Da li Lozanski mirovni ugovor prestaje važiti nakon 2023. godine?

Potpisivanje Lozanskog mirovnog sporazuma 24. Jula 1923. godine

U jednom dijelu javnosti postoji uvjerenje kako je rok važenja Lozanskog mirovnog ugovora 2023. godina, te kako je ovim ugovorom Turskoj ograničeno korištenje vlastitih energetskih resursa poput nafte i prirodnog gasa.


Bez sumnje Lozanski mirovni ugovor je bio važan korak ka nezavisnosti Republike Turske. U pregovorima za vrijeme Lozanskog procesa, koji se vodio u Švicarskom gradu Lozanu, Tursku je predstavljao Ismet Inonu.

Lozanski ugovor nije potpisan samo sa jednom već sa mnogim državama. Prvi sastanci i pregovori započeli su još 20. novembra 1922. godine. Razgovaralo se o Osmanskim dugovima, tursko-grčkim granicama, moreuzima, Mosulu – iračkom gradu blizu turske granice, manjinskim narodima i uslovima kapitulacije Osmanske države.

24. Jula 1923 godine službeno je okončan sukob i potpisan Lozanski mirovni ugovor između Velike Narodne skupštine Turske, Britanskog carstva, Francuske, Italije, Japanskog carstva, Grčke, Rumunije, Bugarske i kraljevine SHS.

Lozanski ugovor nije riješavao samo buduće tursko-grčke odnose, istovremeno je bio susret sa onima koji su pobijedili u prvom svjetskom ratu.

Špekulacije o tajnim članovima Lozanskog mirovnog ugovora

U Lozanskom mirovnom ugovoru, u njegovoj službenoj verziji ne postoji nijedan član koji ograničava Tursku u ekstrakciji i iskorištavanju prirodnih i energetskih resursa. Najbolji pokazatelj toga jeste to što je Turska danas najveći izvoznik i proizvođač rude Bora u svijetu. Današnja Turska samo od izvoza Bora zarađuje milijarde dolara godišnje.

Ali ono što je manje poznato o Lozanskom procesu su tajne špijunske igre koje su se odigrale za vrijeme Lozanskih pregovora. Prvi koji je bio upoznat sa ovim prljavim Britanskim igrama bio je turski diplomata Rauf Orbay. Rauf Orbay je doznao određene informacije od samih Britanaca, godinama nakon Lozanske konferencije.

Kemal paša Ataturk i Rauf Orbay

Englezi su još za vrijeme prvog svjetskog rata započeli radove na dešifriranju i praćenju telegrafskih poruka. Otvorili su jednu školu za kodiranje i šifriranje jer je telegraf u ovo vrijeme važio za glavno sredstvo komunikacije.

Tako su Englezi za vrijeme Lozanskih mirovnih pregovora u Istanbul poslali jednu ekipu, koja je bila u mogućnosti da dešifruje sve telegrafske poruke. Ova ekipa presretala je i dešifrovale poruke između turskog pregovaračkog tima u švicarskom gradu Lozanu i same Turske Narodne skupštine.

Ovim potezom su Englezi uvijek bili korak ispred Turske, jer su znali sve buduće turske poteze i prigovore u pregovorima.

Ciljevi Velike Narodne skupštine Turske u ovim pregovorima bili su da zadrži granice iz turske narodnooslobodilačke borbe – Misak-ı Millî, spriječiti stvaranje armenske države na teritoriji Turske, ukinuti ekonomske sankcije nametnute kapitulacijom, i postignuti dogovor sa Grčkom oko zapadne Trakije i otoka u Egejskom moru.

Misak-ı Millî granice Turske

Turska je uspjela spriječiti stvaranje armenske države, ukinute su i ekonomske posljedice kapitulacije iz 1.sv rata koje su godinama bile veliki teret za Tursku.

U Lozanu je riješeno i pitanje manjinskih naroda u Turskoj, posredstvom kojih su na Tursku uvijek vršeni pritisci od strane Zapada. Manjinski narodi priznati su kao turski građani.

Ali pravi problemi za Tursku bili su današnji irački grad Mosul i 12 ostrva koje je nemoćno Osmansko carstvo još u prošlosti predalo Italijanima. Mosul je bio najveći gubitak za Tursku. Irak je u tom periodu bio pod kontrolom Engleza i zbog toga je se iračka granica sa Turskom morala crtati u dogovoru sa Englezima.

Tadašnji narod Mosula je bio uz Tursku, ali je Mosul vještim igrama Britanaca ipak ostao u njihovim rukama. Regija današnjeg Mosula mogla je podmiriti sve turske potrebe za naftom, što bi učinilo današnju Tursku daleko bogatijom državom.

Pored otoka i Mosula, Turska je izgubila i suverenost nad Bosforskim moreuzom, koji je predat u ruke na upravljanje međunarodnoj komisiji. Još jedan strateški gubitak za Tursku bio je i Kipar, koji je u potpunosti prešao u britanske ruke.

U osmansko vrijeme, kada su Rusi izvršili invaziju na Osmansko carstvo, sultan Abdulhamid Han sa Englezima je sklopio dogovor oko Kipra.

Ruska vojska stigla je skoro do Istanbula i Abdulhamid, kako bi spasio Istanbul i pridobio Engleze u ratu protiv Rusa, sa Engleskom kraljicom sklopio je dogovor. Tim je Englezima priznat status države garantora nad Kiprom.

U to vrijeme Osmansko carstvo nije bilo u mogućnosti da zaštiti Kipar, te bi strateški važan otok ionako bio izgubljen. Međutim, na zahtjev turske strane, u ugovoru se nalazio član koji bi kasnije omogućio Turskoj da ponovo povrati kontrolu nad Kiprom.

Zastave Republike Turske i nepriznate Turske Republike Sjeveri Kipar

Lozanski ugovor i 2023. godina

U Lozanskom mirovnom ugovoru nije naveden nijedan datum isteka ili trajanja ugovora. Pojedini historičari tvrde kako međunarodni ugovori koji nemaju datuma ili vrijeme trajanja, važe stotinu godina ali pravni stručanjaci se ne slažu s tim.

To u principu ovaj ugovor čini vremenski neograničenim. Međutim, u međunarodnim odnosima mirovni ugovori prestaju važiti onda kada države uđu u novi rat, ili ukoliko ga jedna od strana proglasi nevažećim, što u praksi znači potencijalna objava i prijetnja novim ratom.

Ukoliko se pažljivo analiziraju današnji događaji u Istočnom Mediteranu, gdje Grčka sa drugim Zapadnim silama osporava pravo Turske na pravednu raspodjelu energetskih resursa i pomorskog teritorija, onda je jasno da je taj rat jako blizu.

Turska je još šezdesetih godina shvatila kako će se najvažniji budući ratovi u regiji voditi u Istočnom Mediteranu, i većinu sredstava za odbranu uložena su jačanje i modernizaciju turske mornarice.

Autor: F.T

 

Podijelite: