Rusko-Turski sporazum: Pozadina prekida vatre na sjeveru Sirije

Sklopljen je dogovor o prekidu vatre u sirijskom Idlibu međutim koja je pozadina ovog dogovora? Da li je Turska dobitnik ili gubitnik ovim sporazumom?

Još od samog ulaska turske vojske u Siriju, turska strana nastojala je izbjeći direktne sukobe sa zaraćenim stranama u Siriji. Ciljevi uspostavljanja vojnih osmatračnica bili su prvenstveno preventivno-posredničke namjene, kao i što je dogovoreno kroz sporazume sa Iranom i Rusijom.

Nakon stradanja turskih vojnika, otvorena su vrata za izbjeglice u Turskoj da dobrovoljno krenu na put ka Evropi.

Mnogi na ove događaje gledaju iz različitih uglova, ali veliki broj analitičara u svijetu kaže kako je ovo „Putinov pritisak na EU“, Putin izbjeglicama otvoreno ucjenjuje Evropu.

Putin je na sastanku u Moskvi izjavio kako niko osim turske vojske nije znao tačno kretanje turskog konvoja u Siriji i da turski vojnici ne bi trebali biti među teroristima, kako je zbog toga nastradalo na desetine turskih vojnika.

Ali pravo pitanje za Putina glasi: Zašto su nastradali samo turski vojnici? Zašto nijedan terorista tu noć nije poginuo? Rusija se bori protiv terorista, zar ne?

Tursko ministarstvo odbrane uredno je dostavilo informacije ruskoj strani o kretanju turske vojske, ali uprkos tome dogodio se napad koji su izveli ruski avioni, ponavljam nisu Asadovi nego ruski.

Da li je moguće onda da rusko ministarstvo odbrane dostavlja pogrešne informacije Putinu? Moguće.

Posljednjih mjeseci govori se o neslaganju ruske „Duboke države“ sa postupcima predsjednika Rusije

Sličan razvoj događaja vidjeli smo u slučaju američkog predsjednika Trumpa za kojeg kažu kako je otvoreno i javno poveo unutrašnji rat protiv američke države u sjeni.

Posljednjih mjeseci vidjeli smo iznenadne smjene vlade u Rusiji, dovođenje nekih novih kadrova. Želim reći kako smo prethodno sličnu situaciju vidjeli i u SAD-u, dolaskom Trumpa.

Pojedini turski analitičari kažu kako Vladimir Putin na personalnom nivou cijeni i gaji simpatije prema predsjedniku Erdoganu, ali kako za rusku „Duboku državu“ ovo ne važi.

Američki politički analitičar i čovjek za kojeg mnogi kažu kako je blizak američkoj dubokoj državi Steve Bannon kaže kako predsjednik Trump cijeni i poštuje predsjednika Turske.

Uprkos bliskim odnosima predsjednika Trumpa i Erdogana, vidimo da SAD nisu naklonjene Turskoj kada je u pitanju konkretna pomoć u Siriji.

Da li je moguća slična situacija i u pogledu Rusije i Putina? Itekako.

Zašto je Rusija dozvolila Asadovom režimu da uđe u eskalaciju protiv Turske?

Rusije je ovdje „testirala“ Tursku, šta će poduzeti i na koji način u slučaju sukoba.

Turska je brzo odgovorila na način na koji to niko u svijetu nije očekivao, svojom bespilotnom tehnologijom i opremom za ometanje u najmanju ruku šokirala je cijeli svijet pa i Rusiju.

Da Turska nije napravila ovaj korak, sirijski režim bi do danas već krenuo prema drugim regijama na sjeveru Sirije koje su očišćene od terorista u prethodnim operacijama turske vojske.

Dogovoreno primirje vjerovatno neće potrajati jer na sjeveru Sirije djeluju radikalni elementi pod kontrolom SAD, UAE, Saudijske Arabije i Irana

Pored radikalnih elemenata na sjeveru Sirije, tu je i Cionistički lobiji koji vrši ozbiljan pritisak na Putina u pogledu Sirije.

Cionistički lobiji ima za cilj izazvati rat između Turske i Irana unutar Sirije, od Rusije traži podršku za ovakvo nešto.

Pogledajmo situaciju na terenu Sirije, dok Rusija i Asadov režim bombarduju iz zraka, na kopnu je sve veća koncentracija iranskih milicija koje danas čine većinu kopnene vojske Asadovog režima.

Iran je još od 2015. godine krenuo sa okupljanjem šitskih milicija iz Pakistana, Libana, Iraka, Afganistana i samog Irana i doveo ih na sirijsko ratište.

Putin i Rusija konstantno govore o stranim teroristima u Idlibu u redovima sirijske opozicije, ali da li ste čuli bilo koju izjavu o stranim šitskim milicijama koji su širom svijeta proglašeni terorističkom organizacijom?

Dok Putin govori o stranim teroristima u redovima sirijske opozicije, ruska vojska se bori uz strane plaćenike i teroriste, i to rame uz rame.

Sama priča o Idlibu kao jezgru terorista nema činjenično utemeljenje. Da li su borci iz Idliba bilo gdje u svijetu izveli teroristički napad do danas? Nisu! Na osnovu čega su onda “teroristi” u ruskim i zapadnim medijima?

Posljednjih dana govorilo se i o novim predsjedničkim izborima u Siriji uprkos tome što je dvije trećine sirijske populacije raseljeno i protjerano.

Ko će glasati na ovim izborima koje Asad organizuje? Da li šitske milicije iz Pakistana, Afganistana, Iraka ili Libana? Ili će možda svoj glas dati američki vojnici i teroristi PKK/YPG-a? Situacija je jasna.

Turska mora biti spremna za novi potencijalni sukob, jer do kršenja primirja će zasigurno doći

Posljednjih dana Turska je napravila jako mudar potez otvarajući vrata za izbjeglice ka Evropi. Nakon toga, u mnogim Evropskim metropolama počelo se govoriti o podršci Turskoj i uspostavljanju zone zabrane leta nad Idlibom.

Kada je u pitanju Sirija, interes EU je podrška Turskoj koja ima kapacitet i mudrost da se nosi sa sirijskom krizom.

Rusija je testirala Tursku i dobila je odgovor, dogodilo se neočekivano, moćni ruski sistemi poput Pantsira S1 i S-300 nisu uspjeli da obore najobičnije bespilotne letjelice uslijed elektronskog napada turskih sistema.

Svijet govori o tome kako je Turska „osramotila“ rusko oružje. Svjetski analitičari raspravljaju o novoj vojnoj strategiji i doktrini masovnog napada bespilotnim letjelicama uz podršku elektronskog oružja.

Rusija i ostatak svijeta nisu očekivali ovakav odgovor, zar ne?

Autor: Tarık BaşTürk

 

Podijelite: