Kolika je stvarna vojna moć Izraela? Kako izgleda vojni balans između Izraela i Turske?

Izraelski borbeni avioni F-15

Izrael se smatra među tehnološki najnaprednijim državama u svijetu. Iako današnji Izrael ne dijeli kopnenu granicu sa Turskom, zračna udaljenost između ove dvije države je svega par stotina kilometara. I izraelske i turske zračne snage posjeduju ozbiljne mogućnosti projekcije vojne sile van svojih granica, što se u praksi moglo vidjeti u izraelskim zračnim napadima u Siriji i Iraku, ali i turskim zračnim i pomorskim vojnim vježbama na obalama Libije.

Izraelske zračne snage predstavljaju najsnažniji dio izraelske vojske

Današnje izraelske zračne snage ubrajaju se među najmoćnije u svijetu, gledajući opremljenost i brojnost borbenih aviona, ali i obučenosti pilota, što se pokazalo u brojnim sukobima koje je Izrael uspješno vodio u prošlosti.

Glavninu izraelskih zračnih snaga čine borbeni avioni F-16 u različitim varijantama, dok pored toga posjeduju i nove borbene avione pete generacije F-35 ali i F-15, u nekoliko varijanti.

Izrael posjeduje prema zvaničnim podacima 224 aktivna borbena aviona F-16, 58 borbenih aviona F-15 i 24 F-35, koja aktivno koristi.

Izraelska vojska posjeduje tri AWACS zračna radara i nekolicinu zračnih tankera za dopunu goriva u vazduhu.

Turske zračne snage iako posjeduju veliku zračnu flotu borbenih aviona, u ovom slučaju bivaju nadjačane od mnogobrojnije i tehnološki naprednijih izraelskih zračnih snaga.

Posebnu prednost za izraelske zračne snage čine borbeni avioni F-15 u E varijanti ali i značajna flota F-35, koji su velika opasnost za turske borbene avione ali i sisteme protuzračne odbrane.

Na turskoj strani se nalaze nešto napredniji Boeingovi E7 AWACS zračni radari. Najveći nedostatak turskih borbenih aviona F-16 je aktivni-elektronički AESA radar, koji je još uvijek u razvoju.

Izraelski sistemi protuzračne odbrane: Irone Dome (Čelična kupola), David’s Sling  (Davidova praćka), Arrow (Strijela)

Slika ima prazan alternativni atribut; njen naziv fajla je Flickr_-_Israel_Defense_Forces_-_Iron_Dome_Battery_Deployed_Near_Ashkelon.jpg
Irone Dome

Irone Dome je mobilni sistem koji prvenstveno služi za uništavanje raketa kratkog dometa, koje koristi palestinski pokret Hamas i libanski pokret Hezbollah. David’s Sling je izraelski sistem koji je zajednički razvijen u saradnji sa američkom kompanijom Raytheon.

Svrha ovog sistema je da zamijeni i naslijedi starije sisteme poput Hawk ali i američkog Patriota.

Radi se o jako naprednom sistemu namijenjenom da uništava taktičke balističke rakete, borbene avione, bespilotne letjelice. Međutim, iako je sistem namijenjen da uništava i krstareće rakete, brojni vojni stručnjaci su sumnjičavi po ovom pitanju.

Izraelski Arrow, kao anti-balistički sistem, ima za cilj uništavanje balističkih raketa koje bi prvenstveno iz Irana mogle biti lansirane prema Izraelu.

Nema sumnje da su navedeni izraelski sistemi među najboljim u svijetu, međutim, sporna je njihova efektivnost u potencijalnom realnom sukobu.  

Ukoliko bi se dogodio bilo kakav masovniji napad nad Izraelom, upitno je to koliko bi ovi sistemi bili u mogućnosti da zaustave takvo nešto. Problem leži u tome što samo jedna raketa Arrow košta blizu 3 miliona dolara, dok su balističke rakete koje bi mogle pogoditi Izrael, višestruko jeftinije.

Izrael, iako posjeduje integrisanu protuzračnu odbranu, ona je osmišljena prvenstveno da uništava jeftine rakete koje koriste Hamas i Hezbollah, ali i balističke rakete koje koristi Iran.

Protiv države koja posjeduje na stotine borbenih aviona i bespilotnih letjelica, koje su opremljene stand-off oružjem i naprednim krstarećim raketama, uz moćne sisteme elektronskog ratovanja, izraelska protuzračna odbrana jednostavno ne bi dugo izdržala.

Izraelska mornarica kao najslabija karika

Malobrojna izraelska mornarica je prvenstveno defanzivno orijentisana, računajući na izraelske zračne snage da nadomjeste ovaj nedostatak.

Međutim, ovdje su izuzetak tri njemačke podmornice klase Dolphin, koje su opremljene krstarećim raketama Popeye Turbo SLCM, dometa 1500 kilometara.

Prema zvaničnim podacima Dolphin klasa može biti opremljena sa 16 krstarećih raketa Popeye Turbo SLCM. Ove krstareće rakete mogu nositi nuklearne bojeve glave, ali Izrael nije zvanično potvrdio posjedovanje nuklearnog oružja.

Brojni su nagovještaji kako Izrael ustvari posjeduje nuklearno oružje, počevši od balističkih raketa Jericho ll, dometa između 1500 i 2800 kilometara, i Jericho lll ICBM balističkih raketa, čiji bi domet mogao prelaziti 10 000 kilometara.

