Nova turska vojna doktrina korištenja taktičkih bespilotnih letjelica uskoro ulazi u novu fazu

Turska već dugo posjeduje GPS navođene rakete turskog proizvođača ROKETSAN, uključujući porodicu sistema TRG-122, TRG-230, TRG-300, kao i taktičke balističke rakete kratkog dometa BORA KHAN. Međutim, na koji način planira koristiti laserski navođene raketne baterije u kombinaciji sa bespilotnim letjelicama?

Ova napredna oružja visoke preciznosti dopunjavaju osnovni nenavođeni turski raketni arsenal TR-107, TR-122 i zastarjele TR-300. Turska uživa značajne prednosti u finansiranju razvoja i nabavke domaćih sistema naoružanja.

TRG rakete koriste GPS navođenje (opcionalno GLONASS) što ih čini vrlo efikasnim protiv fiksnih ciljeva, ali neefikasnim protiv pokretnih.

ROKETSAN je nedavno objavio prvo uspješno ispitivanje laserski navođene 230 mm rakete. Novi sistem, nazvan TRLG-230, u osnovi je TRG-230 opremljen laserski vođenom glavom.

TRG-300

Raketa TRLG-230 koristi diferencirano terminalno navođenje uz postojeći sistem GPS navođenja. GPS navođenje se i dalje koristi za početnu i srednju fazu leta. Međutim, kontrolna jedinica sistema prebacuje se na lasersko navođenje tokom ključne terminalne (finalne) faze.

Kada se nova raketa približi ciljanim koordinatama i detektira sekvencu laserskog označivača, aerodinamična kontrola će zanemariti GPS navođenje i nastavit će ka meti koja je laserski označena. Stoga će precizno pogoditi metu čak i ako se udalji od svojih početnih GPS koordinata.

Ovo razdvajanje početnog i terminalnog navođenja čini novu raketu sposobnom da pogađa mobilne ciljeve, dodavajući tako značajnu novu sposobnost postojećoj raketnoj kategoriji od 230 mm.

Turske bespilotne letjelice

Još jedan snažan učinak turske odbrambene industrije bio je razvoj i evolucija dvije generacije bespilotnih letjelica MALE/HALE klase, u lakim (Bayraktar TB2), srednjim (ANKA) i teškim kategorijama (AKSUNGUR , AKINCI).

Najpoznatija među njima je Bayraktar Tb2. Iako se radi o taktičkoj bespilotnoj letjelici, njena nosivost korisnog tereta je mala.

TB2 je dizajniran kao bespilotna letjelica za napade na terorističke grupe i njihovu logistiku u planinama. U nekoliko slučajeva kada je neophodno teže naoružanje, poput uništavanja bunkerskih ili tunelskih kompleksa, F-16 biva obično angažovan.

Međutim, u Idlibu je, u dramatičnom zaokretu događaja, Turska preusmjerila svoje dronove na uobičajenu ulogu kopnenog napada, kako bi izbjegla rizik obaranja svojih borbenih aviona.

Turska je bila prva u tome, što je omogućila velika raspoloživost letjelica TB2. Rezultat je bio zapanjujući i pomalo neočekivan uspjeh.

Tako je rođena nova i jedinstvena taktička operativna doktrina: masovna upotreba bespilotnih letjelica za kopneni napad, u neprijateljskom vazdušnom prostoru, protiv konvencionalnog protivnika

Usprkos nespornom uspjehu, mnogi vojni analitičari odmah su uputili kritike na račun TB2 kao “ograničenu” u konvencionalnom sukobu, zbog nedovoljne nosivosti korisnog tereta, kako u broju municije, tako i u razornom kapacitetu.

Turska bespilotna letjelica Bayraktar Tb2 opremljena sa laserski navođenom bombom MAM-L

Međutim, sada opremajući rakete velikog dometa laserskim navođenjem, Turska je jednim kamenom uspjela ubiti dvije ptice.

Turska raketna artiljerija sada ima izuzetno precizno oružje protiv ciljeva u pokretu.

