Proteklih mjeseci ruske i turske snage u Siriji našle su se na meti napada nepoznatog trećeg aktera, koji po svemu sudeći nastoji uvući u neizbježni konflikt oko Idliba obje države.
Dva turska vojnika su poginula, a tri su povrijeđena u napadu izvedenom u zoni deeskalacije u sirijskoj provinciji Idlib, saopćilo je u subotu tursko ministarstvo odbrane. Međutim, počinioci ubistva nisu navedeni. Od aprila 2018. godine napadi na Idlib, posljednje uporište sirijske opozicije, dramatično su se pojačali, uzrokujući nove valove izbjeglica koji se slijevaju prema turskoj granici i dovode zemlju – u kojoj je već smješteno 3,7 miliona sirijskih izbjeglica – u težak položaj.
Kao rezultat toga, Turska je posljednjih sedmica dopremila trupe i opremu u regiju kako bi zaustavila napredovanje sirijskog režima, nadajući se da će izbjeći novi val izbjeglica. Turski vojnici trenutno su stacionirani u regiji radi zaštite lokalnog stanovništva i borbe protiv terorizma. Unatoč vojnoj eskalaciji, Ankara je također pokušavala održati diplomatske kanale s Rusijom otvorenim u nadi da će pronaći političko rješenje, pozivajući Moskvu da poštuje mirovne sporazume i osigura hitan prekid vatre.
Prije pogibije turskih vojnika u Idlibu, sličan napad dogodio se i na ruske snage u Siriji, u regiji Homsa, zbog čega je Rusija navodno pojačale napade na Idlib, za koji navodi da je polazna baza terorista koji izvode napade na ruske snage.
Prije ovog napada na ruske snage, prethodnih mjeseci je također ubijeno nekoliko ruskih vojnika u napadima u Siriji.
Čini se da je počinilac i organizator ovih napada na turske i ruske snage još uvijek nepoznat, kao treći akter, koji nastoji obje strane dovesti u situaciju direktne konfrontacije u regiji Idliba.
Uspostavljanje Idlibskog “islamskog emirata” na sjeveru Sirije
Nakon američkog poraza i povlačenja iz Afganistana i najave talibana o uspostavi islamskog emirata u zemlji, ohrabrene radikalne grupe iz Idliba su ovo u najmanju ruku doživjele kao veliki događaj i moralni poticaj da nešto slično pokušaju napraviti u sirijskom Idlibu, zaobilazeći Tursku kao glavnog aktera u regiji.
Nakon godina mukotrpnog rada na povećanju svog utjecaja u Siriji, Nusra Front i druge radikalne grupe su proteklih godina pokrenule konsultacije unutar svojih redova i među nekim simpatizerskim opozicionim grupama o proglašenju emirata na sjeveru Sirije.
Sve ovo se događalo pod patronatom zapadnih obavještajnih službi, koje su, pokušavajući da iskoriste situaciju na sjeveru Sirije, nekoliko puta pokušavale izazvati direktni sukob između Turske i Rusije. Naravno da Turci ovo nisu mirno posmatrali. Posebno u posljednjoj godini dana mnoge od ovih radikalnih grupa su rasformirane, dok su neke protjerane ili su morale napustiti Idlib.
Značajan broj napada na ruske vojne baze i položaje je smanjen i zaustavljen nakon prošlogodišnjeg jačanja turskog vojnog prisustva u regiji. Međutim, to nije bilo dovoljno da se u potpunosti eliminira prisustvo radikalnih elemenata pokazuju najnoviji napadi u Idlibu, ali i u ostatku Sirije.
Pozadina ovih događaja i američke računice
Sjedinjene Države posljednjih mjeseci ulažu veliki međunarodni i regionalni napor da legalizuju prisustvo oružanih Kurdskih snaga (SDF) u Siriji, nastojeći ih transformisati o nezaobilazan politički faktor bez kojeg se neće moći govoriti o budućem administrativnom uređenju Sirije.
Rusija je također prihvatila američku igru, obećavajući kurdskoj upravi na istoku Sirije političku podršku i vojnu zaštitu od eventualne turske vojne operacije. Za Rusiju, sirijski Kurdi ne predstavljaju bilo kakav problem ili prijetnju. Ono što Rusiji smeta je njihova povezanost sa Sjedinjenim Državama i saradnja koju su uspostavili.
Američki ciljevi u Siriji, kao glavnog aktera, je uspostaviti autonomnu kurdsku oblast na istoku zemlje poput one koja je uspostavljena na sjeveru Iraka, kako bi se ove dvije regije u budućnosti ujedinile u nezavisnu državu Kurdistan.
