Kako je Turska pobjedila na bojnom polju i za pregovaračkim stolom? Kako je američka izdaja terorista bacila arapske kraljeve i Izrael u neviđenu paniku?
Operacija koja je započela 9. Oktobra do danas postigla je u historiji neviđeni efekat, Turska je sklopila dogovor sa Amerikom i ostvarila veliku pobjedu.
Neki ljudi će reći kako je Turska stala na pola sa operacijom i kako je uzalud ušla u Siriju, ali vrijedi podsjetiti ustvari zbog čega je operacija započeta.
Turska je natjerala Ameriku za pregovarački sto na kojem je dobila sve što je tražila bez da je bilo šta dala Americi.
U međudržavnim i međunarodnim odnosima nema mjesta osjećajima, ono što je jedino važno je pamet, onaj koji posjeduje pamet uvijek pobjeđuje.
Jedini cilj Turske u međunarodnim odnosima je da postigne svoje ciljeve, diplomatija je na ovom putu prvo sredstvo ali ne i jedino.
Bez vojne moći na terenu, diplomatija je prazno slovo na papiru.
Kada je Turska odlučila da uspostavi sigurno zonu na granici Sirije i Turske u dužini od 400 kilometara, dubine 32 kilometara, niti Evropa niti Amerika nije vjerovala da će turska vojska uspjeti u ovakvom poduhvatu.
Kada je turska čizma pregazila granicu sa Sirijom, shvatili su koliko su pogriješili u računici. Kada je turska vojska u nekoliko dana pregazila teroriste YPG-a skoro bez bilo kakvih gubitaka, alarm panike na Zapadu se upalio.
Shvatili su da ukoliko se turska vojna operacija nastavi, neće se zaustaviti samo na “Sigurnoj zoni“, ići dotle dok se cijela teroristička organizacija YPG ne uništi.
Shvatili su da nema drugog izbora osim dogovora sa Turskom.
Tačke 9 i 10. ugovora sa Turskom najbolje govore kakvu diplomatsku pobjedu je Turska postigla.
Tačka 9. kaže kako će dvije strane Turska/SAD prikupiti teško naoružanje terorista i uništiti ga, dok tačka 10. kaže kako će “Sigurna zona“ biti pod kontrolom isključivo turske vojske.
Da li je ovo poraz Turske o kojem govore pojedini mediji? Turska je na početku tražila “Sigurno zonu“ po dužini od 400 kilometara i dubini od 32 kilometra, to je bio primarni cilj turske vojne operacije koji je sada pod pretpostavkom ostvaren.
Sigurna zona koja će uskoro biti uspostavljena bit će pod turskom kontrolom, to je potpuno prihvaćeno od strane američke delegacije.
Turska je uslovila američku delegaciju još da se prikupi naoružanje koje je Amerika poklonila teroristima što je prihvaćeno od američke delegacije.
Nisu li ovo bili ciljevi Turske posljednjih nekoliko godina? Turska je to postigla bez da dalje rizikuje ljudske živote i troši svoje vojne resurse.
Turska Americi nije dala ništa, a dobila je sve što je tražila za pregovaračkim stolom
Turska vojska nije potpisala nikakvo primirje niti je zaustavila svoju operaciju niti će povući svoje snage! Dala je amerikancima 120 sati da provedu sve tačke ugovora, ukoliko se to ne dogodi, turska vojska će još snažnije udariti po teroristima.
Rusija shvativši kako se tursko-američki odnosi neće dodatno narušiti vojnom operacijom, sa režimskom vojskom ušla je u Menbič.
Diplomatskim kanalima Turska je rusima poslala poruku kako će ako bude primorana izvršiti napade na Asadovu vojsku.
Turski ugovor sa Amerikom, pokvario je Putinovu igru ali na temu Rusije u nekom od narednih tekstova ćemo govoriti.
Još jednu stvar za kraj želim dodati, pogledajte na ova dešavanja iz perspektive Izraela i arapskih država, svi su u strahu iz jednog razloga.
Vidjeli su svojim očima kako je Amerika izdala svog najbližeg saveznika YPG koejg je godinama finansirala i naoružavala.
Pogotovo je Izrael uzdrman iznutra više nego bilo drugi, pojedini izraelski političari su već davali izjave kako se ne treba oslanjati na Ameriku nikad više upravo zbog ove izdaje.
Čak je američki The New York Times objavio tekst o tome pod naslovom “ Izraelci gledaju napuštene Kurde i brinu se: ko je sljedeći?“
Autor: Tarık BaşTürk
