje god je to moguće.

Prvi i možda najbolji primjer toga je sirijski građanski rat, gdje su u ranim fazama sukoba Turska i UAE tehnički su bili na istoj strani, ali su zapravo imali vrlo različite prioritete.

Turska i Katar bili su spremni naoružati i pomoći pro-demokratskoj opoziciji povezanoj s Muslimanskim bratstvom, dok su UAE i Saudijska Arabija odbijala to učiniti.

Da skratim, odnos između UAE i Turske na terenu u Siriji pogoršao se do te mjere da su, početkom ovog mjeseca, Assadov režim i Rusija počeli napadati oporbene snage u Idlibu koje podržava Turska. Ispostavilo se da su UAE podmitile Assada u tome.

Iako je taj potez bio neuspješan, jer je Turska udvostručila podršku Idlibu, nagrada Assadu bio je pokušaj UAE da rehabilitiraju genocidno čudovište u Arapskoj ligi i svijetu.

Glavna motivacija ovog poteza UAE protiv Turske bila je odmazda za tursku podršku Kataru, u vrijeme kada je osovina UAE-Saudijska Arabija vodila blokadu protiv te zemlje.

Uslovi koje su UAE i Saudijska Arabija postavile Kataru traže da ta država prestane podržavati demokratske grupe, povezane s Muslimanskim bratstvom, bilo direktno ili putem svoje moćne medijske mreže Al Jazeera.

Budući da je Katar odbio da se prikloni Saudijskoj Arabiji i UAE, sada je poznato da je Saudijska Arabija bila na rubu vojne invazije nad Katarom, nedostajala je samo podrška Washingtona za takav zapaljiv potez. Međutim, i odluka Turske da pošalje svoje oružane snage u Dohu i zaštiti zemlju, odvratila je saudijsku invaziju.

Turska je ponovo osujetila zlokobne pokušaje Saudijsko-Emiratske osovine

Posljednja kap poniženja za Emirate dogodila se u Libiji. UAE su, zajedno sa svojim saveznikom Abdel Fattah el Sisijem, bile prvi sponzor anti-demokratskih fašističkih milicija, generala Haftara, dok su pokušavali srušiti Vladu nacionalnog jedinstva (GNA), legitimnu vladu Libije, priznatu od strane UN-a.

Unutar GNA se nalaze snage povezane s bratstvom i predviđaju demokratsku budućnost Libije.

Tako su UAE, ohrabrene podrškom i uspjehom u brutalnom vojnom puču protiv člana Muslimanskog bratstva, Muhameda Mursija, prvog i jedinog demokratski izabranog predsjednika u historiji Egipta, smatrale da GNA mora otići.

Ulazak Turske u Libiju i težak poraz za Saudijsko-Emiratsku osovinu

Budući da su Francuska i Rusija podržale Haftara i da se EU, pridružila Trumpu samo u retoričkoj i kratkoj osudi napada na GNA, Turska je mobilizirala i pružila vojnu i političku podršku GNA, pomažući u suzbijanju Haftarovih napada na Tripoli.

Haftarove skupine ruskih plaćenika, selefijske skupine i pro-Gadafijeve milicije, kao i njihovi Emiratski šefovi, bili su prisiljeni na ponižavajući poraz.

Nije da se Turska ovdje ponaša kao neki bastion slobode u regiji, ali njezina agresivnija politika, koja se suprotstavlja Saudijsko-Emiratskoj osovini uslijedila je nakon njihove otvorene podrške neuspjelom puču 2016. godine protiv demokratski izabrane turske vlade.

Tako da nije iznenađenje da Turska želi suzbiti pokušaje Emirata i njihove anti-demokratske pohode.

Ali još nije gotovo. Nakon niza poraza od Turske, UAE su sada odlučile otvoreno zagrliti Izrael. Dakle, šta tačno donosi ovaj savez za UAE?

Jedan od dominantnih pro-izraelskih narativa širom zapadnog svijeta je da je Izrael malo ostrvo “zapadne civilizacije” usred mora arapsko-islamskog barbarstva.

UAE se stoga sada mogu dalje predstavljati kao bastion „zapadnih vrijednosti“, privlačeći veću podršku moćnih pro-izraelskih snaga na Zapadu za svoje različite kontrarevolucionarne ciljeve.

UAE u osnovi žele iskoristiti izraelsko “uže” nad Zapadom, posebno SAD-om, za demonizaciju i delegitimizaciju Turske, dok materijalno i geopolitički jačaju vlastite kapacitete.

Ali već smo vidjeli povratni udarac, kada je Izrael pokazao svoju izvanrednu snagu i doseg, stavljajući veto na kupovinu borbenih aviona F-35 od strane UAE.

Ali dodavanjem Bahreina u kombinaciju, možda i Saudijska Arabija odluči da se priključi. UAE jasno vjeruje kako jača, ne samo protiv Turske, ali i protiv sila demokratije, slobode i napretka, koje su emiratska suprotnost.

To vrijedi za Palestince koji se bore protiv izraelske okupacije i aneksije, Sirijce koji se bore protiv Assada i ruskog genocida, Libijce koji pokušavaju stvoriti mirnu budućnost ili Egipćane koji se bore protiv Sisijevog totalitarizma.

Sve ove snage suprotstavljene su interesima UAE.

  • Tekst je preuzet i prilagođen. Izvorni autor teksta je Sam Hamad, Škotsko-Egipatski pisac sa sjedištem u Edinburghu.
Podijelite: