Projekat „Novog Bliskog Istoka“, Turska, UAE i Saudijska Arabija

Predsjednik Donald Trump pridružuje se kralju Salmanu bin Abdulazizu Al Saudu i Abdel Fattahu Al Sisiju , kako bi sudjelovali u uvodnom otvaranju Globalnog centra za borbu protiv ekstremističkih Ideologija

Mnogi geopolitički analitičari slažu se kako je projekat „Novog Bliskog Istoka“ propao zbog američkog neuspjeha u Siriji i zbog same Turske koja je odstupila od Zapadnih načela. Ali da li je to u stvarnosti tako?

Nakon dolaska na vlast današnjeg predsjednika Turske, Erdogan je važio za „američkog čovjeka“ kojeg su doveli na čelo projekata „Novog Bliskog Istoka.“

Pojedini turski autori kažu kako je nakon poznatog istupa „One minute“ u Davosu, Erdogan okrenuo leđa Americi, što je djelomično i tačno.

Ali šta je to projekat „Novog Bliskog Istoka“, o čemu se radi ustvari?

Projekat „Novog Bliskog Istoka“ prvi put je zvanično iznesen u javnost u Junu 2006. godine od strane tadašnje američke sekretarke Condoleezza Rice, u Tel Avivu.

Ovaj plan sastojao se od budućih američkih pohoda na Bliski istok i sijanja haosa, koji i danas gledamo. Meta plana su 22 države, čije granice će da se mijenjaju prema ovom planu.

Plan rasparčavanja Bliskog istoka o kojem je američka sekretarka govorila u Tel Avivu

Pojedinci danas tvrde kako je SAD doživjela debakl u Siriji, i kako se od ovog projekta odustalo odstupanjem Turske.

Ali u stvarnosti to nije tako, nastavak ovih planova danas gledamo u Egiptu, Libiji, Iraku i drugim regijama.

Prva verzija re-dizajna „Novog Bliskog istoka“ propala je ulaskom Turske u Siriju i Irak. Ali ulogu Turske u ovom planu pruzele su druge dvije države.

Države o kojima govorim u direktnom su sukobu sa Turskom, od Sirije, Iraka, Egipta, Sudana, Somalije, Libije i Katara. Radi se o Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Saudijskoj Arabiji.

Podjela Libije je dio projekta „Novog Bliskog istoka“

Kada bi vas neko upitao o Libiji, o tome ko je glavni i najveći akter u libijskom sukobu, šta biste odgovorili? SAD? Rusija ili Egipat? Nijedna od navedenih država, glavni akter su Ujedinjeni Arapski Emirati.

Ujedinjeni Arapski Emirati nisu imperijalistička država, ne posjeduju veliku vojnu silu niti posjeduju veliku populaciju, kao preduvjet velike sile. Ali ipak djeluju u sukobima širom Bliskog Istoka i Afrike.

Koji je onda motiv UAE u Libiji? Zašto je za UAE Libija tako bitna?

Ako pažljivo zapazimo UAE su organizovale vojni udar u Sudanu, kao i onaj u Egiptu, u kojem je Sisi silom preuzeo vlast. Pored ovoga, UAE su prisutne i u Somaliji.

Koji je interes ili motivacija UAE da čini ovakve stvari širom islamskog svijeta?

Saudijska Arabija uz UAE jednako je upletena u mnoge od ovih događaja.

Ako odvojeno gledamo na ove poteze UAE i Saudijske Arabije, nemoguće je doći do logičnog zaključka ili razloga.

Dok ne odgovorimo na ovo pitanje, ne možemo shvatiti ni poteze Turske u cijeloj ovoj geografiji.

Radi se o asimetričnom ratu između Turske, koja ima historijske veze sa muslimanskom geografijom, i UAE i Saudijskom Arabijom koje nastoje zaustaviti Tursku, i omogućiti nastavak kontinuiteta zapadnih interesa na Bliskom istoku.

Dva prijestolonasljednika na čelu “Novog Bliskog istoka”, Bin Zajed i Bin Salman

Asimetrični rat u ovom slučaju znači da bez pokazivanja državne zastave i korištenja zvanične vojske i naoružanja, preko posrediničkih grupa, napadti države koje su meta.

Ako na ove događaje gledate odvojeno, ne možete naći logičan zaključak ili razlog zašto su UAE u ovoj mjeri aktivne u Libiji, ne možete shvatiti ni zašto su u sukobu sa Turskom.

Zašto vojnici Saudijske Arabije u regiji Deir Ezzora-Siriji štite naftna polja?

Nakon što SAD i Cionisti nisu dobili željeni ishod sa Turskom, u pogledu projekta, u Turskoj su pokušali izvesti vojni udar, poput onog u Egiptu, ali to im nije pošlo za rukom.

Vrijedi napomenuti kako su i u slučaju pokušaja vojnog udara u Turskoj, UAE odigrale značajnu ulogu.

Turska je stala na čelo projekta samo iz jednog razloga, da ga onemogući i iskoristi za svoje interese, što je djelomično i uspjela.

U ovoj situaciji na čelo Bliskoistočnog projekta dolaze UAE i Saudijska Arabija. Dok mnogi govore o propasti projekta „Novog Bliskog Istoka“, događaju se vojni udari u Sudanu, Egiptu, pojavljuju se terorističke organizacije u Somaliji, otpočinje građanski rat u Libiji.

U svim ovim događajima možemo naći ulogu Turske sa jedne strane, i ulogu UAE i Saudijske Arabije sa druge

U pojedinim medijima nalazili su se naslovi kako Saudijska Arabija i UAE pokušavaju ekonomski izvršiti pritisak na Tursku, kako se nastoji zaustaviti priliv turista iz arapskih država na ljetovanja u Turskoj.

Niko ne vidi širu sliku ovih poteza, niko ne vidi da je to dio i nastavak velikog projekta za rasparčavanje granica 22 države koje se nalaze ovdje.

Prema objavljenim kartama sama Saudijska Arabija biće podijeljena na nekoliko manjih država.

Iako smo svjedoci ratnih zločina nad civilima u Jemenu od strane Saudijske koalicije, vidimo kako Zapadne države bez ikakvih problema prodaju napredno naoružanje Saudijskoj Arabiji.

Iako Saudijska Arabija u svojoj historiji nikada nije organizovala demokratske izbore, u zapadnim medijima nećete pročitati kako je kralj ili prijestolonasljednik Salman „diktator“.

Kada poslažemo slagalicu možemo vidjeti širu sliku događaja, dok Turska na jednoj strani vodi borbu protiv velikih sila širom islamske geografije, države poput Saudijske Arabije i UAE bore se za kontinuitet interesa Zapada.

Njihov jedini cilj i zadatak jeste spriječiti i zaustaviti uspon i rast Turske. Međutim, mogu li to postići?

Asimetrični rat koji se vodi od Afrike do Azije između Turske i zapadne osovine UAE/Saudijska Arabija/Egipat mogao bi prerasti u veliki oružani konflikt.

Egipat je nedavno organizovao pomorske vojne vježbe blizu granice sa Libijom, tačnije nakon što je turski parlament dao dozvolu vladi za vojnu intervenciju u Libiji.

Situacija u Kataru nije izdvojena iz ovih dešavanja, napetost oko Katara još uvijek traje i čeka se povoljna prilika.

Međutim, Turska ne samo da se suprostavlja Arapsko-Cionističkoj osovini, u borbi iako usamljena, i dalje uspjeva ostvariti napredak. Najbolji primjeri ove borbe su Katar, Libija i Tunis.

Autor: Tarık BaşTürk

Podijelite: