Analiza: U kojem smjeru treba ići modernizacija Oružanih snaga BiH

Oružane snage Bosne i Hercegovine

Turska će donirati Oružanim snagama BiH 200 miliona lira vrijednosti vojne opreme, što će biti isporučeno u narednom periodu


Posljednjih godina svjedočili smo nabavkama naoružanja od strane Srbije i Hrvatske, dok istovremeno Oružane snage BiH nisu kupile gotovo ništa.

Zbog malih izdvajanja za budžet odbrane posljednjih decenija, Oružane snage BiH nisu bile u mogućnosti modernizovati se i opremiti naprednim naoružanjem. Stoga je jasno da izdvajanja za odbranu u budućnosti moraju biti puno veća od dosadašnjih.

Analizom inventara Oružanih snaga može se utvrditi kako OS BiH posjeduje određen broj starijih modela tenkova počevši od američkih M60A3, sovjetskih T-54/55 i francuskih AMX30S.

Može se zaključiti da OS BiH iako loše opremljene, najbolje stoje sa kopnenim snagama, tenkovima, haubicama, minobacačima i oklopnim vozilima.

Glavni nedostaci su nestašica naprednog protuzračnog naoružanja, nedostatak modernog protuoklopnog naoružanja, nedostatak modernih snajperskih pušaka, nedostatak opreme za elektronsko ometanje (protiv bespilotnih letjelica), nedostatak opreme i sistema za dnevno i noćno izviđanje.

Protuzračni sistemi u OS BiH

Prema dostupnim informacijama u inventaru Oružanih snaga nalazi se nekoliko protuzračnih sistema, sovjetske proizvodnje, od kojih je najnaprediji 2K12 Kub. Međutim, ispravnost sistema je upitna.

Pored navedenih, nalazi se nekoliko vrsta prenosivih MANPADS sistema poput: Strele, Stingera i Igle.

Kada je riječ o potencijalnim nabavkama, turska vojska je prethodnih godina uspješno testirala Hisar-A i Hisar-O protuzračni sistem, te će se navedeni sistemi u 2021 i 2022. godini naći u inventaru turske vojske.

Hisar-O je, prema informacijama iz turskih medija, raspoređen u Siriji, tačnije u Idlibu, odakle dejstvuje protiv neprijateljskih bespilotnih letjelica i aviona.

Hisar-O protuzračni sistem srednjeg dometa (FOTO: Aselsan)

Za Oružane snage BiH potrebno je nekoliko baterija ovog PZO sistema, zajedno sa radarima i ostalom pratećom opremom. Jedan bataljon Hisar-O sastoji se od radara, tri lansirna kontejnera sa po 6 raketa spremnih za lansiranje, tj. ukupno 18 raketa i kontrolna stanica.

Međutim moguće je povećati broj lansirnih kontejnera u sklopu jednog bataljona na 9, čim se povećava broj raketa spremnih za lansiranje na 54.

Radi se o sistemu koji autonomno i samostalno može da otkriva, prati, identificira i neutrališe prijetnje u zraku.

Hisar-O sistem efektivan je u borbi protiv svih vrsta zračnih prijetnji poput borbenih aviona i helikoptera, bespilotnih letjelica i krstarećih raketa.

Uz Hisar-O morao bi se nabaviti i PZO sistem pod nazivom Korkut, turske proizvodnje, kao posljednja linija zaštite za Hisar-O, u slučaju direktnog napada sa ciljem da se PZO sistem uništi.

Domet AESA radara koji koristi Hisar-O je 60 kilometara, može istovremeno pratiti 60 ciljeva i angažovati se nad metom na udaljenostima od 25+ kilometara.

Navedena dva sistema koriste se za osiguranje ciljeva od visokog značaja poput vojnih baza, aerodroma, skladišta municije, trupa na terenu i sl.

Kada je riječ o naprednim MANPADS sistemima, dvije turske kompanije Aselsan i Roketsan razvile su domaći sistem Porsav, koji važi za napredniju varijantu američkog Stingera. 

Glavna prednost PorSava je što koristi IIR senzor (Imager Infrared) umjesto tradicionalnog IR senzora. Razlika je u to što je IR senzor moguće zavarati određenim protumjerama koje koriste borbeni avioni i helikopteri, dok je to sa IIR senzorom puno teže ili skoro nemoguće.

Protuoklopno naoružanje

U inventaru Oružanih snaga BiH od protuoklopnog naoružanja prema dostupnim informacijama nalaze se stare sovjetske Maljutke i švedski AT4.

Radi se o starim sistemima čija su ispravnost i količine upitne. Turski Roketsan zadnjih godina proizveo je protuoklopni sistem OMTAS i UMTAS koji bi i više nego zadovoljili potrebe OS-a za protuoklopnim naoružanjem srednjeg i dugog dometa.

OMTAS sistem je opremljen termalnom kamerom i data-linkom, što omogućava da se ovaj ATGM može koristi kao “Fire-and-forget” (ispali i zaboravi), ali je također moguće preusmjeriti protuoklopnu raketu prema drugoj meti ukoliko postoji potreba.

Lansiranje OMTAS ATGM (FOTO: Roketsan)

Snajpersko naoružanje

U inventaru OS-a, prema dostupnim informacijama, nalazi se oko 11 hiljada komada snajperske puške Zastava M76, kao i hrvatski MACS M2-A u nepoznatoj količini.

Količinski gledano situacija nije toliko loša kada je u pitanju snajpersko naoružanje, ali glavni nedostatak vjerovatno je što ne posjeduje mogućnost noćnog osmatranja.

Snajperska puška Bora-12 FOTO(MKEK)

Turska po ovom pitanju može ponuditi snajpersku pušku Bora-12 (MKEK JNG-90) koji se pokazao odličnim na testovima udaljenosti preko 1000m+ metara, istovremeno posjeduje noćni mod osmatranja.

Oprema za elektronsko ometanje

Posljednjih nekoliko godina okolne države su krenule sa nabavkom bespilotnih letjelica za izviđanje. Srbija je otišla korak dalje u ovom segmentu pa je nabavila i naoružane bespilotne letjelica iz Kine.

Bespilotne letjelice mogu biti neutralisane sistemima poput Korkuta ili Hisara, ali i MANPADS sistemom ukoliko se približe u domet i budu primjećene od strane trupa na zemlji.

Oprema za elektronsko ometanje je svakako efikasna na ovom polju. Turski Aselsan razvio je nekoliko sistema u svrhu elektronskog napada i podrške.

IHASAVAR sistem za elektronsko ometanje dronova za kopnene trupe

Elektronskim ometanjem može se ometati data-link veza između same bespilotne letjelice i kopnene kontrolne stanice, što onemogućava operatera letjelice da efektivno vrši osmatranje i upravlja letjelicom.

Ukoliko države u okruženju, koje smatrate protivničkim, posjeduje bespilotne letjelice i dronove, onda nema izbora osim preduzeti protumjere, kroz nabavku ili još bolje razvoj sopstvenog sistema za elektronsku borbu.

Bespilotne letjelice Bayraktar TB2

O turskim bespilotnim letjelicama je puno toga već rečeno i viđeno. One mogu ići u izvidničke misije po noći i po danu, po potrebi mogu dejstvovati po neprijateljskim trupama i oklopnim jedinicama, sistemima protuzračne zaštite i šire.

Ukrajinske bespilotne letjelice Bayraktar TB2 – koje je Ukrajina počela aktivno koristiti ove godine (Foto: Ukrajinsko ministarstvo odbrane)

Pored toga što su se pokazale efektivnim u suzbijanju protuzračne zaštite u Siriji, Libiji i Nagorno-Karabahu, radi se o jeftinim letjelicama čije održavanje nije tako skupo i kompleksno.

Nabavkom nekoliko desetina ovih bespilotnih letjelica, OS BiH bi stekao ozbiljne mogućnosti izviđanja i zračnih udara na neprijateljske logističke linije, oklopne jedinice, artiljeriju i šire.

Modernizacija postojećeg naoružanja u Oružanim snagama

Turske kompanije pokazale su se kao jako sposobne u modernizaciji sopstvenih oklopnih snaga, počevši od oklopa, elektronike i zaštite.

Pored tenkova, moguće je modernizovati određen broj helikoptera koji se nalaze u inventaru Oružanih snaga BiH.

Radi se o modernizaciji helikoptera Aerospatiale Gazelle i Bell UH-1, na koje bi po mogućnosti trebalo integrisati protuoklopno naoružanje, mitraljeze, kao i dodatnu opremu poput elektro-optičkih senzora.

Gazelle sa protutenkovskim naoružanjem

Šta dobivamo jednom ovakvom modernizacijom?

Naše Oružane snage došle bi u situaciju da se koliko toliko efektivno mogu suprostaviti kopnenim i zračnim prijetnjama.

Ukoliko bi nabavili protuzračne sisteme srednjeg dometa poput Hisar-O, sve važnije lokacije mogli bi zaštiti od zračnih napada. Oklolne države koje posjeduju ratno zrakoplovstvo, posjeduju mogućnosti da preventivno dejstvuje po fabrikama namjenske industrije i spriječe bilo kakvu dalju proizvodnju artiljerije u BiH.

Da se ovo ne bi dogodilo, potrebno je prvetivno zaštiti strateški važne lokacije odgovarajućim sistemima protuzračne odbrane, koji bi djelovali kao odvraćajući faktor za potencijalnog napadača.

Sa protuoklopnim naoružanjem poput sistema OMTAS, stekli bi mogućnosti da odbijemo bilo kakav pokušaj ofanzive oklopnih snaga sa bilo koje strane granice.

Sa sistemima za elektronsko ometanje u određenoj mjeri onesposobili bi djelovanje bespilotnih letjelica, te umanjili njihovu sposobnost izviđanja.

Finalni zaključak

Jasno je da modernizaciju ovog obima nije moguće izvršiti u okviru 200 miliona lira donacije, ali itekako postoje finansijske mogućnosti da naša država kupi ovo naoružanje.

Problem modernizacije i nabavke novog naoružanja ne leži u ekonomskim računicama već isključivo političkim. Vrijedi napomenuti da čak i države poput Turske moderno naoružanje koje jako skupo, nabavljaju određenim kreditnim linijama.

Domaći kapaciteti za proizvodnju itekako imaju veliki potencijal, pogotovo kada su u pitanju lako naoružanje, haubice i druga oprema. Žalosno je to što su ostali neiskorišteni, jer naša vojska koristi još uvijek i do 60-70 godina staro naoružanje.

Modernizacija ovog nivoa je osnovna i hitno potrebna, ukoliko želimo da OS BiH budu iole ozbiljna snaga kada je odbrana u pitanju.

Ona bi u realnosti trebala biti daleko širih razmjera, počevši od nabavke modernih oklopnih vozila, raketnih sistema, jurišnih helikoptera i šire, kao što to čine Hrvatska i Srbija. 

Također bi se trebao osmisliti i uvesti sistem za brzu regrutaciju i obuku populacije. Uprkos tome što u BiH ne postoji aktivno služenje vojnog roka, morao bi postojati sistem brze i osnovne obuke za slučaj vanrednih situacija i neposredne prijetnje teritorijalnom integritetu države.

Autor: F.T

 

Podijelite: