Teheran nije sretan zbog pobjede Azerbejdžana protiv Armenije u spornoj regiji Nagorno-Karabaha. Ograničenja za ulazak iranskih kamiona u regiju od strane Bakua izazvala su eskalaciju napetosti među susjedima.
Kada zemlje izvode vojne vježbe blizu granice druge države, kao što Iran sada čini u blizini granice s Azerbajdžanom, to se često doživljava kao alarmantan znak, upozorenje susjedu da stvari ne idu u dobrom smjeru između njih.
Dakle, koja je poruka Teherana Bakuu s njegovim neprestanim vojnim vježbama? Napeta situacija na iransko-azerbejdžanskoj granici izazvala je ratno huškanje među iranskim stanovništvom jer se na društvenim mrežama objavljuju video zapisi i slike iranskih vojnih kamiona i tenkova koji se kreću prema granici s Azerbejdžanom.
Iranska vlada dala je nejasno objašnjenje, rekavši da vježbe imaju za cilj osigurati “suverenitet” Teherana. Glasnogovornik iranskog ministarstva vanjskih poslova rekao je da “Iran neće tolerirati prisustvo cionističkog režima u blizini iranskih granica”, misleći na Izrael. Ali Izrael nema granice niti s Iranom niti s Azerbejdžanom. Iako Baku dijeli bliske odnose s Tel Avivom, azerbejdžanska zvanična politika nikada nije podržavala Izrael protiv Irana.
Kao rezultat toga, čini se da postoje i drugi nezvanični razlozi za nastavak iranskih vojnih vježbi u blizini azerbajdžanske granice.
Stručnjaci vide dva glavna elementa zašto Iran raspoređuje snage duž granice s Azerbejdžanom, u rasponu od azerbejdžansko-armenskog sukoba do nedavnih zajedničkih vojnih vježbi između Turske, Azerbejdžana i Pakistana u regiji.
Prvo, Iran nije bio sretan zbog načina na koji je rat između Bakua i Jerevana u Nagorno Karabahu završio prošle godine, ponajviše zbog dominantne pobjede Bakua, koji je oslobodio veći dio sporne regije od armenskih okupatora.
Od samog početka do danas, Teheran je tiho podržavao Armene protiv Azerbejdžana, iako Azerbejdžan ima šiitsku većinu poput Irana. Postoji više motiva za podršku Teherana Armeniji, ali jedan od njih vezan je za iransku trgovačku rutu preko zapadne Azije. Preko Karabaha, koji je nekada bio okupiran od strane Armena, Iran je uspjevao doći do Rusije i zapadne Azije uglavnom bez plaćanja carine za svoje kamione i druga prijevozna sredstva.
Nakon rata, Azerbejdžan, koji je oslobodio veliki dio teritorije Karabaha, počeo je vršiti pritisak oko ilegalnog iranskog transporta prema Zapadnoj Aziji, ograničavanjem i naplaćivanjem iranskog transporta preko Karabaha do Armenije.
No, za Baku je ta politika sasvim normalna jer je Karabah dio teritorije pod azerbejdžanskim suverenitetom i svaki prijevoz vezan za trgovačke aktivnosti u tom regionu trebao bi biti podložan carini. Azerbejdžanske vlasti su također zabrinute da bi iranski kamioni mogli nositi i vojnu opremu, koja bi mogla završiti u rukama Armenaca, njihovog dugogodišnjeg protivnika.
Tokom intervjua za medije, azerbejdžanski predsjednik Ilham Alijev bio je jasan po tom pitanju. “Već smo imali saznanja da su iranski kamioni ilegalno ulazili u regiju Karabaha mnogo puta tokom i prije rata”, izjavio je Alijev.
Nakon što je preuzeo kontrolu nad većim dijelom Karabaha, Baku je počeo pokazivati svoju nelagodu prema iranskim kamionima. “Korak po korak, počeli smo kontrolirati cestu preko naše azerbejdžanske teritorije [koja ide do Karabaha], a broj [iranskih] kamiona na kraju se smanjio na nulu”, nastavio je predsjednik.
On je također izrazio nezadovoljstvo protiv iranskih vježbi u blizini azerbejdžanske granice. „Zašto sada, i zašto na našoj granici? Zašto se to radi nakon što smo oslobodili ovu zemlju nakon 30 godina [armenske] okupacije? “, Upitao je Alijev. On je rekao i da je” vrlo iznenađen “iranskim vojnim vježbama.
Očigledno, nedavne izjave Alijeva razbjesnile su Teheran. Zaustavljanje iranskih kamiona od strane Azerbejdžana nešto je što Iran smatra neprihvatljivim, što ugrožava trgovinsku sigurnost Teherana širom Zapadne Azije, smatraju pojedini analitičari.
Kao drugo, Iran je također bio zabrinut zbog velikog etničkog turskog stanovništva u Iranu, od kojih su većina azerbejdžanski Turci, koji žive na sjeverozapadu Irana.
Mnogi Azerbejdžanci nazivaju sjeverni Iran južnim Azerbejdžanom, gdje prema različitim procjenama živi gotovo 20 miliona etničkih Azerbejdžanaca. Neki azerbejdžanski nacionalisti i intelektualci odavno su definirali sjeverni i južni Azerbejdžan kao kulturno i društveno identične, tvrdeći da ih treba pridružiti političkoj uniji.
Sve ovo također čini Teheran vrlo nervoznim. Nervoza Irana sa šiitskom većinom povećana je nedavnim trilateralnim vježbama između Turske, Pakistana i Azerbejdžana, koje bi mogle potaknuti etničko tursko stanovništvo da se jače počne suprotstavljati Teheranu, te probuditi azerbejdžanski separatizam.
Za Iran je Veliki Azerbejdžan politički argument i prijetnja iranskom establišmentu, koji je svoju podršku Armeniji iskoristio kao protumjeru za minimiziranje azerbejdžanskih aspiracija u Iranu i cijelom regionu.
