Zašto je turska ANKA među najboljim bespilotnim letjelicama u svijetu?

Bespilotna letjelica ANKA (Fotografija: TAI)

Turkish Aerospace (TAI) kompanija isporučila je turskim pomorskim snagama još jednu bespilotnu letjelicu ANKA, opremljenu SATCOM sistemom, automatskim identifikacijskim sistemom i sintetičkim radarom (SAR)

ANKA-S koja je razmještena u Egejskom moru i Mediteranu, opremljena je SAR radarom i posebnim kamerama visoke rezolucije za izviđanje zemljine površine.

Zahvaljući novom radaru, ANKA-S ima mogućnosti da prikuplja podatke sa velikih udaljenosti i visina, čak i iznad oblaka u svim vremenskim uslovima.

Sistem također može prepoznati i odrediti položaje površinskih objekata sa velikih udaljenosti, poput pomorskih luka i vojnih baza.

Zahvaljujući visokotehnološkim metodama pretraživanja, može se otkriti brzina i lokacija pokretnih ciljeva. U ove ciljeve spadaju i sistemi protuzračne odbrane, raketni sistemi i šire.

Turska tehnološka kompanija ASELSAN dovršila je serijsku proizvodnju SARPER SAR sistema, radara za otkrivanje pokretnih ciljeva, koji je razvijen za zračne platforme poput bespilotnih letjelica.

Nakon što je SAR radar isporučen TAI-u, uspješno je prošao testove i krenula je serijska ugradnja.

Radarsko presretanje i analiza (ELINT-COMINT) – ANKA-I

ANKA-I varijanta bespilotne letjelice namijenja je za ELINT i COMINT misije, i koristi se od strane turske obavještajne službe ali i mornarice.

ANKA-I radi na prikupljanju informacija kroz presretanje signala, bilo da se radi o komunikaciji među ljudima tj. COMINT ili iz elektronskih (radarskih) signala, koji se ne koriste izravno u komunikaciji tj. ELINT.

ANKA-I varijanta za ELINT misije

ANKA-I na ovaj način može da prati, locira, analizira, klasificira neprijateljsku komunikaciju, radarske signale, bez da ulazi u domete sistema protuzračne zaštite.

Ovo se pokazalo jako korisnim u slučaju Sirije i Libije, ali i Egejskog mora i istočnog Mediterana. Uz pomoć ANKA-I letjelice, turska vojska može da odredi preciznu lokaciju neprijateljskih brodova, podmornica ali i sistema protuzračne odbrane.

Nakon što ANKA-I odredi poziciju, frekvenciju, jačinu i smjer radarskog ozračenja neprijateljskih sistema protuzračne odbrane, turska vojska ima mogućnost da sa borbenim avionima ili bespilotnim letjelicama efektivno neutrališe neprijateljske sisteme.

U praksi to izgleda otprilike ovako: ANKA-I prvo detektuje radarsko zračenje, locira ga i klasificira o kojem sistemu se radi, određuje jačinu i smjer radarskog zračenja. Kasnije se ovi podaci preko data-linka dijele istovremeno sa svim prijateljskim jedinicama u okruženju, i određuje se na koji način će se dejstvovati protiv neprijateljskih sistema.

Ovo potencijalno objašnjava i snimke sa turskih bespilotnih letjelica, koje kruže iznad sirijskih i ruskih sistema protuzračne odbrane, uništavajući na desetine sistema Pantsir S1, Buk i drugih, koji jednostavno ne vide dolazeću prijetnju.

ANKA-B/ANKA-S – Naoružane varijante bespilotne letjelice

2015. godine ANKA-B je uspješno prošla svoj prvi testni let. ANKA-B je bila unaprijeđena varijanta prethodnih prototipa ANKA-A, sa ugrađenim SAR/ISAR/GMTI radarom i povećanom nosivosti korisnog tereta.

ANKA-B već tada bila je u mogućnosti letjeti na visinama preko 9 000 metara, i bez prekida ostati u zraku preko 26 sati, sa dometom leta od oko 200 kilometara.

Međutim, kasnije je proizvedena Anka-S, kao serijska konfiguracija ANKE, opremljena sa ViaSat VR-18C Highpower SATCOM antenom i domaćim računalom za kontrolu leta.

Ugrađena SATCOM antena omogućila je satelitsko upravljanje za ANKU-S, što je u konačnici značilo gotovo neograničeni domet leta za ovu bespilotnu letjelicu.

Jedan operator posredstvom SATCOM veze može upravljati sa čak 6 ANKA-S letjelica istovremeno.

ANKA-S je naknadno nadograđena sa domaćim CATS sistemom (COMMON APERTURE TARGETING SYSTEM), za izviđanje, ciljanje i lasersko označavanje mete, kao i daljinomjerom, čiji je domet 25+ kilometara.

Nova generacija elektro-optičke / infracrvene (EO / IR) kamere opremljena je za snimanje slika visoke rezolucije i video zapisa u svim vremenskim, dnevnim i noćnim uvjetima.

Međutim, najveća prednost ANKA-S bespilotne letjelice je SAR radar, koji na udaljenosti od 40 kilometara može otkriti gotovo svaku metu u pokretu, bilo da se radi o vojnicima, oklopnim vozilima, tenkovima ili drugom naoružanju.

SAR radar na ANKA-S bespilotnoj letjelici

Dok ANKA-B ima ograničen domet, zbog neposjedovanja SATCOM sistema, istovremeno je podložna elektronskom ometanju od strane neprijatelja. Međutim, ANKA-S, kao naprednija varijanta, koristeći satelitsku vezu (SATCOM) nema ovaj problem.

ANKA-S posjeduje dva podkrilna nosača za oružje, sa kojih može da lansira laserski navođeni MAM-L i CIRIT, protiv svih vrsta kopnenih meta.

Pored svega navedenog, turske kompanije nastavljaju da razvijaju i unaprijeđuju svoje bespilotne letjelice. 2020. godine obavljen je prvi testni let ANKA 2 letjelice, još poznatije pod nazivom AKSUNGUR, koja će imati veću nosivost tereta u odnosu na ANKU-S.

Na osnovu priloženog može se zaključiti, kako je Turska na polju tehnologije bespilotnih letjelica u samom svjetskom vrhu, kao velika konkurencija Izraelu, Kini i drugim državama. Međutim, po efektivnosti i korištenju bespilotnih letjelica u realnim sukobima, svjetski mediji s pravom nazivaju Tursku “Dron super-silom”, kada je u pitanju ovaj način ratovanja.

Autor: F.T

Podijelite: