Od šest država Zapadnog Balkana, Bosna i Hercegovina (BiH) je najranjivija na ruske utjecaje, pokazuje izvještaj organizacije „NATO centar za strateške komunikacije“. Rusija djeluje destabilizirajuće, koristeći komplikovano društveno, političko i ekonomsko okruženje, nedostatak strateške orijentacije države i podijeljenost oko evroatlantskih integracija, koristeći se vodstvom Republike Srpske.
Vojni odbor Senata Sjedinjenih Američkih Država ove godine je optužio Rusiju da „potkopava suverenitet” Bosne i Hercegovine i „destabilizira odnose Kosova i Srbije“, nakon čega je najavljen aktivniji američki angažman na Balkanu.
Motivi Rusije na Zapadnom Balkanu
Zapad na čelu sa Sjedinjenim Državama dugi niz godina djeluje protiv interesa Rusije u državama poput Ukrajine, Bjelorusije i drugih država.
Ovo nije bio slučaj samo u Evropi, slična situacija događala se i na Kavkazu u slučaju Gruzije, Armenije i Azerbejdžana, gdje je Zapad nastojao ove države da izvuče iz zone ruskog utjecaja, iako se ove države nalaze u dvorištu Rusije.
Rusija je sa dolaskom Putina na vlast, sukobe koji su se događali unutar Rusije, uspjela iznijeti vani u Ukrajinu, Gruziju i druge države, uključujući i širenje zone utjecaja u Evropi, na Bliskom istoku, u Srednjoj Aziji i Africi.
Dešavanja na Zapadnom Balkanu nisu izolovana iz ovih događaja. Pojednostavljeno govoreći, ono što Zapad čini na istoku Evrope i Kavkazu protiv Rusije, Rusija nastoji uzvratiti na Zapadnom Balkanu, Africi i Bliskom istoku protiv interesa EU i SAD-a.
Rusija istovremeno drži pod kontrolom i sirijsku izbjegličku krizu i koristi je prvenstveno protiv EU, kao oblik pritiska. Posljednji put kada je Asadov režim, podržan od strane Rusije, izvršio napade nad sirijskim Idlibom, Turska je bila primorana popustiti pred prijetnjom novog izbjegličkog vala, i otvorila je vrata Balkana za desetine hiljada izbjeglica koje su se uputile ka EU.
EU zbog različitih interesa i stavova svojih članica nije mogla čvrsto stati protiv Rusije u ovoj situaciji.
Zapadni Balkan i ruski utjecaj
Nakon što je u određenoj mjeri uspjela osigurati svoju poziciju na posljednjim izborima u Crnoj Gori, Rusija je gotovo sav fokus usmjerila ka izazivanju krize unutar Bosne i Hercegovine.
Iako većina ljudi smatra kako je Milorad Dodik glavna poluga ruskog utjecaja na Balkanu, situacija nije baš tako jednostavna.
Ruski utjecaj na Zapadnom Balkanu je puno širi od jednog pojedinca.
Mediji i pro-ruski portali postaju sve rašireniji u državama poput Hrvatske i Srbije, počevši od zvaničnih ruskih medija do onih lokalnih, koji razornu ulogu Rusije nastoje prikazati u pozitivnom svjetlu u ovom dijelu Evrope.
Energetski i bankarski sektor država Zapadnog Balkana, pa i Bosne i Hercegovine identično nije pošteđen ruskog djelovanja. Posljednjih godina primjetno je pojavljivanje ruskih banaka i energetskog giganata poput Gazproma u Bosni i Hercegovini.
Turska i Sjedinjene Države/NATO – kao najbliži saveznici Bosne i Hercegovine
Ukoliko pogledamo kroz noviju historiju, Evropska unija nije bila u mogućnosti riješiti gotovo nijedan ozbiljan problem u regionu niti generalno u svijetu.
EU zbog svoje kompleksnosti i unutrašnjih podjela nije u mogućnosti pravovremeno donositi racionalne odluke, što pokazuje da nije sigurnosni partner na kojeg se može računati i na kojeg se može osloniti.
Najbliži sigurnosni partneri na koje Bosna i Hercegovina može osloniti jesu Sjedinjene Države i Turska.
