Strategija Teherana bila je da koristeći svoje šiitske milicije pomogne PKK i iskoristi terorističke grupe protiv Turske, koju smatra prijetnjom u Iraku
Neposredno nakon što je Turska započela operaciju Kandža-Orao-2 na sjeveru Iraka kako bi spasila 13 turskih talaca iz ruku PKK, iranska teroristička skupina Harakat Hezbollah al Nujaba objavila je izjavu u kojoj prijeti napadom na Tursku baš kao što su učinili Sjedinjenim Državama, ako Turska ne promijeni svoje planove.
Ubrzo nakon toga, druga šiitska milicija pod kontrolom Irana, Asaib al Khayf, objavila je video snimak lansiranja projektila usmjerenog na tursku vojnu bazu u Bašici, u Iraku. Štaviše, šiitske milicije napale su aerodrom Erbil i ubile jednog civilnog zaposlenika, a ranile još devet, među njima i jednog pripadnika američke službe.
U međuvremenu, šiitske milicije koje podržava Iran poslale su pojačanje u regiju Sindžar narušavajući sporazum između centralne vlade Iraka i Kurdske regionalne vlade Iraka (KRG). Svi ovi incidenti dio su iranske strategije da se zaštiti PKK i iskorištavanje terorističke grupe protiv Turske.
Iranska pomoć PKK
Iranska veza sa PKK nije ništa novo. Glavna baza PKK na sjeveru Iraka je planina Kandil, čiji se dio nalazi unutar Irana. Visoki kadrovi PKK preživjeli su turske zračne napade tako što su se sklonili na iransku stranu.
Uprkos turskom pritisku, Iran nikada nije napravio stvarni pokušaj suzbijanja PKK. Suprotno tome, Kurdska demokratska stranka Irana (KDPI) bila je na meti iranskih snaga sigurnosti.
Iako Iran ima problema sa vlastitom Kurdskom manjinom, prema mišljanju u Teheranu, PKK je Turska i, prema tome, problem Turske. Razmjeri napada PKK na Tursku s jedne i njegova nezainteresiranost za Iran s druge strane, pokazuju da je iranska procjena ispravna.
Stoga je Iran uvijek bio naklonjen PKK i samo je bio u ograničenoj vojnoj saradnji s Turskom. Svaki put kad bi se PKK našla pod velikim pritiskom Turske, Iran je priskočio u pomoć teroristima PKK.
U prošlosti je ova pomoć trebala pružiti sigurno utočište PKK, ali danas se očituje putem šiitskih milicija pod vodstvom Irana od Sirije do Iraka.
U Siriji, kada su Turska i Sirijska opozicija pokrenule operaciju Maslinova grana protiv YPG / PKK u Afrinu, Iran je bio taj koji je morao poslati vojnike, oružje i municiju protiv Sirijske nacionalne vojske i turskih oružanih snaga. U to vrijeme turski dronovi uspješno su izvršili udare na iranske milicije dok su pokušavale ući u Afrin.
U Iraku su šiitske milicije stekle veliku snagu i utjecaj. Američka politika imala je nuspojavu osnaživanja Irana u Iraku, što Iran danas koristi za prijetnju Turskoj, te podrivanje Sindžar sporazuma i spriječavanje kolapsa PKK.
Osporavanje percepcije prijetnje
Regija Sindžar postala je leglo za PKK nakon što se mnogi Jezidi nisu mogli vratiti kući i ostali su u kampovima Kurdistanske regionalne vlade. Turska vlada izvela je precizne napade bespilotnim letjelicama protiv PKK u Sindžaru, pokušavajući suzbiti prisutnosti grupe u regiji. Prema sporazumu o Sindžaru između KRG-a i Bagdada, Bagdadska vlada preuzela bi kontrolu i protjerala milicije PKK-a i šitske milicije iz regije.
U međuvremenu je Turska uspjela blokirati logističke puteve PKK prema Turskoj i eliminirala nekoliko kampova PKK u blizini turske granice. Ovakav razvoj situacije ograničio je prisustvo PKK samo na planine Gara i Kandil.
Kada je Turska započela akciju spašavanja, Iran se bojao da će Turska očistiti planine Gara od PKK i da će grupa biti na rubu kolapsa. Taj strah ponukao je Iran da preko svojih proxy grupa pokaže zube protiv Turske.
Otvorena prijetnja Harakat Hezbollah al Nujabe i njihova usporedba Turske sa SAD-om ukazuju da je, Turska za Iran jednaka konkurencija kao i SAD u Iraku. Štoviše, napad manje poznate šiitske milicije na tursku vojnu bazu je iranski pokušaj da se “upozori” Turska, uz zadržavanje mogućnosti osporavanja iranske umiješanosti.
Turska i Iran bili su uključeni u rivalstvo oko Iraka i u prošlosti i u sadašnjosti. Iz iranske perspektive, eliminacija PKK značila bi da bi Turska mogla iskoristiti svoje resurse da se natječe s Iranom za utjecaj u Iraku. Uz to, velika turska manjina u Iranu izvor je zabrinutosti za Iran. Stoga Iran želi zadržati Tursku na odstojanju kroz osiguravanje opstanaka PKK.
Ukoliko turski potezi protiv PKK ne bi bili dovoljni, aktivna saradnja Kurdske regionalne vlade (KRG) s Turskom na blokiranju linija opskrbe PKK unutar sjevernog Iraka, i pritisak KRG-a na Sindžar, ugrozili bi Iran. Iranske proxy grupe također su ‘upozorili’ KRG sa napadom na aerodrom u Erbilu, gnusnim napadom koji su osudile SAD, Turska i mnoge druge države.
Percepcija Turske o prijetnji koju predstavlja PKK smatra se neposrednijom od one koju predstavljaju šiitske milicije. Više nego ikad, jasno je da ako Ankara želi eliminirati prijetnju PKK, mora se usredotočiti i na prisustvo šiitskih milicija pod kontrolom Irana u Iraku.
Postupci iranskih milicija i istovremeni napadi na Kurdsku regionalnu vladu (KRG), Tursku i SAD ukazuju na to da sve tri vlade moraju zajedno raditi na ograničavanju iranske agresije u Iraku.
Autor: Omer Ozkizilcik
