Posljednjih mjeseci raste napetost na kinesko-indijskoj granici, dok istovremeno postoje vojne žrtve na obje strane. Kineski predsjednik je dao naredbu kineskoj vojsci da se pripremi za rat, dok SAD planira gurnuti Indiju, Japan, Južnu Koreju i Australiju u rat protiv Kine.
Brojni ugledni svjetski mediji raspravljaju o tome da li se SAD priprema za rat protiv Kine, vezujući ovo za naredbu kineskog predsjednika da se kineska vojska pripremi za rat nakon završetka pandemije.
U 21. stoljeću najvažnija regija i najveće ratno žarište u svijetu neće biti Bliski istok, najvažniji i najveći ratovi u budućnosti vodit će se u Aziji, tačnije u Južnom kineskom moru i regiji.
Između Indije i Kine nalazi se nekoliko hiljada kilometara duga granica, duž koje postoje neslaganja i napetosti između ove dvije države.
Granicu između Kine i Indije su krajem 19. stoljeća nacrtali Britanci, kao i granice Bliskog istoka, gdje su se kroz 20. i početkom 21. stoljeća događali konstantni sukobi i ratovi.
Gotovo identičan scenarij sa Bliskog istoka gledamo i u ovom dijelu Azije, napetosti i ratove između Indije i Pakistana, Indije-Nepala, Indije-Kine i drugih država.
Pored Južnog kineskog mora, drugo potencijalno žarište za sukob je regija Kašmira, na koju kako tvrde polažu pravo i Indija i Kina kao i Pakistan.
Indija je u posljednje vrijeme donijela još jednu važnu odluku u pogledu stranih investicija: Susjedne države sa kojima Indija graniči, za bilo kakve buduće investicije moraju tražiti dozvolu indijske vlade
Ovo je još jedan u nizu poteza protiv kineskih pokušaja ekonomske okupacije Indije.
Za vrijeme perioda trenutačne pandemije, svijet je pod globalnim stresom, mnoge države uputile su teške optužbe na račun Kine, zahtijevajući da se pokrenu istrage. SAD su se povukle iz članstva u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, optužujući WHO kako radi u interesu Kine.
Međutim, zvaničnim povlačenjem SAD-a, Indija je nastavili vršiti pritisak na WHO da konačno pokrene istragu protiv Kine, kao glavnog krivca za širenje pandemije.
Istovremeno SAD traže da Tajvan dobije status posmatrača, unutar Svjetske zdravstvene organizacije. Međutim, Kina Tajvan smatra suverenim kineskim teritorijem.
Od najvećih pet vojnih sila u svijetu, čak četri se nalaze u Aziji i nalaze se u stanju napetosti i ozbiljnih ratnih priprema
Glavni i stvarni razlog za ove napetosti je kineski mega-projekat „Put i pojas“, koji prvenstveno ugrožava američku ekonomsku i vojnu dominaciju u svijetu.
Američki odgovor Kini su projekti „Centralne Azije“, „Projekat novog Bliskog istoka“ i projekat trans-Pacifika. Svi navedeni američki projekti usmjereni su na zaustavljanje kineske ekspanzije u svijetu.
Američki ratni brodovi neprestano dolaze u susret sa kineskim ratnim brodovima u Južnom kineskom moru i Pacifiku, američke kompanije iz Kine prebacuju svoje fabrike i investicije u Indiju.
Međutim, priča se ne završava ovdje jer SAD nastoji osnažiti i indijsku vojsku kroz transfere tehnologije i opremanja naprednim naoružanjem, kako bi Indiju iskoristili protiv Kine.
Uz Indiju, SAD je blizak saveznik sa Japanom i Južnom Korejom, koji su u prošlosti ratovali protiv Kine. Navedene dvije države vide Kinu kao veliku prijetnju, kao i obratno.
SAD na ovaj način nastoji uspostaviti ravnotežu protiv Kine u ovom regionu svijeta. Kina pored ovoliko država, iako ubrzano radi na izgradnji snažne ratne mornarice, nema puno šansi za uspjeh na moru.
Države poput Pakistana i Afganistana imaju bliske ekonomske i vojne odnose sa Kinom. Međutim, Kina se ne zaustavlja ovdje, Kina je nedavno uspostavila vojnu bazu i u Tadžikistanu i postoje mogućnosti širenja čak i na druge države centralne Azije. Međutim, ovo će neminovno alarmirati i izazvati napetost i sa Rusijom. Rusija je već sada uznemirena kineskom ekspanzijom u centralnoj Aziji.
Kineska vojna ekspanzija u centralnoj Aziji će u budućnosti neminovno uznemiriti Rusiju, iako trenutno postoje bliski ekonomski odnosi između Kine i Rusije, tačnije Rusija ovisi o izvozu energenata u Kinu.