Dolaskom Bidena i nove američke administracije, neminovno će doći do pojačanog angažmana Sjedinjenih Država na istoku Evrope i Zapadnom Balkanu, čiji će cilj biti suzbijanje ruskog utjecaja.
Međutim, činjenica je da je rizik od eskalacije u BiH je sve veći, najave odcjepljenja manjeg BH entiteta postaju svakodnevnica. Političari iz Srbije, poput ministra odbrane, neutemljeno i otvoreno naglašavaju kako Srbija ima pravo intervencije na tlu Bosne i Hercegovine.
Bosna i Hercegovina mora ići u smjeru sigurnosne saradnje sa Turskom po modelu Azerbejdžana i Libije
Bosna i Hercegovina se suočava sa unutrašnjim i vanjskim rizicima od eskalacije. Utjecaj i djelovanje Rusije nije ograničeno samo na Hrvatsku, Srbiju, Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu, ono je šire od toga i uključuje i Sloveniju i druge države u regiji.
Pored prisutnosti NATO-a u Evropi i na Balkanu, Turska je, ne oslanjajući se na to, krenula u uspostavljanje vojno-sigurnosne saradnje sa Albanijom, Crnom Gorom i Ukrajnom, nastojeći stvoriti protutežu srpsko-ruskim ambicijama u regionu.
Bosna i Hercegovina ima sličan vid saradnje sa Republikom Turskom, uključujući vojnu obuku i višemilionsku donaciju u naoružanju. Međutim, potrebno je ovu saradnju podići na viši nivo, uključujući uzajamnu tačku o sigurnosnoj pomoći, kao u slučaju Azerbejdžana i Libije.
Iako ambasador Republike Turske u BiH tvrdi da će Turska pomoći Bosni i Hercegovini u slučaju krizne situacije, bez jasno definisane zvanične sigurnosne saradnje to nije tako jednostavno.
Šta ako ipak dođe do pokušaja odcjepljenja manjeg BH entiteta?
Ukoliko bi manji BH entitet u narednom periodu krenuo u avanturu, kako to Dodik najavljuje, to bi za posljedicu imalo neminovne izmjene Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Iako bi možda države poput Rusije direktno ili indirektno diplomatski podržale takvo nešto, unutar EU i ostatka svijeta vjerovatno niko drugi ne bi.
Iako može rasplamsati konflikte, Rusija u prostoru koji je u okruženju NATO-a nema mogućnosti poslati bilo kakvu ozbiljnu vojnu pomoć, dok bi se Srbija suočila sa snažnim međunarodnim pritiskom i eventualno sankcijama.
Dodikovo napuštanje predsjedništva ili eventualno njegovo hapšenje, ukoliko bi tamo ostao sa ciljem da blokira donošenje važnih odluka, omogućilo bi legalnim institucijama da uđu u legalnu sigurnosnu saradnju sa Turskom i NATO savezom i zvanično zatraže vanjsku vojnu pomoć.
Ova vojna pomoć može uključivati pomoć u naoružanju, slanju dodatnih timova za obuku i pomoć pri regrutaciji, kao i direktna zračna podrška snagama na terenu.
2020. godine američka vojska je izvela vojnu vježbu sa Oružanim snagama BiH, simulirajući zračnu podršku na terenu. U ovoj vježbi američki F-16 su pružali zračnu podršku na zemlji trupama Oružanih snaga BiH.
Manji BH entitet bi mogao krenuti u pokušaj De facto odcjepljenja, međutim, tim bi neminovno oslobodio legalne državne institucije blokada koje se sada nameću.
Tim bi se do sada legalni entitet pravno pretvorio u oblast koja je krenula u nelegalnu pobunu protiv ostatka države, što bi omogućilo da se zatraži strana vojna pomoć i intervencija protiv secesionističkih snaga.
Uz dolazak nove američke administracije, to bi gotovo sigurno imalo za posljednicu izmjenu Dejtonskog mirovnog sporazuma u korist jačanja nadležnosti i centralizacije države.
Turska se je pokazala i dokazala kao pouzdan partner na kojeg se u najtežim i kriznim situacijama može računati i osloniti.
Ovo svakako ne negira mogućnost saradnje sa EU i drugim državama.
Autor: F.T
