Iran je posljednjih godina objavio kako je u aktivnu upotrebu uveo domaće PZO sisteme, uključujući Bavar-373 i Khordad-15. Prema iranskim tvrdnjama, upravo je jedan od ovih sistema učestvovao u obaranju tehnološki napredne američke bespilotne letjelice RQ-4 Global Hawk 2019. godine, koja je prema optužbama Teherana narušila iranski zračni prostor
Izrael je u posljednjih nekoliko decenija izvršavao nekoliko preventivnih zračnih napada na nuklearna vojna postrojenja pojedinih država na Bliskom istoku.
Međutim, posljednjih godina sav izraelski fokus usmjeren je ka Iranu, kojeg se nastoji onemogućiti u razvoju vlastitog nuklearnog oružja.
Iako su sve oči bile uprte u Teheran, iščekujući da li će od Rusije nabaviti S-400, odbrambeni sistem za koji su ruski zvaničnici naglasili spremnost da ga prodaju, na vojnim vježbama posljednjih godina istaknuti su domaći iranski sistem Bavar-373, koji ne treba zanemariti kada je u pitanju „ otkrivanje, praćenje i uništavanje ciljeva ”, rekao je jedan zvaničnik Iranske revoulcionarne garde.
Bavar-373 je navodno testiran 2018. godine, što je bilo prvo uspješno izvedeno testiranje sistema u sklopu vojne vježbe Artesh-IRGC.
U slučaju napada na Iran, Izrael i Sjedinjene Države suočit će se sa znatno težom situacijom u odnosu na izraelske napade u Siriji i Iraku posljednjih decenija
U Iranu postoje brojna postrojenja koja iz izraelskog ugla moraju biti uništena, i ona su raspoređena širom zemlje. Drugi problem za Izrael je taj što su neka od ovih postrojenja, poput Natanza, pod zemljom i ujedno jako dobro zaštićena.
Neizbježan problem za Izrael je i velika udaljenost iranskog teritorija, što će dodatno zakomplikovati zračne operacije protiv države koja posjeduje ozbiljnu protuzračnu odbranu.
Ukoliko bi Izrael krenuo u napade na Iran preko zračnog prostora Sirije ili Iraka, izraelski borbeni avioni bi potencijalno bili otkriveni i prije nego što stignu do iranskog zračnog prostora.
Stoga, najsigurnija zračna ruta za izraelski napad bila bi ona preko Saudijske Arabije i juga Iraka.
Uz sve navedeno, iako neke od meta unutar Irana mogu biti uništene krstarećim raketama dugog dometa, određene mete poput Natanz postrojenja zahtijevaju daleko veće preuzimanje rizika od strane izraelskih pilota.
Iako je Izrael u prošlosti nabavio veliku količinu teških protubunkerskih avio-bombi GBU-28 od Sjedinjenih Država, da bi izraelski borbeni avioni bili u prilici gađati podzemna nuklearna postrojenja u Iranu primorani su letjeti direktno iznad njih.
Ovo ozbiljno povećava rizik da izraelski borbeni avioni budu oboreni od strane iranske protuzračne odbrane, koja je već aktivno raspoređena na ovim lokacijama posljednjih godina.
Iranski Bavar-373 i Khordad-15
Činjenica da je Iran uspio oboriti naprednu američku bespilotnu letjelicu pokazuje da su razvili ili nabavili prilično značajne sposobnosti, i vješti su u primjeni tih sistema.
Iranska revolucionarna garda tvrdi da su američki dron oborili raketom sistema Khordad, što je pokazalo kako je Iran sposobniji u zaštiti svog zračnog prostora nego što je to Pentagon mogao pretpostaviti.
Stručnjaci, međutim, kažu da ovaj incident ne znači da je Iran sposoban izgraditi efektivnu odbranu protiv zračnih snaga najveće svjetske sile, čija je vatrena moć i sposobnosti elektronskog ratovanja nešto što moderni sukobi još uvijek nisu vidjeli.
Prema pojedinim iranskim izvorima, Bavar-373 može istovremeno otkriti do 300 ciljeva u dometu od 300 kilometara, prateći šezdeset i angažirajući se nad šest ciljeva istovremeno, bilo borbenih aviona ili balističkih raketa.
Međutim, prema iranskim tvrdnjama, može se ugraditi i veći radar za nadzor područja s navodnim dometom od 450 kilometara, koji bi vjerovatno bio potreban za efikasnije djelovanje.
Iran je nedavno predstavio još jedan sistem protuzračne odbrane, sličan, ali kraćeg dometa, pod nazivom Khordad-15. Teheran tvrdi da ovaj sistem može otkriti, pratiti i pogoditi šest konvencionalnih ciljeva udaljenih do 100 kilometara i nevidljive ciljeve do 45 kilometara.
Realne sposobnosti iranske protuzračne odbrane protiv izraelske i američke vojske
Brojni vojni stručnjaci smatraju kako su iranske tvrdnje u pogledu sposobnosti Bavara-373 i Khodrada-15 u najmanju ruku nerealne.
Iako pojedini iranski izvori tvrde kako je sistem Bavar-373 jednakih sposobnosti kao najnovija varijanta ruskog S-300, to u praksi nije slučaj.
Na snicima testnih lansiranja Bavara-373 vidljiva je velika količina dima, koja prati trag rakete pri lansiranju, što u zoni sukoba može dovesti do vrlo jednostavnog otkrivanja lokacije samog sistema i njegovog uništavanja.
Zapadni sistemi protuzračne odbrane pa i oni ruski koriste posebne metode uz pomoć kojih postižu da se ovaj dim što prije rasprši ili na određeni način prikrije.
Samo na ovom, na prvi pogled malom nedostatku, može se zaključiti kako je iranska tehnologija raketnih motora i goriva zaostala u odnosu na moderne ruske sisteme.
Uz ovo, iranski zvaničnici nisu objavili ni osnovne podatke o brzini raketa koje ovaj sistem koristi, niti o mogućnostima njihovog manevrisanja u zraku. Još jedna sporna tačka su tvrdnje o protivbalističkim sposobnostima sistema Bavar, koje nadilaze ruske S-300 sisteme.
Stoga, stvarne sposobnosti sistema Bavar-373 vjerovatno ne prelaze sposobnosti onih prvih varijanti ruskog S-300 ili čak S-200 sistema, što je opet veliki uspjeh kada je riječ o Iranu.
Krajem 2015. godine, neposredno nakon što je Moskva pristala da proda sisteme S-300 Teheranu, šef izraelskog ratnog zrakoplovstva, general-major Amir Eshel rekao je da su ruski sistemi postavili značajan, ali ne i nepremostiv izazov za Izrael.
U konačnici, ukoliko bi se Sjedinjene Države i Izrael odlučile krenuti u avanturu napada na Iran, moraju se pomiriti sa činjenicom da to neće moći proći bez vojnih gubitaka u iranskom zračnom prostoru kao i potencijalno u blizini Perzijskog zaljeva.
Autor: F.T