Koristiti ove skupe balističke rakete sa konvencionalnim bojevim glavama nema smisao. Zbog toga brojni vojni stručnjaci smatraju kako većina Jericho ll i sve postojeće Jericho lll nose nuklearne bojeve glave.

Koliko su snažne izraelske kopnene snage?

Kao i u slučaju mornarice, Izrael se prvenstveno oslanja na svoje zračne snage, kako bi zaustavio bilo kakav potencijalni napad na svoj teritoriji.

Izraelska populacija iznosi 8,6 miliona stanovnika, od čega su približno 2 miliona arapi.

Izrael ima 133 000 aktivnog vojnog osoblja od čega čak 107 hiljada čine regruti, sa 2 do 4 godine vojnog iskustva.

Što se tiče oklopnih jedinica i tenkovskih snaga, izraelska vojska se oslanja na domaće Merkava ll, Merkava lll i Merkava lV tenkove.

Radi se o jako naprednim tenkovima, pogotovo kada je riječ o Merkava IV, koji se smatra jednim od najboljih tenkova u svijetu.

Međutim, rastuća arapska populacija donosi veliki problem za Izrael, kao i opasnost od unutrašnjih nemira i pobune.

U kojim uslovima bi turska vojska mogla voditi rat protiv Izraela?

U nekom idealnom scenariju, turske zračne snage iznenadno bi izvele masovne zračne udare sa stand-off naoružanjem i krstarećim raketama, tako neutrališući većinu izraelske protuzračne odbrane, aerodromskih pisti i hangara. Međutim, ovakav “idealni scenarij” je gotovo nemoguć i nerealan u praksi.

U konvencionalnom sukobu, pravu noćnu moru za turske pilote činili bi izraelski F-15, od kojih pojedini nose čak 16 zrak-zrak raketa, opremljeni sa moćnim AESA radarom, kao i izraelski F-35.

Izraelska flota F-16 po brojnosti i nivou tehnologije približno je jednaka onome što turska vojska posjeduje, međutim, u potencijalnom zračnom okršaju, i turska i izraelska vojska doživjele bi teške gubitke u vojnoj tehnici. Turska strana bi u ovom slučaju vjerovatno imala veće gubitke, jer nije u stanju da se suprostavi izraelskim F-15 i F-35.

Geopolitički segment: Zašto Izrael smatra Turskom najvećom rastućom prijetnjom u regiji?

Naime, turska vojska planira uspostaviti vojne baze na strateškim lokacijama, poput zračne baze na sjevernom Kipru, pomorskih vojnih baza u Misrati-Libiji i potencijalno u Crvenom moru tj. sudanski otok Suakin.

Turska posjeduje vojnu bazu i u Somaliji.

Vojne baze na strateški pozicioniranom Afričkom rogu

Ove pomorske i zračne baze mogle bi biti iskorištene za spriječavanje dotoka logistike i pomoći Izraelu u budućnosti, od strane savezničkih država. Same reakcije Izraela u ovim regijama idu u prilog ovim konstatacijama.

Nakon nagovještaja kako bi turska vojska mogla uspostaviti vojnu bazu u Crvenom moru, na sudanskom otoku Suakin, izvršen je vojni udar u Sudanu. Slična situacija događa se i u Libiji, gdje se arapski lideri naklonjeni Izraelu protive uspostavljanju turskih vojnih baza u Libiji.

U samom Izraelu danas živi blizu 2 miliona arapa, koji su na čelu sa Hamasom naklonjeni Turskoj, i mogli bi biti iskorišteni za pokretanje unutrašnjeg-hibridnog rata protiv Izrela, u kojem je Turska postala vrlo vješta posljednjih godina.

Finalni zaključak – U narednim godinama ravnoteža snaga bi se mogla promijeniti

Nadogradnja i modernizacija domaćih borbenih aviona F-16 u narednom periodu, uvođenjem u inventar nove klase bespilotnih letjelica HALE klase (AKINCI), krstarećih raketa dugog dometa (GEZGIN i SOM ll), projekti razvoja domaćeg borbenog aviona pete generacije (TFX TAI) i bespilotnog borbenog aviona (MIUS), stavljaju Izrael u veliku nelagodu.

U narednim godinama turska mornarica će dodatno biti opremljena domaćim fregatama Istanbul klase, razaračima TF-2000, podmornicama Reis klase, sistemima za elektronsko ratovanje (HAVA SOJ) i sistemima protuzračne odbrane (HISAR A,O i U).

Uz sve ovo, turske kompanije su nadomak uvođenja u serijsku proizvodnju domaćih zrak-zrak raketa, Gökdoğan i Bozdoğan. 

Turska uz Sjedinjene Države prednjači u razvoju laserske i elektromagnetne tehnologije u svjetu, koja bi u bliskoj budućnosti mogla biti iskorištena za ofanzivne ali i defanzivne svrhe.

Pored oštrih poruka turskog predsjednika prema Izraelu, postoje izjave i određeni nagovještaji kako bi i sama Turska mogla doći do sopstvenog nuklearnog oružja.

Ukoliko u tome uspije, izraelska vojska će izgubiti sve današnje prednosti, poput potencijalne upotrebu nuklearnog oružja, korištenja dalekometnih balističkih i krstarećih raketa, jer će se slične mogućnosti naći i na turskoj strani.

Autor: F.T

Podijelite: