Američka naftna kompanija je potpisala sporazum sa kurdskom upravom na istoku Sirije. Sporazum uključuje modernizaciju i razvoj postojećih sirijskih naftnih polja, a potpisnici su američka naftna kompanija Delta Crescent Energy LLC i kurdska uprava. Međutim, ovaj sporazum u drugom segmentu predstavlja priznanje kurdskog entiteta na sjeveru Sirije kao suverene države koja samostalno odlučuje o sudbini sirijske nafte.
Sjedinjene Države i Izrael uprkos dugogodišnjem negodovanju i koracima koje Turska poduzima, sistemski, diplomatski, vojno ali i na druge načine poduzimaju korake sa ciljem uspostavljanju koridora od sjevera Iraka do sjevera Sirije, uključujući i sirijski Afrin.
Koridor koji se proteže od granice Iraka do sirijskog Afrina, koji PKK naziva teritorijom „Rojave“, SAD i Izrael nastoje pretvoriti u naftom bogatu državu.
Mazloum Abdi ili još poznatiji kao Mazloum Kobani je šef Sirijskih demokratskih snaga SDF, koje Turska smatra sirijskom produžnicom terorističke organizacije PKK. General Mazloum važi za glavnog američkog saveznika u regiji Sirije i Iraka, ali i generalno u regiji Bliskog istoka.
O američkoj kompaniji Delta Crescent Energy, koja stoji iza ugovora sa kurdskom pokrajinom na sjeveru Sirije, nema detaljno dostupnih informacija.
Međutim, američki senator Lindsey Graham direktno se uključio u pregovore sa liderom SDF-a Mazlumom Kobanijem, pod blagoslovima Bijele kuće.
Regija bogata naftom u Siriji koncentrirana je na sjeveroistočnom dijelu zemlje, posebno u Kamishliu i Deir ez Zoru, koje kontrolira autonomna administracija pod vodstvom Mazlouma Kobanija.
Predsjednik Erdogan je u prošlosti ponudio Rusiji i SAD-u da prihodi od nafte u Siriji budu iskorišteni u svrhu obnove Sirije, i da budu pod nadzorom međunarodnog tijela, a nikako da ojačaju lokalnu vlast SDF-a.
Primjećujući da je James Jeffery, specijalni američki izaslanik za u Siriju, navodno obavijestio Tursku o naftnom sporazumu i da Ankara nije reagirala negativno i oštro, nagovještava da potencijalno može postojati određeni dogovor između SAD-a i Turske.
Rusija, međutim, još nije izrazila svoje stajalište. Moskva žudi za ravnotežom na način da osigura da i sirijski režim dobije udio od naftnih prihoda.
Ovakav turski pristup situaciji u Siriji mogao bi u jednu ruku biti poguban, jer bi se nakon nekoliko godina Turska mogla susresti sa državom po uzoru na UAE na svojoj granici.
Za Ankaru je pitanje sirijske nafte jako osjetljivo, jer Ankara sirijsku naftu u rukama SDF-a vidi kao sredstvo za stvaranje terorističkog koridora na svojoj granici.
Turska od 2016. godine pokreće vojne operacije protiv SDF-a, kako bi ga onemogućila da uspostavi koridor od iračke granice do sirijskog Afrina, na zapadu Sirije.
Turska SDF smatra teroristima zbog njihovih veza s radničkom partijom kurdistana (PKK), pobunjeničkom skupinom koja se bori za kurdsku samoupravu unutar Turske od 1984. godine i nalazi se na popisu terorističkih organizacija američkog State Departmenta.
Međutim, turska šutanja može biti protumačena i kao mamac da se izazove reakcija sirijskog režima i Rusije, od kojih se očekuje da poduzmu konkretne korake kako bi ostvarili kontrolu nad naftnim poljima na istoku Sirije.
