Armenija ne želi predati karte miniranih područja na teritoriji Azerbejdžana

Upozorenje o minskom polju u blizini gruzijsko-azerbejdžanskog graničnog prijelaza poznatog kao Crveni most. (Fotografija: HALO Trust / Halotrust.org)

Iako je sukob između Azerbejdžana i Armenije odavno trebao biti zaustavljen, azerbejdžanski civili i vojnici još uvijek stradaju od neeksplodiranih mina, dok Armenija odbija predati karte podmetnutih minskih polja u Nagorno-Karabahu

Svakog sata ljudi umiru ili izgube udove nagazivši na nagaznu minu širom svijeta. Većina ovih žrtava su civili, koji žive u mirnim zemljama.

Dvije decenije od Ugovora o zabrani korištenju mina, što podrazumijeva zabranu upotrebe, skladištenja, proizvodnje i transporta protupješadijskih mina – neke zemlje nastavljaju da proizvode i čuvaju ovo oružje. Pa čak i neke od 164 države-potpisnice još uvijek čuvaju zalihe minsko-eksplozivnog naoružanja.

Mine koje su podmetnule armenske snage odnijele su živote i osakatile desetine azerbejdžanskih civila i vojnika nakon završetka posljednjih sukoba u Nagorno-Karabahu.

Prema informacijama Azerbejdžanske nacionalne agencije za protuminsko djelovanje (ANAMA), nakon završetka posljednjeg sukoba pronađeno je i uništeno najmanje 750 neeksplodiranih projektila i raketa, 4.500 protupješadijskih mina i 2.000 protutenkovskih mina.

Ovo stvara ozbiljne poteškoće u primijeni novembarskog mirovnog sporazuma.

Armenija čini dalji zločin tim što odbija predati karte minskih polja azerbejdžanskim vlastima

Azerbejdžanske civile i vojnike i dalje ubijaju nagazne mine koje su oružane snage Armenije ostavile na oslobođenim teritorijama.

Oprema za uklanjanje mina koja je Azerbejdžanu isporučena iz Turske i koristi se u svrhu deminiranja Nagorno-Karabaha

Čini se da ovim incidentima nema kraja dok Jerevan ne podijeli detalje o lokacijama mina u bivšim okupiranim azerbejdžanskim teritorijama.

Međutim, Armenija ne želi pružiti karte miniranih područja, te sa tim kao i do sada, pokazuje destruktivnost. U isto vrijeme, ciljevi Armenaca su jasni: Glavni od njih je da se ubije što više ljudi, a drugi da se što više uspori povratak Azerbejdžanaca na teritorije koje je Azerbejdžan oslobodio.

Armenija tim čini dalje zločine u nastojanjima da zakomplikuje i odloži povratak azerbejdžanskih izbjeglica u njihove domove.

Baku je već vratio tijela 1.400 stradalih armenskih vojnih vojnika, pružio humanitarnu pomoć armenskoj zajednici u Karabahu, dozvolio Armencima da posjete samostan Khudavang u azerbejdžanskoj regiji Kalbajar i, na kraju, ali ne manje važno, omogućio je transport ruskog prirodnog gasa u Armeniju preko teritorije Azerbejdžana.

Tim djelima Baku je pokazao svoju dobru volju i spremnost za buduće pomirenje.

Međutim, smatra se kako Armenija posjeduje karte minskih polja koje ne želi predati. Da nije bilo tako, tada bi i sami Armeni masovno stradali od podmetnutih mina u prošlosti. Kako se to nije dogodilo, jasno je da oni imaju tačne informacije o ovom pitanju.

Kršenja prekida vatre od strane Armenskih snaga

Nakon postignutog prekida vatre zabilježena su brojna kršenja prekida vatre od strane Armenije. Azerbejdžan je prošlog mjeseca upozorio Armeniju da ne pokušava ponovo rasporediti svoje snage na njegovim teritorijama.

U saopštenju Ministarstva vanjskih poslova, Baku je naglasio da je raspoređivanje armenskih vojnika na međunarodno priznatim teritorijama Azerbejdžana u suprotnosti s međunarodnim pravom i osnovnim načelima međunarodnih ljudskih prava.

Sredinom decembra, mjesec dana nakon potpisivanja mirovnog sporazuma, azerbejdžanske snage zarobile su 62 armenska vojnika, koji su odbili prihvatiti mirovni sporazum, ubivši tri azerbejdžanska vojnika i jednog civila.

S tim u vezi, Baku optužuje ove vojnike za terorizam i, za razliku od ratnih zarobljenika koji su vraćeni kući, Azerbejdžan ove vojnike nije predao Armeniji.

Zaustavljanje sličnih incidenata i potpuno uklanjanje mina na oslobođenim teritorijama presudno je za održivi razvoj i izgradnju regije. Upravo će od ovog procesa ovisiti povratak azerbejdžanskih interno raseljenih osoba i proces ekonomske integracije u regiji.

Autor: Faruk Tucaković

Podijelite:

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.