Među današnjim turcima popularna je izjava “Arapi su nas udarili s leđa”, ali da li je se u stvarnosti dogodilo tako? Da bi do odgovora došli moramo se vratiti daleko u historiju.
657. godine u doba četvrtog pravednog Halife Hz. Alije r.a pojavile su se grupe ljudi koji su na osnovu pojedinih Kur’anskih ajeta započeli pobunu protiv Hz. Alije.
Povod im je bio jedan Kur’anski ajet koji su pogrešno tumačili “Sud pripada jedino Allahu”.
Govorili su tada Hz. Aliji “Sud pripada jedino Allahu”, ti iznosiš svoje odluke mimo odluke Allaha dž.š i zbog toga si nevjernik.
To je bila grupa od dvanaest hiljada neznalica, mi ih danas još zovemo “Haridžijama”. Hz. Alija je nastojao da ih uvjeri u suprotno i pouči ispravnom tumačenju Islama ali nije uspio.
Haridžije su prijetili hz. Aliji “Ako kreneš protiv nas, ubit ćemo te kao što smo ubili i hz. Osmana”, pred hz. Alijom su još pročitali i Kur’anski ajet o tome kako treba ubijati nevjernike.
Potomke ovih haridžija danas vidimo kroz terorističku organizaciju DAEŠ i neke druge njima slične.
Hz. Alija nije pokleknuo pred prijetnjama Haridžija, krenuo je u borbu protiv njih ali jednog jutra dok je išao na sabah namaz, jedan od haridžija-nevjernika ga je napao sabljom i nedugo nakon toga usmrtio.
Nakon tog događaja haridžije se nisu zaustavile, u mnogim muslimanskim sredinama mnoge muslimane su proglasili nevjernicima i pobili.
Kada je hz. Muavija preuzeo ulogu Halife objavio je rat ovoj grupi haridžija i uspio je da ih porazi. Iako su većinski poraženi haridžije su u tajnosti nastavile sa svojim djelovanjem, nastavili su tajno da se okupljaju.
Od toga događaja prošla su stoljeća, mnoge su države uspostavljene, mnoge su propale.
U 18. stoljeću zastava Hilafeta vihorila se širom Osmanskog carstva.
Osmansko carstvo kao svjetski lider muslimana kosilo se sa Britanskim interesima u regiji, Britanski cilj je bio izazvati unutrašnje sukobe u carstvu i na kraju podijeliti Osmansko carstvo.
Englezi su započeli sa detaljnim istraživanjem islama i muslimana, naravno i međumuslimanskih-historijskih odnosa.
Tada nailaze na ovu grupu haridžija koja je stotinama godina živjela sa pogrešnim tumačenjem islama ali se sve do tada nisu se usudili otvoreno to pokazati.
Englezi dolaze u kontakt sa haridžijama i obećavaju im veliku podršku u borbi protiv Osmanskog carstva.
Tadašnji sljedbenici Muhameda Abdulvehaba koji su sljedbenike Ehli Sunneta u potpunosti smatrali zalutalim, 1737. godine u regiji Nedžda proglašavaju svoj mezheb.
Naš Poslanik s.w.s još u svom vremenu u mnogim hadisima najavio je dolazak velike fitne među Arape sa istočne strane Medine, misleći na Nedžd (turski: Necid)
Ideje Muhamed Abdulvehaba su nakon 1737. godine posebno privukle pažnju uspavanih haridžija koje se nakon više stoljeća bude.
Sa ciljem da bi napravili svoju državu tada se Muhamed Abdulvehab nalazi sa pradjedom današnje porodice Saud, Muhamedom bin Saudom.
Nakon što su skupa osnažili svoju vladavinu u Nedždu, šalju svoje izaslanike u Mekku i pozivaju tamošnje muslimane da prihvate njihovo tumačenje vjere.
Tadašnji muslimani Mekke i njihova ulema argumentima pobijaju ove izaslanike i ovi se osramoćeni i ljuti vraćaju u Nedžd.
Ovakav odgovor muslimana Mekke naljutio je Saude, kada su Saudi shvatili da njihovo tumačenje vjere neće biti prihvaćeno napadaju Mekku, Medinu i Taif i vrše pokolj nad muslimanima.
Tada emir Mekke Šerif Galib šalje zahtjev za pomoć islamskom halifi tj. Osmanskom sultanu.
Tadašnji Osmanski sultan Mahmud ll šalje naredbu namjesniku Egipta, Mehmedu Ali paši da suzbije ovaj napad i pobunu.
Mehmed Ali paša je spremio veliku vojsku, na njeno čelo je postavio svog sina Tosun pašu.
Tosun paša uspješno zauzima prvo Medinu pa onda Mekku i protjeruje haridžije nazad u Nedžd, kasnije po naredbi islamskog halife Osmanska vojska vrši napad na Nedžd i zauzima veći dio teritorije.
Uhvaćeni članovi porodice Saud i sinovi Muhameda Abdulvehaba dovode se u Istanbul gdje su zbog krvoprolića nad muslimanima osuđeni na smrt.
Preostali Saudi u Nedždu tadašnji događaj nikada nisu zaboravili i zakleli su se na osvetu protiv Osmanskog carstva.
Kraj prvog dijela.
U drugom dijelu ovog teksta objasnit ćemo događaje iz prvog svjetskog rata, ulogu Fahrettin paše i Šerif Huseina.
Nastavak: Da li su Arapi izdali Osmansko carstvo? 2. Dio
