Gotovo sva žarišta sukoba u Siriji ponovo su aktivirana. Na scenu se vratila teroristička organizacija DAEŠ, dok ofanziva sirijskog režima i njihovih saveznika nad Idlibom može otpočeti svakog trenutka
Posljednjih mjesec dana, u sukobima na Kavkazu, Rusija je ostala pacifizrana i po strani. Nakon početnog uspjeha Azerbejdžana i Turske, na ruski odgovor se nije dugo čekalo. U zračnom napadu u Siriji ubijeno je blizu stotinu boraca sirijske opozicije.
Turska, koja je još u martu shvatila kako sirijski režim i njegovi saveznici, poput Rusije i Irana, neće odustati od ofanzive nad Idlibom, posljednjih mjeseci nagomilala je veliki broj jedinica u ovoj sirijskoj pokrajini.
Nakon nedavnog povlačenja turskih snaga sa pojedinih vojnih osmatračnica, koje su se našle u okruženju i pod kontrolom režimskih snaga, počele su špekulacije kako se turska vojska povlači pred ruskim pritiskom.
Međutim, ukoliko bi pogledali hronologiju dešavanja u posljednjih pola godine, možemo zapaziti kako je turska vojska u regiji Jabel al-Zaviye značajno ojačala svoju liniju odbrane. Nedavno povlačenje sa pojedinih osmatračnica se događalo u svjetlu režimskih priprema za novu ofanzivu nad Idlibom.
Velike vojne snage koje je Turska nagomilala u Idlibu u stanju su da suzbiju ofanzivu režima i njegovih saveznika, istovremeno vidljive su i višemjesečne pripreme za dalju ofanzivu ka vraćanju teritorija koje je režim u martu zauzeo.
Posljednji veliki ruski napad na kamp za obuku boraca sirijske opozicije, koji se nalazi blizu turske granice, nije ništa drugo do oštra poruka i prijetnja Turskoj, za koju se Turska već mjesecima priprema.
Sirijske opozicijske frakcije su posljednjih mjeseci nastojale da se okupe pod zajedničku komandu, pod nazivom Sirijska nacionalna vojska.
Grupa Faylaq al-Sham, koja je bila meta ruskog bombardovanja je samo jedna od frakcija sirijske opozicije.
Radi se o grupi sastavljenoj većinom od lokalnih boraca, koji se godinama već bore protiv sirijskog režima. Opozicione grupe, izuzev DAEŠ-a i Al-Kaide, prihvaćene su kao legalne i priznate snage od strane međunarodne zajednice.
Povratak terorističke organizacije DAEŠ na scenu
Sirijski režim i njegovi saveznici nisu jedini problem za Tursku. Prethodnih sedmica kurdski SDF (Sirijske demokratske snage), pod američkim pritiskom, oslobodili su nekoliko stotina zarobljenih terorista DAEŠ-a.
Nakon puštanja na slobodu terorista DAEŠ-a, u regijama Hame i Homsa, došlo je do sukoba sa snagama Asadovog režima i zadali su teške gubitke režimskim snagama. Teroristi DAEŠ-a su uspjeli zauzeti nekoliko režimskih tačaka i zaplijeniti njihovo lako i teško naoružanje.
Međutim, američko oslobađanje terorista DAEŠ-a u konačnici može oslabiti poziciju Turske, istovremeno jačajući poziciju Rusije, Sjedinjenih Država i Irana. Rusija će vrlo vjerovatno pod izgovorom borbe protiv DAEŠ-a pojačati svoje napade, posebno prema opozicionim frakcijama na sjeveru Sirije, od čega će u konačnici i SDF, Iran, Asadov režim ali i Amerikanci imati koristi.
Rusija već mjesecima otvoreno pokazuje kako je uznemirena turskim prisustvom u Siriji, pogotovo time što je Turska nakon martovske ofanzive režima dodatno ojačala sirijske opozicione frakcije na sjeveru Sirije.
Pred Turskom se nalaze dva neizbježna fronta za sukob: prvi je Idlib i regija Jabel al-Zaviye, protiv sirijskog režima, Irana i Rusije, drugi je regija Haseke, protiv američkog SDF-a
Posljednjih mjeseci američka vojska je ponovo nagomilala ozbiljne vojne snage na istoku Sirije. U regiji Deir ez-Zora, američke snage zajedno sa kurdskim SDF-om nanijele su teške gubitke snagama sirijskog režima.
Posljednja događanja ustvari pokazuju kako su se unutar Sirije ponovo aktivirala gotovo sva stara žarišta sukoba.
Ukoliko tome dodamo dešavanja u Nagorno Karabahu, koja izazivaju veliku zabrinutost o širenju ideologije Panturkizma kod Rusije i Irana, možemo zaključiti koliko je situacija ozbiljna.
Jedina nada za Tursku ovdje je ta, što u regiji trenutno ne postoji ozbiljna sila koja bi mogla da se suprostavi Turskoj. Naime, Rusija zbog velike udaljenosti i ograničenosti pristupa sirijskom teritoriju nije u mogućnosti dopremiti ozbiljne snage i logistiku u Siriju, kojim bi značajno mogla narušiti balans moći protiv Turske.
Operacije turske vojske prema sadašnjem razvoju situacije izgledaju neizbježne, zbog režimskih pokušaja napredovanja prema regiji Jabel al-Zaviye, ali i na istoku Sirije protiv američkog SDF-a, koji Turska smatra produžnicom PKK.
Ukoliko obratimo pažnju na izjave predsjednika Turske, one govore u prilog ovim tvrdnjama. Jednostavno, Turska je unutar Sirije stjerana u kut i nema drugog izbora.
Jednostavno ne može sebi dopustiti novi val izbjeglica iz Idlib sa novom ofanzivom režima, niti može dopustiti uspostavljanje nove kurdske države na svojim granicama, što je cilj zapadne koalicije na čelu sa SAD-om.
Autor: F.T
