Akinci pripada novoj klasi turskih bespilotnih letjelica u pogledu mogućnosti, nosivosti tereta, dometa i inovacija.
Bespilotna letjelica Akinci svrstava Tursku među države sa najnaprednijim bespilotnim letjelicama u svijetu. Turska je država koja propustila brojne prilike u pogledu domaće proizvodnje naprednog tehnološkog naoružanja, ali bespilotne letjelice su izuzetak.
Turska je svoje prve radove na bespilotnim letjelicama započela još devedesetih godina. Nakon 2000. godine tehnološki kapaciteti turskih kompanija dosegli su ozbiljan nivo napredne tehnologije. Još tada su otpočeli radovi na razvoju naprednih bespilotnih letjelica koje su dostizale daleko veći domet i visinu leta.
Prvi rezultat ovih radova i istraživanja bila je turska ANKA, koja je izdigla tursku vojnu industriju na nivo tehnologije kakvu danas posjeduje Izrael i SAD. Turska se nije zaustavila na Anka letjelici te je nastavila sa daljim razvojem i istraživanjima na razvoju još naprednijih bespilotnih sistema. Rezultat toga do danas je bespilotna letjelica Akinci.
Akinci – Bespilotna letjelica visoke izdržljivosti na velikim visinama, opremljena vještačkom inteligencijom
Akinci predstavlja napredniji nivo tehnologije u odnosu na ANKA letjelicu. Dok ANKA spada u MALE klasu, tj. bespilotna letjelica visoke vremenske izdržljivosti na srednjim visinama leta, Akinci se ubraja u HALE klasu ili visoke izdržljivosti na velikim visinama.
Trenutno u današnjem svijetu ne postoji puno operativnih bespilotnih letjelica HALE klase. Najpoznatija među njima trenutno je američki RQ-4 Global Hawk model.
Kada su tehničke karakteristike u pitanju, prema zvaničnim informacijama, maksimalna visina leta ove bespilotne letjelice je 40.000 ft ili nešto više od 12 hiljada metara.
Akinci neprekidno u vazduhu može da boravi duže od 24 sata, dok je maksimalna poletna masa 5,5 tona, prema posljednjim zvanično objavljenim informacijama kompanije Baykar. Korisni teret koji bespilotna letjelica može da ponese je ukupno 1350 kg, vanjski 900 kg i unutar spremnika 450 kg.
Korisni teret se ne odnosi samo na naoružanje, jer Akinci će gotovo sigurno biti opremljen opremom za izviđanje poput sintetičkog SAR radara, sistema za elektronsku borbu i drugom opremom.
Ovdje ulazi i SATCOM tj. satelitsko upravljanje i veza, ELINT i COMINT oprema za prisluškivanje i praćenje komunikacije i signala sa neprijateljskih radara.
Prvi prototipi Akinci bespilotne letjelice koriste ukrajinske motore AI-450T, ali trenutno se razvija i domaći motor za različite konfiguracije bespilotne letjelice.
Kada je u pitanju naoružanje, Akinci može koristiti gotovo sve vrste zrak-zemlja oružja, uključujući i krstareće rakete SOM-J.
Mogućnosti nošenja krstarećih raketa SOM na bespilotnim letjelicama donosi veliku prednost turskoj vojsci, jer bez korištenja borbenih aviona, rizikovanja života pilota, bez da se ulazi u neprijateljski zračni prostor, može gađati mete sa udaljenosti preko 250 kilometara.
Akinci će samostalno moći poletjeti/sletjeti na pistu, odrediti putanju leta, samostalno će moći detektovati potencijalne neprijateljske mete i odlučiti da li će dejstvovati protiv njih.
Ukoliko Akinci bude meta elektronskog napada tj. u slučaju da izgubi vezu sa komandnim centrom, samostalno će moći da nastavi zadatak ili ukoliko to nije moguće, samostalno će se vratiti u svoju bazu.
Prema tvrdnjama Baykar kompanije, Akinci će moći samostalno da uči i nadograđuje se, što je stvarni smisao vještačke inteligencije. Akinci će na osnovu stečenog iskustva samostalno razvijati strategiju, birati mete i način na koji će djelovati protiv njih.
Klasične bespilotne letjelice oslanjaju se na operatora u komandnom centru, koji na osnovu dostupnih informacija sa letjelice traži mete i odlučuje o koracima koje će poduzeti. Naravno, ovaj način nosi velike propuste i nedostatke, jer sam ljudski operator uslijed nepažnje može propustiti metu ili prijetnju po samu bespilotnu letjelicu.
Vještačka inteligencija kojom je opremljen Akinci eliminiše ovaj nedostatak, jer upravo sama letjelica će otkriti ono što ljudski faktor izostavi.
Akinci će također biti opremljen AESA radarom koji je ujedno razvijen za turske F-16 borbene avione, u nešto manjoj varijanti. U praksi to donosi mogućnosti da Akinci istovremeno prati i mete u zraku, na moru i kopnu, i u situaciji eventualne ugroženosti od strane neprijateljskih letjelica lansira rakete zrak-zrak prema meti.
Akinci sa naprednim sistemima za elektronsku borbu i vještačkom inteligencijom, opremljen zrak-zrak i zrak-zemlja raketama, uvodi apsolutno novu doktrinu ratovanja u svijetu, na čijem čelu stoji Turska.
Prema zvaničnim informacijama sa testiranja, koje je na Twitteru objavila kompanija Baykar, Akinci je u mogućnosti izvoditi letove na udaljenostima većim od 7000 kilometara.
Sve ovo dovoljno govori o kako moćnom i strateškom naoružanju se radi. Što je najvažnije, Turska se je pred cijelim svijetom dokazala, kako je sposobna proizvesti i u praksi pokazati djelovanje svojih bespilotnih letjelica.
Autor: F.T
