Od početka sirijskog građanskog rata početkom 2011., Rusija i Iran podržali su režim sirijskog predsjednika Bashara al-Assada, dok je Turska, zajedno sa Saudijskom Arabijom, Katarom i Sjedinjenim Državama, podržavala protu-Assadove pobunjenike.
Međutim u današnjici situacija počinje uveliko da se mijenja, dok Rusija sa Iranom podržavajući sirijski režim vrše pritisak na Tursku u pogledu Idliba, Amerika kao strateški saveznik turske naoružava desetinama hiljada kamiona naoružanja teroriste YPG-a.
U ovom tekstu bavit ćemo se isključivo sirijskim režimom, Rusijom i Iranom koji ga podržavaju u Siriji, analizirat ćemo trenutačne mogućnosti turske vojske.
Ukoliko dođe do daljnjeg narušavanja primirja u Idlibu, ukoliko val od 3 miliona sirijskih izbjeglica krene ka Turskoj šta će se dogoditi?
Idlib iako sirijski grad zbog svog položaja i populacije danas je najznačajniji za tursku nacionalnu sigurnost.
U ovakvoj jednoj situaciji, može li Turska uopšte i pomisliti da “Proda“ ovaj grad i rizikuje izbjeglički val? Prema turskim izvorima od početka sirijskog rata do danas, Turska je potrošila 40 milijardi dolara na zbrinjavanje sirijskih izbjeglica.
Turski predsjednik stavio je do znanja i Rusiji i Iranu i Zapadu kako Turska više neće moći primiti i zbrinuti novi val sirijskih izbjeglica.
U ovom tekstu analizirat ćemo mogućnosti turske vojske da se suprostavi sirijskom režimu, Iranu i Rusiji u pogledu Idliba.
Ukoliko do direktnog sukoba dođe, ovo su oružja koja mogu nanijeti vitalne gubitke sirijskom režimu u pogledu ljudstva i tehnike.
F-16 višenamjenski borbeni avion sa raketama zrak-zrak srednjeg dometa (AMRAAM)
Tursko ratno zrakoplovstvo (TAF) u svom je inventaru posjeduje 250 zrakoplova F-16, od kojih je trideset tipa Block 50+. Block 50+ je najnovija varijanta F-16 u turskoj vojsci, borbeno dokazanog višenamjenskog borbenog aviona četvrte generacije. Turska je proizvodila F-16 uz američku licencu i upravljala različitim inačicama F-16 od sredine 1980-ih, pružajući TAF-u značajno iskustvo s “Fighting Falcon” u svakom mogućem scenariju.
Američka raketa AIM-120 s kojom su turci prije nekoliko godina oborili ruski SU-24 smrtonosna je kombinacija uz F-16. S operativnim dometom od gotovo trideset nautičkih milja (pedeset kilometara), AIM-120 pretvara F-16 u ozbiljnu prijetnju visoko obučenim i dobro opremljenim ruskim pilotima.
Pored toga na turske F-16 ugrađen je domaći sistem za ometanje neprijateljskih radara SPEWS-II.
Sistem SPEWS-II može otkriti radarske signale koji dolaze iz navođenih raketa i upozoriti turskog pilota. Ovaj sistem ima mogućnost da “zbuni“ sisteme zračne odbrane koje koristi sirijski režim i tim ih spriječi da pravovremeno dejstvuju prema turskim avionima.
Zbog toga je SPEWS-ll vrlo koristan za prekogranične zračne operacije turske vojske.
Strateški sistem “KORAL“ za elektronsko ratovanje
Dizajniran od strane turske državne korporacije Aselsan, ovaj elektronski sistem dizajniran je tako da zavara konvencionalne i složene vrste neprijateljskih radara i analizira više ciljnih signala u širokom frekvencijskom rasponu, automatski generirajući odgovarajući odgovor, zahvaljujući digitalnom radijskom sistemu frekvencijske memorije (DRFM).
S efikasnim dometom većim od devedeset milja (oko 150 kilometara), KORAL može zaslijepiti i obmanuti bilo koji kopneni, morski i zračni radarski sistem. Ovaj novi sustav mogao bi uskratiti rusima i sirijskom režimu “situacijsku svijest“, i zaslijepiti njihove sisteme naoružanja koji bi u suprotnosti predstavljali prijetnju turskoj vojsci.
Stealth korvete klase “Ostrvo“
Turske stealth korvete klase “Ostrvo“ još je jedna pomorska platforma koja predstavlja smrtonosni izazov sirijsko-ruskim brodovima koji se nalaze u istočnom Mediteranu.
Dizajniran i proizveden od turskog osoblja, ove korvete opremljene su sa 8 raketa Harpoon Block II, tri-inčnim topovima OtoMelara Super Rapid i ostalim naoružanjem. Ovi brodovi imaju izuzetno smanjeni radarski, infracrveni i akustički odraz, a opremljeni su radarom vrlo male vjerojatnosti presretanja (LPI) koji bi se mogao provući do sirijsko-ruskih površinskih plovila i uzrokovati smrtonosni udarac.
Krstareće rakete SOM
Krstareće rakete SOM turska vojska posjeduje već neko vrijeme u svom inventaru.
Ove rakete omogućavaju turskoj vojsci da gađa ciljeve unutar Sirije bez da ulazi u domet sirijske protuvazdušne odbrane.
Upravo ovu vrstu “Stand-off“ naoružanja koristi izraelska vojska koja sa velike udaljenosti gađa mete unutar Sirije, dok ruski i sirijski zračni sistemi stoje bespomoćni da uzvrate na ove napade.
Uz pomoć krstarećih raketa SOM turska vojska bi ostvarila veliku nadmoć nad sirijskim režimom čak i uz podršku i pomoć Irana i Rusije.
Turska pored krstarećih raketa posjeduje i anti-radarske rakete kojima ima mogućnost da neutrališe sirijsku-rusku protuvazdušnu odbranu sa udaljenosti 100km+.
Masovni napad od strane turske vojske ovom vrstom naoružanja ne bi mogao efektivno zaustaviti nijedan sistem protuvazdušne odbrane današnjice.
Raketni sistem “Bora Khan“
Bora Khan je još jedan veliki adut turske vojske protiv sirijskog režima.
Shodno dostupnim podacima, KHAN koristi rakete kalibra 610 mm na čvrsto gorivo, sa masom od 2.500 kg, prilikom lansiranja. Težina bojeve glave iznosi 470 kg, a navodi se u dvije varijante – čisto inercijalno, ili kombinacijom inercijalnog navođenja sa satelitskom korekcijom.
U posljednjoj varijanti, zona odstupanja od cilja je manja od 50 m na maksimalnoj udaljenosti. Raketa kompleksa KHAN se lansira iz dva kontejnera instalirana na šasiji MAN (8×8), a razvoj sistema je započeo još 2009. prema podacima koje je iznio Rokestan.
Do danas ovaj sistem je uspješno testiran u prekograničnim operacijama u Iraku protiv položaja terorista.
Sirijski režim ne posjeduje mogućnost za zaustavi napad ovom vrstom naoružanja ponajviše iz razloga što lansirana raketa može da mijenja putanju kretanja navođena satelitskom korekcijom.
Turske bespilotne letjelice i dronovi
Turska će postati prva nacija koja će koristiti bespilotne letjelice koje mogu naći, pratiti i eliminisati mete bez ljudske intervencije.
Turska je nedavno započela s proizvodnjom naoružanih bespilotnih letjelica, a na stotine ovih letjelica korištene su već na sjeverozapadu Sirije protiv terorista PKK-YPG. Turska odbrambena kompanija STM najavila da će vojska početi upotrebljavati svoje Kargu dronove početkom sljedeće godine.
Pored toga što su daleko jeftinije od klasičnih borbenih aviona, neke od ovih letjelica mogu ostati u zraku i do dva dana, imaju neograničen domet preko satelitske veze kojom se upravlja ovim letjelicama.
Neke od ovih letjelica uspješno su testirane u sukobima u Siriji i Libiji posljednjih mjeseci.
SAT mornarički komandosi turske vojske
SAT (Sualtı Taarruz Timleri / Podvodni napadački timovi) najelitnija je jedinica među specijalnim jedinicama turskih oružanih snaga. Turski SAT-ovi djeluju u svakom okruženju. Oni se mogu infiltrirati iza neprijateljskih linija iz zraka, na kopnu ili moru da bi pronašli ciljeve od visoke važnosti, stvoriti diverzije ili izvršili napad na primorske objekte i brodove.
Turski SAT-ovi, posebno u ograničenom sukobu, izvodili bi smrtonosne tajne operacije protiv sirijske obalne infrastrukture i ruskih plovila koja djeluju na Sredozemlju.
Za kraj dodat ću kako ni Rusija niti Iran nikada ne bi ušli u otvoreni sukob protiv Turske zbog sirijskog režima, pokazalo se to i slučaju Izraela koji već godinama slobodno bombarduje mete unutar Sirije.
