Izvještaj Wall Street Journala prije sedmicu dana očito je otkrio samo vrh ledenog brijega o ekonomskom ratu koji Izrael vodi protiv Irana u posljednje dvije i po godine
Prema izvještajima časopisa Journal, Izrael je sistematski smanjivao krijumčarenje nafte iz Irana u Siriju gađajući najmanje 12 brodova koji su prevozili naftu, iako se sumnja da je broj puno veći.
Prema izvještavanju američkih medija, tim naporima želi se onemogućiti korištenje novca od prodaje krijumčarene nafte u svrhu kupovine naoružanja i materijala za njegovu proizvodnju.
Journal tvrdi da se također oslanjao na dodatne izvore, uključujući obavještajne izvore na Bliskom istoku. Prvo curenje povjerljivih informacija možda je došlo od Bidenove administracije, s ciljem neutraliziranja pozadinske prepreke, za koju Amerikanci smatraju da bi uskoro mogla ometati obnavljanje pregovora s Iranom o povratku Sjedinjenih Država u nuklearni sporazum.
Istraga koju je proveo izraelski Haaretz otkriva da izvještaj od prošle sedmice odražava samo dio šire slike.
U praksi se čini da je izvedeno nekoliko desetina napada, koji su Irancima nanijeli kumulativnu štetu u milijardama dolara, usred velike stope uspjeha u suzbijanju transporta iranske nafte.
Svaka pošiljka mogla bi sadržavati milion ili više barela nafte, čija je vrijednost oko 50 miliona dolara, prema oscilacijama cijena na tržištu.
Brodovi su kretali iz luka u južnom Iranu i prelazili Crveno more, ploveći Sueskim kanalom do Sredozemlja. Bilo je i slučajeva u kojima se koristio duži put, koji uključuje obilazak Afrike i prolazak kroz Gibraltarski moreuz u Mediteran, kako bi se izbjegli napadi u Crvenom moru.
Odredišna luka obično je bila Banias, na sjeveru Sirije, koja se nalazi između dvije najveće luke na sirijskoj obali, Tartusa i Latakije.
Rutu krijumčarenja otkrile su zapadne obavještajne agencije još 2018. godine.
Trgovinom naftom Iran želi zaobići ograničenja u međunarodnoj trgovini koja su nametnuta zbog njegovog nuklearnog programa
Izraelska obavještajna služba, zajedno s obavještajnim agencijama na zapadu, shvatila je da su Iranci pronašli način da nastave finansirati nabavke oružja za Hezbolah.
Novac je libanskoj organizaciji prebacivan uglavnom posredstvom sirijskih poslovnih ljudi, zauzvrat za isporuku iranske nafte režimu u Damasku.
Očigledno je da su tankeri sa naftom bili meta na mnogim različitim tačkama duž cijele njihove rute, od Crvenog mora na jugu do sirijske obale na sjeveru.
U jednom slučaju, Iranci su naizmjenično optuživali Izrael, Sjedinjene Države i Saudijsku Arabiju kada je brod koji je prevozio pošiljku nafte oštećen eksplozijom u Crvenom moru, nasuprot obale Jemena, u oktobru 2019. godine.
U velikom broju ostalih incidenata izvršeni su tihi sabotažni postupci koji su oštetili ključne sisteme brodova, bez detonacija bombe ili ispaljivanja projektila. U nekim slučajevima brodovi su uništeni bez mogućnosti popravke, a Iranci su ih morali vratiti nazad u matične luke.
Pravno opravdanje za smanjenje krijumčarenja nafte moglo bi počivati na argumentu da Iran koristi profit od nafte za kupovine oružja koje koriste strane terorističke organizacije.
U julu 2018. godine Britanija je zaustavila iranski tanker sa naftom na putu za Siriju dok je plovio kroz Gibraltarski moreuz. Sedmicu dana kasnije, Iran je odgovorio prijetećom operacijom protiv britanskog tankera u Perzijskom zaljevu – a Britanci su brzo pustili iranski tanker koji su zadržali.
[custom-related-posts title=”Pročitajte još” none_text=”None found” order_by=”title” order=”ASC”]
Krajem februara ove godine u Omanskom zaljevu oštećen je teretni brod, očigledno detonacijom mine.
Brod je djelomično bio u vlasništvu kompanije izraelskog biznismena.
To je izgledalo kao prva demonstracija iranskih sposobnosti da odgovori na operacije protiv iranskih tankera sa naftom, za koje se sada Izrael smatra glavnim krivcem.
