Šta se događa između Rusije i Turske u pogledu ukrajinske krize?

Predsjednik Ukrajine Volodymyr Zelensky i predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan u Kijevu. 3 februar. 2020. godine (Fotografija: Presidency of Republic of Ukraine)

Turska bi mogla iskoristiti ukrajinsku krizu kao adut, ukoliko Rusija ne odustane od politike pružanja podrške YPG-u i napadima Asadovog režima u Siriji

Dva turska vojnika ubijena su u srijedu u napadima sirijskog krila PKK, na području operacije Maslinova grana u Siriji. Ovim najnovijim napadom, teroristička organizacija, čija operativna sposobnost u posljednje vrijeme konstantno opada, sada ponovo pojačava napade na mjestima na kojima Turska i njeni partneri rade na zbrinjavanju interno raseljenih sirijskih izbjeglica, koji su uslijed rata i progona izbjegli na sjever zemlje.

U posljednje vrijeme s terena se pojavljuju nove informacije o sve većim terorističkim akcijama u područjima u kojima Turska pruža sigurnost izbjeglicama u Siriji, poput regije u zoni operacije Maslinova grana.

Prema izvještajima, postoje konkretni dokazi, tvrde lokalni izvori, da je Assadov režim ponovo u uskoj saradnji s terorističkom skupinom YPG protiv turskog vojnog prisustva, ali što je još važnije, i protiv preostalih sirijskih izbjeglica na sjeveru Sirije.

Također je potvrđeno da je Rusija upoznata sa ovim dešavanjima, te da Moskva posreduje između terorističke organizacije i režima.

“Sastanak režimskih zvaničnika i YPG-a dogodio se u Suwaru, istočno od Deir Ezzora. Rusija je ta koja je željela da se postigne ovaj sporazum”, izjavio je sirijski dopisnik za TRT World, Obaida Hitto, prenosi Dailysabah.

“Rusija prijeti YPG-u da se, ukoliko ne bude sarađivao i ne distancira se od američkih snaga,  neće usprotiviti antiterorističkoj operaciji Turske na istočnoj obali Eufrata,” dodao je.

Hittove izjave također potvrđuju da se taktički i pozicijski odnos između YPG-a, Rusije, Assadovog režima i Sjedinjenih Država nastavlja.

Teroristička organizacija, koja nastoji pokazati ustupke prema svim stranama, trenutno je naklonjena režimu, posebno zbog resursa koji zapravo pripadaju sirijskom narodu, poput prihoda od nafte.

Vidljivo je da Rusija i SAD ne namjeravaju odustati od borbe za prevlast nad terorističkom organizacijom na sjeveru Sirije.

Međutim, prema sporazumu, koji je Turska potpisala prije i nakon operacije Maslinova grana 2019. godine sa SAD-om i Rusijom, dogovorena je eliminacija terorista iz navedene regije, kako bi režim u Siriji preuzeo kontrolu nad područjima kao što su Kamišli i Haseka, gdje YPG teroristička organizacija i dalje postoji.

U međuvremenu, prema informacijama iz sigurnosnih izvora, nastavljen je bliski kontakt na relaciji Ankara-Moskva, kako po pitanju agresivnog stava Asadovog režima, tako i o napadima YPG-a.

Nedavne interakcije bile su pozitivne, ali Turska i dalje tvrdi da očekuje da će se Moskva pridržavati sporazuma i da mora ispoštovati svoje obaveze. Dok YPG i Assadov režim nastavljaju napadati područja u kojima Turska pruža sigurnost civilima i svojim snagama, Ankara naglašava da se ti napadi ne bi smjeli nastaviti.

Može li ukrajinska kriza poslužiti kao odgovor na rusku politiku u Siriji?

U međuvremenu, posljednjih dana ponovo je eskalirala kriza između Rusije i njenog pograničnog susjeda Ukrajine, koju Ankara pomno prati. Sigurnosni izvori kažu da se Ankara zalaže za poštivanje međunarodnog zakona u ovom sukobu i da želi postizanje prekida vatre, kako bi se uspostavio mir i stabilnost što je prije moguće.

S druge strane, ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelenskiy poziva se na članstvo svoje zemlje u NATO-u, što je jedina preostala opcija, kako tvrdi ukrajinski predsjednik, ukoliko Rusija nastavi sa eskalacijom na istoku Ukrajine.

Naglašava da je ulazak u NATO jedini način da se okonča sukob u Donbasu, iako je reakcija Moskve na ove izjave bila prilično oštra.

Zelenskiy i njegova prateća delegacija sutra dolaze u Tursku na sastanak strateškog savjeta na visokom nivou. Ankara će Zelenskom prenijeti poruku da će nastaviti podržavati ukrajinski teritorijalni integritet kako u bilateralnim odnosima, tako i u okviru NATO-a.

Turska je takođe izuzetno osjetljiva po pitanju okupiranog Krima, koji je Rusija okupirala 2014. godine.

Teško je predvidjeti kako će se razvijati situacija i tenzije, koje su eskalirale krajem prošlog mjeseca, kada su ruski separatisti u Donbasu ubili četvoricu ukrajinskih vojnika.

Položaj NATO-a ovdje je kritičan. Ipak, zemlja čija će pozicija biti još kritičnija u ovom sukobu je Turska. Ankara se sada suočava s možda prvim frontom američko-ruskih tenzija u post-Bajdenovom dobu.

Najvjerojatnije će Turska nastaviti sa svojim stavovima u korist mira, podrške teritorijalnom integritetu Ukrajine, pridržavajući se dosadašnjeg stava protiv ruske aneksije Krima.

Da bi smanjila tenzije, baš kao i u ratu oko Nagorno-Karabaha između Azerbejdžana i Armenije, koji se prošle godine dogodio na Kavkazu, Turska ponovo može igrati kritičnu ulogu u rusko-ukrajinskim tenzijama, ovaj put koristeći svoju diplomatsku moć u uspostavljanju mira.

Primjećuje se da je Ankara najpogodnija regionalna sila za posredovanje između NATO-a, Sjedinjenih Država i Rusije.

No, uprkos pozitivnim i konstruktivnim naporima Turske po ovom pitanju, Ankara očekuje sličnu protuuslugu od Moskve, kada je riječ o Siriji.

Uprkos tome što je Moskva koncentrisala svoju moć i utjecaj na Assadov režim i kurdski YPG, ukoliko se napadi na turske položaje nastave, Ankara će biti primorana revidirati sporazume iz Astane i Sočija s Rusijom.

Povezano

 

Moskva, suočena s novim vojnim tenzijama s NATO-om i SAD-om zbog ukrajinske krize, posebno na svojim južnim i zapadnim granicama, mogla bi otvoriti sebi još jedan front napetosti sa Turskom, ne samo u Siriji već i u drugim regijama, uključujući Libiju, Kavkaz i Srednju Aziju.

Također, u ovom scenariju nije isključiva i snažnija podrška Ankare ukrajinskom teritorijalnom integritetu, kao i dodatno jačanje vojno-sigurnosne saradnje – koja ionako već postoji.

 

Podijelite:

Komentariši