Čini se da je cilj zacementirati put ka širem i ponovnom angažmanu zaljevskih Arapa u Siriji i istodobnoj marginalizaciji iranskog utjecaja
Natjecanje za oblikovanje postkonfliktne budućnosti Sirije ponovo je započelo: Rusija, Turska i Katar nedavno su pokrenule novi trilateralni “proces konsultacija” za promociju političkog rješenja za desetogodišnji građanski rat. Od ključne važnosti je da to ne uključuje Iran.
Sastanak ruskog predsjednika Vladimira Putina sa iranskim predsjednikom Hasanom Rouhanijem i turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom u Sočiju povodom sirijskog mirovnog procesa (Fotografija: Kremlin.ru)
Budući da je rat učinkovito riješen u decembru 2016. godine kada su prorežimske snage pregazile istočni Halep pod kontrolom opozicije, većina akcije usredotočila se na takozvani “proces iz Astane” započet u januaru 2017. godine, u kojem su Rusija, Turska i Iran pregovarali o budućnosti Sirije.
Ali iransko sudjelovanje učinkovito je spriječilo zaljevske arapske države, čiji su financijski mišići ključni za obnovu Sirije – i čija je diplomatska podrška presudna za ukidanje međunarodnog statusa izolirane države.
Nova inicijativa ujedno je i priznanje da je proces iz Astane, iz praktičnih razloga, propao
Prvobitna trojka održala je samo pet sastanaka od 2018. godine, a četiri “zone deeskalacije” koje su uspostavili u potpunosti je zanemario sirijski diktator Bašar al-Asad koji je, uz rusku i iransku podršku, preuzeo kontrolu nad tri od njih.
Astana također nije uspjela spriječiti turske ofanzive na sjeveru Sirije u oktobru 2019. godine, niti sukob u februaru prošle godine između turskih snaga i Asadovih trupa koje je izravno podržavalo rusko ratno zrakoplovstvo.
Astana nije postigla nikakav politički napredak u Siriji niti dragocjenu obnovu. Stoga ne čudi da Rusija i Asad traže drugi put za naprijed, ovaj put s arapskim partnerima.
Države zaljeva podržale su pobunjeničke snage na početku rata, ali njihov jedinstveni stav prema Asadu je ublažen. Na primjer, Ujedinjeni Arapski Emirati već su otvorili svoju ambasadu u Damasku i čini se da su spremni za relaksaciju sa režimom. U isto vrijeme, Rusija pokušava uključiti arapske države u proces iz Astane.
To se nikada ne bi dogodilo dok su dvije druge države u procesu, Iran i Turska, koje su neprijateljski raspoložene prema Arapima iz Zaljeva. Novi forum uklanja Irance i pokušava se nadovezati na nedavne napore Turske da popravi odnose s arapskim svijetom. (Zauzvrat, Saudijska Arabija i UAE nagovijestili su interes za boljim odnosima s Turskom.)
Poruka iz Moskve i Ankare Arapima je jasna: vaši pobunjenički prijatelji su možda izgubili rat, ali to ne mora značiti da će vaši iranski neprijatelji preuzeti glavne beneficije. Ako pomognete da ovaj novi proces uspije, to će jako doprinijeti marginalizaciji utjecaja Teherana u Siriji.
Ovo bi odgovaralo Asadu. Diktator trenutno ovisi i o Rusiji i o Iranu kako bi osigurao svoju kontrolu nad većim dijelom zemlje. Ali, više bi volio dugoročni aranžman u kojem je Rusija glavna sila izvan Sirije, budući da su zahtjevi Moskve za njega – manje tegobni od onih iz Teherana.
Ciljevi Rusije uključuju održavanje pomorske i drugih baza u Siriji, osiguranje značajnih ulaganja u zemlju i korištenje Damaska kao ključa za obnovu njihovog utjecaja u regiji.
Iran želi integrirati Siriju u regionalnu mrežu država ovisnica o Teheranu, i iskoristiti je kao odskočnu dasku za prijetnju Izraelu s jedne i održavanje dominacije u Iraku s druge strane.
Moskva bi Asadu ponudila dogovor sa velikom autonomijom u lokalnoj vlasti; S druge strane, Teheran bi bio nadređeni mikro-menadžer koji bi samostalno krojio svoj povlašteni status.
Sa svoje strane, Turska je prvenstveno zabrinuta zbog kurdskih milicija koje podržavaju SAD, duž svog pograničnog područja na sjeveru Sirije.
Vlada predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana ove borce smatra produžnicom kurdskih terorista i separatista koji djeluju unutar Turske. Sve dok Arapi ne pružaju podršku ovim kurdskim grupama, Ankara bi prihvatila njihovo sudjelovanje u Siriji.
Uključivanje Katara u političko rješenje u Siriji
Kao najbliži arapski saveznik Turske, uključivanje Katara u novi forum bilo je neizbježno. Moskva i Ankara očito se nadaju da će moći iskoristiti podizanje blokade Dohe unutar Zaljeva.
Katar, naravno, ima duboke džepove, ali podjednako je važno, to što bi mogli biti u mogućnosti uključiti i druge arapske države u poslijeratne aranžmane u Siriji.
Bliski odnosi Katara s Iranom bili su korisni tijekom blokade, ali njegov povratak u arapski zagrljaj daje mu prostor da se distancira od Teherana.
[custom-related-posts title=”Povezano” none_text=”None found” order_by=”title” order=”ASC”]
Očekuje se da će se Iran boriti sa zubima i noktima kako bi zadržao svoj utjecaj u Siriji. Preopterećena i osiromašena, Islamska Republika ima značajan utjecaj u Damasku i provjerenu formulu korištenja posredničkih milicija i sektaških političara za zaštitu svojih interesa – kao što to čini u Iraku i Libanonu.
Arapski protivnici Teherana morat će biti na oprezu kako ne bi bili izigrani od strane Asada i Rusija, te da novac i trud koji ulože u Siriju zaista bude značio smanjenje iranske kontrole.
Izvor: Bloomberg