Lasersko navođenje samo po sebi nije revolucionarna sposobnost: tehnički, to je mali tehnološki korak. Napredne zemlje poput SAD-a već godinama koriste artiljerijske granate i rakete koje su laserski navođene.

Ali to će biti veliki iskorak i napredak kada je u pitanju Turska.

Dodatno će poboljšati naprednu infrastrukturu preciznih udara koju je turska vojska već uspostavila.

Savršeno nadopunjuje jedinstvenu taktičku doktrinu turske vojske, koja je ulogu kopnenog prebacila na taktičke bespilotne letjelice.

Lasersko navođenje se može smatrati taktičkim prodorom, jer se lako može integrirati u postojeću preciznu udarnu infrastrukturu i pruža vrijedne prednosti u borbenim misijama.

Naprimjer, za misije napada na kopnu, svaka naoružana ili nenaoružana bespilotna letjelica, opremljena laserskim označivačem ciljeva, sada može laserski navoditi rakete sistema poput TRLG-230.

U situaciji u kojoj Bayraktar Tb2 ostane bez municije, on će i dalje nastaviti svoju misiju jer dovoljno će biti da zadrži svoj laserski pokazivač na meti, koja će biti pogođena od strane drugih raketnih sistema.

To znači da će Tb2 sada imati neograničenu dostupnost precizne municije, sve dok je u dometu TRLG-230 baterija.

Druga prednost koja se postiže ovim je uticaj na preživljavanje bespilotnih letjelica, posebno u neprijateljskom zračnom prostoru

Preživljavanje bespilotnih letjelica bila je još jedna žarišna tačka kritičara turske doktrine, ali je nestala kada su TB2 uspjeli uništiti više od 20 ruskih sistema Pantsir-S1, u Idlibu i Libiji, istodobno podnoseći minimalne gubitke.

Međutim, sada sa uvođenjem laserskog navođenja, Bayraktar Tb2 više neće imati potrebu da se približava neprijateljskim sistemima protuzračne odbrane.

Vrhunski WESCAM MX-15Di laserski označivač ciljeva, koji koristi Bayraktar Tb2, ima domet od 20 km, što je očigledno van dometa većine sistema protuzračne odbrane.

Ovo potpuno opravdava odluku BAYKAR kompanije da koristi vrlo skupu elektro optiku na inače jeftinoj platformi.

Vrhunski ASELSAN CATS, laserski označivač ciljeva, kod AKINCI i AKSUNGUR bespilotnih letjelica ima još veći domet od čak 30 km.

Međutim, ove letjelice su također mogu biti opremljene sopstvenim preciznim oružjem, krstarećim raketama i preciznom municijom sa dometima većim od 100+ km.

Finalni zaključak

Integrisanjem laserske glave u svoje GPS navođene rakete, ROKETSAN je postigao novu sposobnost preciznog udara po mobilnim ciljevima. Za misiju bliske podrške Front-Line ovo je dodatna, ali važna nadogradnja.

Međutim, za precizne udare iza fronta, misije za koju je jedinstvena operativna doktrina turske vojske djelomično povjerila svojoj floti bespilotnih letjelica, ovaj napredak pruža značajan skok u taktičkim sposobnostima:

Turskim bespilotnim letjelicama sada će biti na raspolaganju neograničen raketni “teret”, sve dok su u dometu laserski navođene raketne baterije.

Bespilotne letjelice više neće imati potrebe preuzimati taj rizik, da lete nekoliko kilometara od sistema protuzračne odbrane (Zbog ograničenosti dometa MAM-L municije), nego će se napadi izvršavati sa desetinama kilometara udaljenosti.

Uticaj na kapacitet bespilotnih letjelica je ogroman, posebno za Bayraktar TB2 s ograničenom nosivošću, koji čini glavninu arsenala turskih bespilotnih letjelica.

Turske kompanije će vjerovatno u bliskoj budućnosti integrisati laserski vođene glave

Sposobnost turske odbrambene industrije da improvizira, prilagodi se i reaguje na lokalne i okolnosti koje se mijenjaju, ja ozbiljan znak “zrelosti”, koja ništa manje nije zapanjujuća.

Autor: F.T

Podijelite:

Komentariši