Posljednja dva mjeseca geopolitički poredak u svijetu krenuo je naglo da se mijenja. Dok je globalna ekonomija gotovo zaustavljena uslijed pandemije, za vanjsku politiku bliskoistočnih i sjevernoafričkih država to ne važi
Za današnje konflikte u Libiji, Iraku, Siriji i Kataru postoji zajednička dodirna tačka, u navedenim državama isti akteri planiraju i finansiraju ove sukobe, ciljajući pri tome na samu Tursku.
Ekstremnim padom cijena nafte u svijetu, UAE i Saudijska Arabija gube mogućnosti finansiranja sukoba kakve su do danas posjedovale.
U regiji Bliskog istoka postoji jedan nepisani običaj: Izazivaju se sukobi, pokreću se ratovi, kada nestane novca za finansiranje, onda se okreću okolo sebe i traže one najslabije grupe ili države. Od ovih grupa ili država traži se novac, ukoliko u tome ne uspiju, onda pronalaze one najbogatije među sobom od kojih se traži naplata „poreza“.
Najbolji primjer za ovu teoriju je Irak, koji kada je postao prezadužen, sa vojskom je ušao u Kuvajt.
Posljednjih godina ova tvrdnja oslikava i napetosti između UAE, Saudijske Arabija sa Katarom.
Stvarni razlog za napetosti između Katara i ove dvije države su finansije, UAE i Saudijska Arabija tražile su fond od 100 milijardi dolara od Katara.
Da Turska nije odlučila poslati svoju vojsku u ovu regiju, Katar bi bio primoran platiti ovaj novac inače bi se susreo sa invazijom poput Kuvajta ili nekom vrstom državnog udara.
Nakon ekstremnog pada cijena nafte posljednjih mjesec dana, Katar je ponovo pod velikom prijetnjom. Da li je na pomolu novi pokušaj državnog udara u Kataru?
UAE koja finansira ratove u Libiji i Siriji nakon ekstremnog pada cijena nafte gubi dosadašnje mogućnosti sponzorisanja ratova u ovim državama.
Zbog toga možemo očekivati radikalnije poteze u budućnosti od strane UAE i Saudijske Arabije prema Kataru.
Određena velika arapska plemena koja žive u Kataru, istovremeno su nastanjena i u UAE i Saudijskoj Arabiji. Pored kulturne i etničke povezanosti ovih plemena, tu je i trgovinsko-ekonomska povezanost o kojoj međusobno ovise.
Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati upravo nastoje iskoristiti ovu mogućnost da izazovu unutrašnju nestabilnost u Kataru, jedina prepreka koja im ne ide u prilog opet je Turska.
Katar nije vojna sila, navedene dvije države na Katar isključivo gledaju kao izvor prihoda i nastoje pokidati veze između Katara i Turske.
Turska je sklopila važne ekonomske sporazume sa Sudanom, nakon toga u Sudanu se dogodio vojni udar, na vlast je došao „sudanski Sisi“. Između Somalije i Turske uspostavljeni su jako bliski odnosi, istovremeno su UAE postale glavni finansijeri terorističke organizacije Al-Shabab.
Zvanično ovu informaciju su potvrdile ministarstva vanjskih poslova Somalije i Turske.
Turska nije ostavila Somaliju na cjedilu, poslala je vojnu pomoć i pomogla obuku somalijske vojske što je u konačnici dovelo do neutralisanja terorističke organizacije u Somaliji.
U Libiji je danas situacija gotovo identična, koja god država da uspostavi bliske ekonomske odnose sa Turskom, tamo se događaju državni-vojni udar, interesantno zar ne?
Naravno da Turska pored svega nije odustala od Sudana, niti od Libije. Koristeći se svojom vojskom ili tajnom službom Turska će u ovim državama ponovo pokušati preokrenuti situaciju u svoju korist.
Libija je najbolji primjer ovoga, Turska je prvo uspostavila vojni balans u regiji sa sistemima zračne zaštite i bespilotnim letjelicama, naredni koraci koje danas gledamo su oslobađanje strateški važnih tačaka.
Halifa Haftar kojeg godinama UN, EU i drugi nisu mogli „prisiliti“ na primirje, sada je postao najglasniji zagovornik prekida vatre. Ova činjenica najbolje govori koliko je značajan ulazak turske vojske u Libiju.
Najteži period za međunarodno priznatu vladu Libije je iza nas, kineske bespilotne letjelice, francuski i UAE borbeni avioni uz egipatsku vojsku i ruske plaćenike do danas nisu dali rezultat.
Vlada u Tripoliju koja se našla u defanzivi i pred porazom danas napreduje i kreće u oslobađanje teritorije.
U prošlosti najveći problem međunarodno priznate vlade bio je nemogućnost da zadrži oslobođeni teritoriji, ponajviše zbog zračnih napada Haftarovih snaga, UAE i Francuskih borbenih aviona.
Dolaskom turskih sistema zračne zaštite u Libiju, to više nije slučaj.
Jako je važno da Turska slomi pokušaje osovine na čelu sa UAE, Francuskom, Egiptom i Rusijom. Njihov poraz u Libiji odrazit će se na sigurnosnu situaciju u Kataru i Siriji.
Autor: Tarık BaşTürk
