Kao članica NATO-a i tradicionalni zapadni saveznik, mjesto Ankare u okviru NATO 2030 vizije mogla bi u velikoj mjeri pomoći Evropi u rebalansu odnosa s Rusijom, osim ukoliko Tursku njeni zapadni saveznici ne primoraju da stane na stranu Moskve.
Angela Merkel, njemačka kancelarka s najdužim mandatom, nakon Helmuta Kohla, i de facto lider Evropske unije, napušta svoj ured u septembru 2021. godine. Ova politička promjena imat će učinke na mnoga globalna pitanja koja se kreću od izbjegličke krize do klimatskih promjena.
Kao ključna figura evropskog kontinenta i politike u dvadeset i prvom stoljeću, odsustvo Merkel na međunarodnoj sceni konfigurirat će nove saveze i neprijateljstva, baš kao što je to činilo njezino prisustvo. Međutim, Merkel je prihvatila izazove u posljednje dvije decenije, zajedno s dvojicom moćnika u evropskom susjedstvu: ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i turskim Redžepom Tajipom Erdoganom.
Odnosi između EU, Rusije i Turske oblikovali su političku i društvenu atmosferu kontinenta od 2000-ih. Iako su Rusija i Turska ostale suparnici tokom prve decenije dvadeset prvog vijeka, razvile su krhko vojno i ekonomsko partnerstvo na Bliskom Istoku i Južnom Kavkazu. Nakon što je stoljećima bio tradicionalni saveznik Zapada protiv ruske agresije, turski geopolitički pomak utjecao je na otpornost EU na nedavne krize. Mnoge evropske prijestolnice oklijevale su u političkim težnjama Turske nakon kupovine ruskih odbrambenih sistema ili otuđenja od NATO-a. Međutim, stvarna postignuća Ankare u odbrambenoj industriji mogla bi restrukturirati vojno-industrijski kompleks EU i stav protiv Moskve.
Tursko vojno prisustvo u Libiji, Nagorno-Karabahu i Siriji, i stalna vojna podrška Ukrajini, mogli bi ojačati evropsku odbranu u sljedećoj deceniji nakon Merkelove. Kao član NATO-a i tradicionalni zapadni saveznik, pozicija Ankare u okviru NATO 2030 vizije mogla bi u velikoj mjeri doprinijeti Evropi u rebalansu odnosa s Rusijom. Nadalje, čini se da bi Ankara mogla promijeniti tok evropskog vojno-industrijskog kompleksa sa ugovorenim prodajama Češkoj, Mađarskoj, Latviji i Poljskoj.
Kao novi partner baltičkih zemalja, Turska planira proširiti svoj utjecaj na Bjelorusiju, jedinu preostalu državu u istočnoj Evropi koja je podređena Rusiji. Ankara bi tako mogla biti konkurent Moskvi i važan saveznik EU nakon odlaska Merkelove.
S druge strane, Kremlj posmatra poteze Turske u svojim pograničnim zemljama i marionetskim državama. Prkoseći rastućem turskom vojnom utjecaju, dio ruskog vojno-industrijskog kompleksa, odnosno ZALA Aero Group, u svojim video demonstracijama, prikazao je direktni pogodak turske bespilotne letjelice Bayraktar TB2. Moskva pripisuje značaj slabljenju veza između Evrope i Turske.
Ulažući uveliko u Istočni Mediteran, Rusija stvara mnoge sigurnosne rizike za EU. Ankara i Moskva pokušavaju pojačati svoj utjecaj na euroskeptične vlade u EU, poput Mađarske i Poljske. Čak i prije septembra 2021. godine, Evropa i njezino susjedstvo postali su predmet velikih igara Rusije i Turske.
Ipak, uzajamna navodna zabrinutost EU sa Sjedinjenim Državama i vodstvom NATO-a zbog ljudskih prava i demokratije mogla bi spriječiti trenutno partnerstvo s Turskom. Od izbjegličke krize do uzajamnih optužbi za miješanje u unutrašnja pitanja, evropsko-turski odnosi moraju prevladati mnoga pitanja. Ako Ankara i Brisel razviju međusobno razumijevanje, njihovo partnerstvo moglo bi također preoblikovati prirodu evropsko-ruskih odnosa. Inače, rusko-turska saradnja u istočnom evropskom susjedstvu mogla bi ugroziti jedinstvo i snagu Unije nakon odlaska Merkelove.
Izvor: Oğul Tuna/The National Interest