Decenijama unazad, do današnjeg dana Kina i Rusija imaju neriješeno pitanje granice, oko čega su u prošlosti ove države i ratovale 1969. godine.
Međutim, SAD istovremeno radi na uspostavljanju pacifičkog vojnog saveza protiv Kine, po uzoru na NATO. Ovaj vojni savez će uključiti Indiju, Japan, Južnu Koreju, Tajvan i Australiju. Uspostavljanjem ovog saveza stvorit će se ozbiljne pretpostavke za vojnu eskalaciju u ovom regionu.
Ali ukoliko do ovog rata dođe, Rusija će bez sumnje stati na stranu SAD-a. Zašto?
Populacija Rusije danas iznosi oko 140 miliona, veliki dio ove populacije čine drugi narodi koji deklarativno nisu rusi. Sami rusi suočavaju se sa negativnim prirodnim priraštajem, što znači da se ruska populacija unutar Rusije smanjuje iz godine u godinu.
Istovremeno broj muslimana u Rusiji ubrzano raste, međutim problem leži ovdje: Ruska ekonomija ovisi o prodaji nafte i prirodnog gasa, ali UN-ova agenda 2030 kaže kako će se sa ciljem smanjenja emisije štetnih gasova energenti poput uglja, nafte, postepeno izbaciti iz upotrebe.
Agenda održivog razvoja do 2030. godine
Kina, pa i ostatak svijeta će se okrenuti drugim izvorima energije, više neće kupovati rusku naftu.
Padom populacije i prihoda od nafte o kojima ovisi, Rusija će izgubiti mogućnosti kontrole ogromnog državnog teritorija na kojem se prostire.
Decenijama unazad unutar ruskih intelektualnih krugova se raspravlja o teritorijalnim pretenzijama koje Kina ima nad Rusijom, i taj strah iz godine u godinu raste.
Ruski strah ovdje je itekako osnovan, jer Kina vrši agresivnu ekspanziju u centralnoj Aziji. Kako danas gledamo neslaganja oko granice između Kine i Indije, u budućnosti bi sličan scenarij mogao da uslijedi paralelno sa slabljenjem Rusije.
Iz današnje perspektive ovo nije tako očigledno, međutim u narednim decenijama će itekako postati.
Turska je unaprijed predvidjela ovu situaciju i pripremila se da popuni vakum koji će nastati povlačenjem američke vojske sa Bliskog istoka. Turska u svojoj pomorskoj teoriji dominacije više ne koristi termin „Istočni Mediteran“ već Mediteran. Šta ovo znači?
Posljednjih mjeseci većina vas vjerovatno nije zapazila kako su turski zvaničnici pa i sam predsjednik izbacili termin „Istočni Mediteran“, i sada koriste izraz Mediteran, koji se odnosi i na cijelu regiju sjeverne Afrike.
Američka vojska će neminovno povući iz regije Bliskog istoka, iako određeni krugovi u SAD-u lobiraju za ratove protiv Irana i Turske, od kojeg SAD ne bi imale puno koristi. SAD se sada moraju fokusirati na Kinu, koja ozbiljno prijeti američkom svjetskom tronu.
Turska za razliku od Rusije, spremna je za period koji dolazi uz snažan tehnološki napredak koji bilježi u civilnom sektoru.
Turska proizvodi brze električne vozove, električne automobile i autobuse koji će se uskoro pojaviti na svjetskom tržištu. U gotovo svim segmentima tehnologije Turska zauzima mjesto ispred Rusije, sa izuzetkom odbrambene industrije, gdje je Rusija još uvijek ispred Turske u većini segmenata.
Međutim, budućnost vojne industrije je vještačka inteligencija, gdje Turska jako dobro stoji.
Zbog optužbi o širenju virusa sa kojima je se suočila Kina, brojne zapadne kompanije okrenule su se ka Turskoj i Indiji, kao alternativi za kineske dobavljače.
Generalno, za zapadne države, Turska je povoljnija zbog geografskog položaja i konkurentnija alternativa u odnosu na Indiju.
Godinama unazad, Turska se priprema i nastoji postati svjetski centar i lider u islamskom bankarstvu sa sjedištem u Istanbulu, o čemu je nedavno predsjednik Erdogan javno govorio.
Za razliku od Turske, države poput Irana, Saudijske Arabije, UAE nisu uspjele svoju ekonomiju transformisati i smanjiti ovisnost o nafti. Zbog toga mogu reći da budućnost 21. stoljeća, kada je u pitanju muslimanski svijet, Bliski istok i regija Afro-evroazije, uključujući i Balkan pripada Turskoj i turcima. Ovo će ubrzo svi uvidjeti.
Autor: Tarık BaşTürk