Mogu li u tome uspjeti? Vrlo teško jer u regiji je vidljivo sve snažnije prisustvo i utjecaj Turske, koja se ovome otvoreno protivi. Kriza koju zapadne obavještajne službe već godinama održavaju u Idlibu ima za cilj skrenuti fokus Asadovog režima, Irana i Rusije sa dešavanja na istoku Sirije. U tome su američke, izraelske i druge obavještajne službe značajno bile uspješne, te su posljednjih dana kroz likvidacije ruskih i turskih vojnika u regiji tenzije na relaciji Rusija i Turska znatno porasle.
Turska je također pojačala svoje artiljerijske i zračne udare na kurdske jedinice na istoku Sirije, kojima je Rusija obećala zaštitu i političku podršku, recipročno uzvraćajući na ruske zračne napade u Idlibu.
Rusko nezadovoljstvo i režimski plan za zauzimanje Idliba
Rusija već duže vrijeme ne skriva svoje želje o ulasku režimskih snaga u Idlib, tražeći rješenje koje bi dovelo do toga. Iako je izgledalo da su Turci napravili “pro-ruski” zaokret posljednjih godina tim što su kupili S-400 i ušli u ozbiljnu saradnju sa Rusijom po pitanju Sirije, udaljavajući se tako naizgled od NATO-a, sada se pokazuje da to nije bio slučaj onako kako su to ruski mediji godinama predstavljali.
Rusi su posebno uznemireni posvećenosti Turske NATO alijansi i zapadnim saveznicima posljednjih mjeseci, počevši sa nedavnim NATO vojnim vježbama u Crnom moru, političkoj podršci Ukrajini i isporukama bespilotnih letjelica, angažmanu Turske po pitanju Afganistana u ime NATO-a, te širenjem turskog vojnog prisustva u okviru NATO-a na Baltik.
Sada sa najnovijim napadima na Idlib, Rusija prijeti Turskoj, vršeći pritisak oko mogućeg milionskog izbjegličkog vala iz Idliba prema turskoj granici, što je prijetnja za tursku nacionalnu sigurnost.
Turski ministar odbrane je proteklih dana upozorio Rusiju, te rekao kako se Turska pridržava važećih sporazuma o prekidu vatre, alaudirajući na ruske zračne napade koji predstavljaju kršenje sporazuma koji je predsjednik Vladimir Putin prošle godine potpisao.
Posljednjih mjeseci vidljivo je masovno gomilanje snaga turske vojske u regijama Idliba, što je jasan pokazatelj spremnosti Turske da zaustavi bilo koji pokušaj zauzimanja Idliba od strane režima, koji bi ugrozio samu Tursku.
Pripreme za novu vojnu operaciju protiv režima i njegovih saveznika
Trenutačno nezadovoljstvo koje vlada među turskim javnim mnijenjem zbog milionskog prisustva sirijskih izbjeglica u zemlji, eventualna prijetnja da desetine hiljada potencijalnih terorista iz Idliba krene u pravcu turske granice, glavni su motiv zbog kojih će Turska gotovo zasigurno djelovati protiv bilo kakvog pokušaja zauzimanja Idliba.
To je ustvari jasno vidljivo iz vojnih priprema na terenu koje su se događale posljednjih godinu dana. Sa druge strane, radikalne grupe iz Idliba koje kontroliše zapad će pokušati izazvati ovaj sukob onog trenutka kada proglase tzv. “Islamski emirat” u Idlibu, što se očekuje u bliskoj budućnosti. Postavlja se pitanje da li ovaj projekat ima za cilj da se Asad, Rusija i Iran dovedu u Idlib, kako bi se izazvao rat sa Turskom? Ko bi od toga jedini profitirao do samih Sjedinjenih Država i njihovih saveznika u Siriji?
Situacija je ozbiljnija nego što se to u javnosti smatra. Ukoliko Rusija, uz pomoć Asada i mimo znanja Ankare pokuša pokrenuti kopnenu ofanzivu nad Idlibom, ovaj put će se suočiti sa daleko snažnijim odgovorom nego što je to bio slučaj prošle godine.
Ovaj sukob se ustvari očekuje pred dolazeći susret između Erdogana i Putina, koji je uskoro planiran u Sočiju, gdje će obje strane nastojati što snažnije sjesti jedna naspram druge kako bi razgovarali o Siriji
Prošle godine su se događali slični incidenti pred susret predsjednika dvije države u Rusiji, kada je dogovoreno primirje u Idlibu. Sličan razvoj situacije očekuje se i u narednim sedmicama. Novi privremeni politički dogovor oko Idliba je po svemu sudeći neizbježan.
Autor: F.T
