Izrael se smatra među tehnološki najnaprednijim državama u svijetu. Iako današnji Izrael ne dijeli kopnenu granicu sa Turskom, zračna udaljenost između ove dvije države je svega par stotina kilometara. I izraelske i turske zračne snage posjeduju ozbiljne mogućnosti projekcije vojne sile van svojih granica, što se u praksi moglo vidjeti u izraelskim zračnim napadima u Siriji i Iraku, ali i turskim zračnim i pomorskim vojnim vježbama na obalama Libije
Današnje izraelsko ratno zrakoplovstvo ubrajaja se među najmoćnije zračne snage u svijetu, posebno glede opremljenosti i brojnosti borbenih aviona, ali i obučenosti pilota, što se pokazalo u brojnim sukobima koje je Izrael uspješno vodio u prošlosti.
Glavninu izraelskih zračnih snaga čine borbeni avioni F-16 u različitim varijantama, dok pored toga posjeduju i nove borbene avione pete generacije F-35 ali i F-15, u nekoliko varijanti.
Izrael posjeduje prema zvaničnim podacima 224 aktivna borbena aviona F-16, 58 borbenih aviona F-15 i 24 F-35, koja aktivno koristi.
Izraelska vojska posjeduje tri AWACS zračna radara i nekolicinu zračnih tankera za dopunu goriva u vazduhu.
Turske zračne snage iako posjeduju veliku zračnu flotu borbenih aviona, u ovom slučaju bivaju nadjačane od mnogobrojnije i tehnološki naprednijih izraelskih zračnih snaga.
Posebnu prednost za izraelske zračne snage čine borbeni avioni F-15 u E varijanti ali i značajna flota F-35, koji su velika opasnost za turske borbene avione ali i sisteme protuzračne odbrane.
Turska ipak posjeduje nešto naprednije E7 AWACS zračne radare. Najveći nedostatak turskih borbenih aviona F-16 je aktivni-elektronički AESA radar, koji je još uvijek u razvoju. Pored toga Turska ima ozbiljan problem nedostatka dvomotornih lovaca koji bi se suprostavili izraelskim F-15.
Izraelski sistemi protuzračne odbrane: Iron Dome (Čelična kupola), David’s Sling (Davidova praćka), Arrow (Strijela)
Irone Dome je mobilni sistem koji prvenstveno služi za uništavanje raketa kratkog dometa, koje koristi palestinski pokret Hamas i libanski pokret Hezbollah. David’s Sling je izraelski sistem koji je razvijen u saradnji sa američkom kompanijom Raytheon.
Svrha ovog sistema je da zamijeni i naslijedi starije sisteme poput sistema Hawk ali i američkog Patriota.
Radi se o jako naprednom sistemu namijenjenom da uništava taktičke balističke rakete, borbene avione, bespilotne letjelice. Međutim, iako je sistem namijenjen da uništava i krstareće rakete, brojni stručnjaci su sumnjičavi po ovom pitanju.
Izraelski Arrow, kao protivbalistički sistem, ima za cilj uništavanje balističkih raketa koje bi prvenstveno iz Irana mogle biti lansirane prema Izraelu.
Nema sumnje da su navedeni izraelski sistemi među najboljim u svijetu, međutim, sporna je njihova efektivnost u potencijalnom realnom sukobu.
Ukoliko bi se dogodio bilo kakav masovniji napad nad Izraelom, upitno je to koliko bi ovi sistemi bili u mogućnosti da zaustave takvo nešto. Problem leži u tome što samo jedna raketa Arrow košta blizu 3 miliona dolara, dok su balističke rakete koje bi mogle pogoditi Izrael, višestruko jeftinije.
Izrael, iako posjeduje integrisanu protuzračnu odbranu, ona je osmišljena prvenstveno da uništava jeftine rakete koje koriste Hamas i Hezbollah, ali i balističke rakete koje koristi Iran.
Protiv države koja posjeduje na stotine borbenih aviona i bespilotnih letjelica, koje su opremljene stand-off oružjem i naprednim krstarećim raketama, uz moćne sisteme elektronskog ratovanja, izraelska protuzračna odbrana jednostavno ne bi dugo izdržala.
Izraelska mornarica kao najslabija karika
Malobrojna izraelska mornarica je prvenstveno defanzivno orijentisana, računajući na izraelske zračne snage da nadomjeste ovaj nedostatak.
Međutim, ovdje su izuzetak tri njemačke podmornice klase Dolphin, koje su opremljene krstarećim raketama Popeye Turbo SLCM, dometa 1500 kilometara.
Prema dostupnim podacima Dolphin klasa može biti opremljena sa 16 krstarećih raketa Popeye Turbo SLCM. Ove krstareće rakete mogu nositi nuklearne bojeve glave, ali Izrael nije zvanično potvrdio posjedovanje nuklearnog oružja.
Brojni su nagovještaji kako Izrael ustvari posjeduje nuklearno oružje, počevši od balističkih raketa Jericho ll, dometa između 1500 i 2800 kilometara, i Jericho lll ICBM balističkih raketa, čiji bi domet mogao prelaziti 10 000 kilometara.
Koristiti ove skupe balističke rakete sa konvencionalnim bojevim glavama nema smisao. Zbog toga brojni vojni stručnjaci smatraju kako većina Jericho ll i sve postojeće Jericho lll nose nuklearne bojeve glave.
Koliko su snažne izraelske kopnene snage?
Kao i u slučaju mornarice, Izrael se prvenstveno oslanja na svoje zračne snage, kako bi zaustavio bilo kakav potencijalni napad na svoj teritoriji.
Izraelska populacija iznosi 8,6 miliona stanovnika, od čega su približno 2 miliona arapi.
Izraelska vojska broji 133 000 aktivnog vojnog osoblja od čega čak 107 hiljada čine regruti, sa 2 do 4 godine vojnog iskustva.
Kada je riječ o oklopnim jedinicama i tenkovskim snagama, izraelska vojska se oslanja na domaće Merkava ll, Merkava lll i Merkava lV tenkove.
Radi se o jako naprednim tenkovima, pogotovo kada je riječ o Merkava IV, koji se smatra jednim od najboljih tenkova u svijetu.
Međutim, rastuća arapska populacija donosi veliki problem za Izrael, kao i opasnost od unutrašnjih nemira i pobune.
Scenarij rata protiv Izraela
U idealnom scenariju, turske zračne snage iznenadno bi izvele masovne zračne udare sa stand-off naoružanjem i krstarećim raketama, tako neutrališući većinu izraelske protuzračne odbrane, aerodromskih pisti i hangara. Međutim, ovakav “idealni scenarij” je gotovo nemoguć i nerealan u praksi.
U konvencionalnom sukobu, pravu noćnu moru za turske pilote činili bi izraelski F-15, od kojih pojedini nose čak 16 zrak-zrak raketa, opremljeni sa moćnim AESA radarom, kao i izraelski F-35.
Izraelska flota F-16 po brojnosti i nivou tehnologije približno je otprilike jednaka onome što tursko ratno zrakoplovstvo posjeduje, međutim, u potencijalnom zračnom okršaju, i turska i izraelska vojska doživjele bi teške gubitke u vojnoj tehnici. Turska strana bi u ovom slučaju imala puno veće gubitke, jer ne posjeduje ekvivalent kojim bi se suprostavila izraelskim F-15 i F-35.
Izrael smatra Tursku potencijalnom najvećom rastućom prijetnjom u regiji
Turska vojska je planirala uspostavljanje vojnih baza na strateškim lokacijama, poput zračne baze na sjevernom Kipru, pomorskih vojnih baza u Misrati-Libiji i potencijalno u Crvenom moru tj. sudanski otok Suakin.
Turska također posjeduje vojnu bazu i u Somaliji, što joj omogućava kontrolu nad strateški važnim Afričkim rogom.
Ove pomorske i zračne baze mogle bi biti iskorištene za spriječavanje dotoka logistike i pomoći Izraelu u budućnosti, od strane savezničkih država. Izrael u suštini u ovim regijama nastoji poduzeti što je u njegovoj moći da zaustavi ekspanziju Turske. Tako se proteklih godina dogodio i vojni udar u Sudanu, u kojem je svrgnut sudanski lider, Omer el-Bešir, koji je dozvolio Turskoj da preuzme otok Suakin na 99 godina.
Slična situacija događala se i u Libiji, gdje su se Arapski lideri naklonjeni Izraelu usprotivili uspostavljanju turskih vojnih baza u Libiji.
U samom Izraelu danas živi blizu 2 miliona arapa, koji su na čelu sa Hamasom naklonjeni Turskoj, i Izrael se pribojava kako bi mogli biti iskorišteni za pokretanje unutrašnjeg-hibridnog rata protiv Izrela, u kojem je Turska postala vrlo vješta posljednjih godina.
Finalni zaključak – U narednim godinama ravnoteža snaga bi se mogla promijeniti
Nadogradnja i modernizacija domaćih borbenih aviona F-16 u narednom periodu, uvođenjem u inventar nove klase bespilotnih letjelica HALE klase (AKINCI), krstarećih raketa dugog dometa (GEZGIN i SOM ll), projekti razvoja domaćeg borbenog aviona pete generacije (TFX TAI) i bespilotnog borbenog aviona (MIUS), stavljaju Izrael i njegove saveznike u veliku nelagodu.
U narednim godinama turska mornarica će dodatno biti opremljena domaćim fregatama Istanbul klase, razaračima TF-2000, podmornicama Reis klase, sistemima za elektronsko ratovanje (HAVA SOJ) i sistemima protuzračne odbrane (HISAR A,O,U i Siper).
Uz sve ovo, turske kompanije su nadomak uvođenja u serijsku proizvodnju domaćih zrak-zrak raketa, Gökdoğan i Bozdoğan.
Pored oštrih poruka turskog predsjednika prema Izraelu, postoje medijske špekulacije kako i sama Turska nastoji doći do sopstvenog nuklearnog oružja, čim bi stekla sposobnost odvraćanja od bilo kojeg potencijalnog napadača.
Ukoliko u tome uspije, izraelska vojska će izgubiti sve prednosti koje danas posjeduje, poput prijetnje upotrebom nuklearnog oružja, korištenja dalekometnih balističkih i krstarećih raketa, jer će slične sposobnosti razviti i sama Turska.
Autor: F.T
