Putina i Asada frustrira jačanje turskog vojnog prisustva u Idlibu

Susret ruskog predsjednika Vladimira Putina sa Bašarom al-Assadom (FOTO: Kremlin.ru)

Uprkos međunarodnim sankcijama i osudama, Asadov režim, kojeg podržava Rusija, traži načine da protjera opoziciju i silom preuzme teritorije na sjeveru Sirije na kojoj žive milioni raseljenih Sirijaca.


Ruski predsjednik Vladimir Putin i sirijski diktator Bašar al-Assad sastali su se u Moskvi kako bi razgovarali o saradnji između svojih armija i o tome kako nastaviti operacije za uspostavljanje kontrole nad posljednjim oporbenim i pobunjeničkim područjima u Siriji.

Sastanak u ponedjeljak navečer, objavljen u utorak, između dva lidera bio je prvi od kada su u januaru prošle godine održali samit u glavnom gradu Sirije. Putin je Assada posljednji put primio u Rusiji 2018. godine u svojoj ljetnoj rezidenciji u crnomorskom odmaralištu Soči.

Ruski predsjednik Vladimir Putin posjetio je komandno mjesto ruske vojske u Siriji 7. Januar 2020. godine (FOTO: Kremlin.ru)

Sirijska režimska televizija opisala je to kao dugačak sastanak i navela da su im se kasnije pridružili i ministar vanjskih poslova sirijskog režima i ruski ministar odbrane kako bi razgovarali o međusobnim odnosima i borbi protiv terorizma.

Putin je kritizirao prisustvo stranih trupa u Siriji, rekavši da su tamo protiv volje sirijskog režima i da blokiraju konsolidaciju ratom razorene zemlje, navodi u saopćenju Kremlja.

Putinova izjava se u manjoj mjeri odnosila na stotine američkih vojnika stacionirani u istočnoj Siriji, koji sarađuju sa terorističkom grupom PKK/YPG u navodnoj borbi protiv ISIL-a, a više na turske snage raspoređene na sjeveru Sirije.

Rekao je da je prisustvo stranaca nezakonito jer nemaju dozvolu za dolazak od Ujedinjenih naroda ili režima. Proteklih sedmica sirijska opozicija je objavila da ruski ratni avioni izvode napade na sjeverozapadnu provinciju Idlib, posljednje uporište sirijske opozicije u zemlji.

U regiji živi oko 4 miliona ljudi, od kojih su mnogi interno raseljeni zbog sukoba. Svaki napor da se silom zauzmu područja koja drže pobunjenici može izazvati novi val izbjeglica prema Evropi, koja je već podijeljena oko načina na koji se nositi s krizom.

Tursko vojno prisustvo predstavlja prepreku za zauzimanje Idliba

Prema nekoliko izvora sa terena, turska vojska je na sjeveru Sirije do danas rasporedila između 20 i 30 hiljada vojnika, hiljade oklopnih vozila, tenkova i artiljerije, kao i sisteme protuzračne odbrane i drugu opremu. Ovim potezom nije ostavljeno puno prostora za manevar režimskim, ruskim i iranskim snagama kada je riječ o zauzimanju regije Idliba.

Smatra se kako je jedni realističan izbor, koji stoji pred Asadovim režimom i njegovim saveznicima, povratak na politički proces i pregovore kako bi se situacija u Siriji popravila. Vrlo teška ekonomska kriza, glad koja se širi među populacijom koja živi na teritoriji koju kontroliše režim, razorena infrastruktura zemlje je poput tempirane bombe i ograničava ruski manevar u Siriji.

Rusija i Iran nisu u mogućnosti finansirati obnovu Sirije niti posjeduju novac za takvo nešto. Uzimajući ovu činjenicu u obzir jasno je da Sirija nema previše izbora kada je riječ o stranoj pomoći. Ovu pomoć može pružiti svega nekoliko država, uključujući Kinu i zaljevske zemlje poput Katara i UAE.

Stoga pojačano rusko bombardovanje regije Idliba posljednjih dana nije iznenađujuće. Rusija, znajući da su ovo možda posljednji trenuci da se u Siriji napravi određeni pomak, izvodeći masovne zračne udare nedaleko od turskih vojnih baza, nastoji što snažnija sjesti za pregovarački sto koji se posljednjih dana dogovara pod pokroviteljstvom UN-a.

Da li će u tim svojim manevarskim pokušajima isprovocirati vojni odgovor iz Ankare, teško je predvidjeti ali svakako nije isključivo.

Autor: F.T

Podijelite: