Šta će se dogoditi sa Turskom nakon 2023. godine? Da li Lozanski mirovni ugovor prestaje važiti?

Potpisivanje Lozanskog mirovnog sporazuma 24. Jula 1923

Da li Lozanski mirovni ugovor ima “tajne članove ugovora“? Da li je rok Lozanskog mirovnog ugovora 2023. godina, kako to mnogi tvrde? Da li je ovim ugovorom Turskoj ograničeno korištenje vlastitih energetskih resursa poput nafte i prirodnog gasa?

Bez sumnje Lozanski mirovni ugovor je bio važan korak ka nezavisnosti Republike Turske.

U pregovorima za vrijeme Lozanskog procesa, koji se vodio u Švicarskom gradu Lozanu, Tursku je predstavljao Ismet Inonu.

Lozanski ugovor nije potpisan samo sa jednom već sa mnogim državama.

Prvi sastanci i pregovori započeli su još 20. novembra 1922. godine. Razgovaralo se o Osmanskim dugovima, tursko-grčkim granicama, moreuzima, Mosulu – iračkom gradu blizu turske granice, manjinskim narodima i uslovima kapitulacije Osmanske države.

24. Jula 1923 godine službeno je okončan sukob i potpisan Lozanski mirovni ugovor između Velike Narodne skupštine Turske, Britanskog carstva, Francuske, Italije, Japanskog carstva, Grčke, Rumunije, Bugarske i kraljevine SHS.

Lozanski ugovor nije riješavao samo buduće tursko-grčke odnose, istovremeno je bio susret sa onima koji su pobijedili u prvom svjetskom ratu.

U Lozanskom mirovnom ugovoru, u službenoj verziji ne postoji nijedan član koji ograničava Tursku u ekstrakciji i iskorištavanju prirodnih resursa. Najbolji pokazatelj toga jeste to što je Turska danas najveći izvoznik i proizvođač rude Bora u svijetu.

Današnja Turska samo od izvoza Bora zarađuje milijarde dolara godišnje.

Ali ono što vrlo mali broj ljudi zna je o tajnim špijunskim igrama koje su se odigrale za vrijeme Lozanskih pregovora. Prvi koji je doznao o ovim prljavim Britanskim igricama bio je turski diplomata Rauf Orbay. Rauf Orbay je doznao određene informacije od samih Britanaca, godinama nakon Lozanske konferencije.

Kemal paša Ataturk i Rauf Orbay

Englezi su još za vrijeme prvog svjetskog rata započeli radove na dešifriranju i praćenju telegrafskih poruka. Otvorili su jednu školu za kodiranje i šifriranje, dok je telegraf u ovo vrijeme važio za glavno sredstvo komunikacije.

Tako su Englezi za vrijeme Lozanskih mirovnih pregovora u Istanbul poslali jednu ekipu, koja je bila u mogućnosti da dešifruje sve telegrafske poruke.

Ova ekipa presretala je i dešifrovale poruke između turskog pregovaračkog tima u Švicarskom gradu Lozanu, i same Turske Narodne skupštine.

Ovim potezom su Englezi uvijek bili korak ispred Turske, jer su znali sve buduće turske poteze i prigovore u pregovorima.

Ciljevi Velike Narodne skupštine Turske u ovim pregovorima bili su da zadrži granice iz turske narodnooslobodilačke borbe – Misak-ı Millî, spriječiti stvaranje Armenske države na teritoriji Turske, ukinuti ekonomske sankcije nametnute kapitulacijom, i postignuti dogovor sa Grčkom oko zapadne Trakije i otoka u Egejskom moru.

Misak-ı Millî granice Turske

Turska je uspjela spriječiti stvaranje Armenske države, ukinute su i ekonomske posljedice kapitulacije iz 1.sv rata koje su godinama bile veliki teret za Tursku.

U Lozanu je riješeno i pitanje manjinskih naroda u Turskoj, posredstvom kojih su na Tursku uvijek vršeni pritisci od strane Zapada. Manjinski narodi priznati su kao turski građani.

Ali pravi problemi za Tursku bili su današnji Irački grad Mosul i 12 ostrva koje je nemoćno Osmansko carstvo još u prošlosti predalo Italijanima.

Mosul je bio najveći gubitak za Tursku. Irak je u tom periodu bio u rukama Engleza i zbog toga se je Iračka granica sa Turskom morala crtati u dogovoru sa Englezima.

Tadašnji narod Mosula je bio uz Tursku, ali je Mosul vještim igrama Britanaca ipak ostao u Engleskim rukama.

Teritorija današnjeg Mosula mogla je podmiriti sve turske potrebe za naftom, što bi omogućilo da današnja Turska bude daleko bogatija država.

Pored otoka i Mosula, Turska je izgubila i suverenost nad Bosforskim moreuzom, koji je predat u ruke na upravljanje međunarodnoj komisiji.

Još jedan strateški gubitak za Tursku bio je i Kipar, koji je u potpunosti prešao u Britanske ruke.

U Osmansko vrijeme kada su Rusi izvršili invaziju na Osmansko carstvo, sultan Abdulhamid Han sa Englezima je sklopio dogovor oko Kipra.

Ruska vojska stigla je skoro do Istanbula i Abdulhamid kako bi pridobio Engleze u ratu protiv Rusa, sa Engleskom kraljicom sklopio je ugovor, Englezima je priznat status države garantora nad Kiprom.

U to vrijeme Osmansko carstvo nije bilo u mogućnosti da zaštiti Kipar i ionako bi ga neminovno izgubili, čak i da Abdulhamid nije potpisao ovaj ugovor.

Ali sultan Abdulhamid nije tek tako potpisao ovaj ugovor, u ugovoru se nalazio član koji bi kasnije omogućio Turskoj da ponovo povrati ovaj strateški važan otok.

Turska Republika Sjeveri Kipar danas

Datum isteka Lozanskog mirovnog ugovora

U Lozanskom mirovnom ugovoru nije naveden nijedan datum isteka ili trajanja ugovora. Pojedini historičari tvrde kako međunarodni ugovori koji nemaju datuma ili vrijeme trajanja, važe stotinu godina ali pravni stručanjaci se ne slažu s tim.

Da li je onda Lozanski ugovor beskonačan? U međunarodnim odnosima mirovni ugovori prestaju važiti onda kada države uđu u novi rat, ili ukoliko ga jedna od strana proglasi nevažećim, što u praksi znači potencijalna objava novog rata.

Dok ne izbije neki novi sukob, Lozanski mirovni ugovor će i dalje ostati na snazi.

Ako pažljivo analiziramo današnje događaje u istočnom Mediteranu, gdje Grčka sa drugim Zapadnim silama osporava pravo Turske na pravednu raspodjelu energetskih resursa i pomorskog teritorija, onda je jasno da je taj rat jako blizu.

Turska je još šezdesetih godina shvatila kako će se svi budući ratovi Turske voditi u Istočnom Mediteranu, zbog toga je većina sredstava za odbranu uložena u jačanje i modernizaciju turske mornarice.

Autor: F.T

 

Podijelite: