Turska ubrzava radove na razvoju anti-balističkog sistema odbrane

Ilustracija: savunmasanayist.com

Turska je pojačala napore na razvoju protivbalističkih raketnih sistema, što je kritična tehnologija koju posjeduje svega nekoliko zemalja u svijetu

Vodeća lokalna odbrambena kompanija, Roketsan, nedavno je objavila da ubrzava svoj rad na ovoj tehnologiji.

Faruk Yiğit, predsjedavajući kompanije, izjavio je prošle sedmice da će Roketsan “ubrzati radove na sistemu za odbranu od balističkih raketa”, što je potez od strateške važnosti, s obzirom na cilj Turske da samostalno razvija odbrambenu tehnologiju, neovisno o uvozu izvana.

Lansiranje domaćeg turskog protuzračnog sistema kratkog dometa Hisar-A

“Pored naših sistema protuzračne odbrane Hisar i Siper, ubrzat ćemo studije dizajna i razvoja tehnologije za razvoj proturaketnih odbrambenih sistema koji će neutralisati balističke rakete u gornjem sloju atmosfere”, dodao je Yiğit.

Balističke rakete smatraju se raketnim sistemom koji se sastoji od bojeve glave, jedinice za upravljanje raketama, spremnika za gorivo, elektronike motora i sistema navođenja, te za razliku od krstarećih raketa ili druge precizno vođene municije, one slijede putanju parabole.

Analitičar odbrambene industrije Anıl Šahin, koji je u ponedjeljak za TRT Haber objasnio rad takvih projektila, rekao je da balističke rakete koje od lansiranja lete u visinu, prelaze atmosferu i odlaze u svemir, a zatim ponovo ulaze u atmosferu kretajući se putanjom parabole i leteći prema cilju velikom brzinom sa efektom gravitacije.

„Ono što ostane od balističkih projektila, koji imaju vrlo veliku strukturu tokom lansiranja, uglavnom su bojeve glave i neki elektronski podsistemi kada uđu u atmosferu. Što je veći domet rakete, veća će biti i visina, a time i brzina polijetanja”, dodao je, naglasivši da ih je teško otkriti jer „značajan dio leta leta balističkih projektila odvija se u svemiru. Stoga je vjerovatnoća da će biti otkrivene izuzetno mala. Osim toga, vrlo ih je teško uništiti jer vrlo brzo ulaze u atmosferu. “

Podsjetivši da posebni senzori koji su potrebni za otkrivanje balističke rakete koštaju milione dolara, Šahin je dodao da to nije jedino ograničenje takvih tehnologija: Jednom otkrivene, teško je uništiti ih.

„Da bi se uništile, potrebni su protivbalistički raketni sistemi, koje je vrlo teško razviti. Stoga, da bi se uništila balistička raketa, ona mora biti otkrivena i praćena od trenutka lansiranja ”, objasnio je.

“Neki sistemi mogu izvoditi taktičko uništavanje balističkih projektila, kao i protuzračna odbrana”, nastavio je Šahin, “međutim, specijalne senzorske mreže i sistemi presretanja su apsolutna potreba za rakete dužeg dometa.”

Razvoj protivbalističkih sistema zahtijeva visoku tehnologiju i dugotrajan proces razvoja, ali to se može smatrati nužnim za zemlje poput Turske, čije je okruženje poput Sirije zahvaćeno građanskim ratovima, gdje balistički projektili relativno kratkog dometa mogu pasti u ruke terorističkih organizacija.

Roketsanov razvoj sistema također zahtijeva vrijeme i provest će se korak po korak, ali je projekat dobio na zamahu objašnjavaju službenici kompanije.

Testiranje domaćeg turskog protuzračnog sistema srednjeg dometa Hisar-O

Prema mišljenju Šahina, „rad koji je Roketsan izvodio na svemirskom polju vrlo će se pozitivno odraziti na program protivbalističkih raketa“.

U projekat će vjerovatno biti uključeno još nekoliko lokalnih odbrambenih kompanija. Naprimjer, turska kompanija Aselsan, posebno radi na razvoju senzora. Domaći protivbalistički sistem dugog dometa, Siper, koristit će radarski sistem ranog upozorenja proizveden od strane Aselsana.

Pročitajte još

 

Rakete protivbalističkog sistema Siper, koji će biti dio višeslojne protuzračne odbrane kako su ga nekoliko puta nazvali zvaničnici odbrambene industrije, koristiti će dvotaktni motor koji omogućava maksimalnu efikasnost tijekom vertikalnog lansiranja, zajedno s aktivnim radarskim navođenjem i infracrvenim bojevim glavama.

Prva testiranja sistema očekuju se 2023. godine. Turska je također uspjela proizvesti domaće sisteme protuzračne odbrane kratkog i srednjeg dometa. Radi se o sistemima Hisar-A i Hisar-O, te najnovijim nadograđenim varijantama ovih sistema poput Hisar-A+ i Hisar-O+.

 

Podijelite:

Komentariši