Francuzi su na kraju izvršili masovnu prodaju oružja i povećali svoj ugled unutar Evropske unije, ali šta je dobila Grčka?
Kada je Francuska stala na stranu Grčke zbog njenih maksimalističkih zahtjeva u Egejskom i Sredozemnom moru, grčki nacionalisti su to bodrili. Grčki mediji opisali su pomoć Francuske kao “strateški savez” i prognozirali da će im to donijeti prevagu u odnosu na Tursku.
U skladu s tim razmišljanjem, grčka vlada pristala je kupiti francusko oružje. Neposredno nakon toga, francuski predsjednik Emmanuel Macron napisao je pismo Turskoj počevši sa “Dragi Tajipe“.
U sporu između Ankare i Atine, francuska vlada je iskoristila priliku bez bilo kakvog uvjerenja u grčke zahtjeve. Zbog francuske pozicije na Kanalskim ostrvima u Ujedinjenom Kraljevstvu, Macron dobro zna koliko su grčke tvrdnje neprikladne, ali to ga nije spriječilo da slijedi svoju neo-napoleonsku politiku. Čineći to, imao je za cilj uravnotežiti sve veću dominaciju Njemačke unutar EU nakon Brexita
Međutim, drugi motiv postao je jasan kasnije. Turska superiornost u vojnom smislu spriječila je Atinu da se bavi “talačkom” diplomatijom i svaka vojna provokacija Grčke je propala. Suočavajući se sa stvarnošću, grčka administracija imala je dva izbora; bilo da uđe u dijalog s Turskom ili da slijedi francusko vodstvo.
U to je vrijeme Liana Kanelli, zastupnica u grčkom parlamentu Komunističke partije Grčke, upozorila Grke da čine “fatalnu grešku” oslanjajući se na Pariz. Međutim, njen glas se nije čuo. Mitsotakis je odlučio slijediti Macrona.
Pariz je poslao borbene avione i nosač aviona u istočni Mediteran, zalagao se za jake evropske sankcije protiv Turske, pokušao okupiti mediteranske države unutar EU i pojačao retoriku protiv Ankare. Francuska je također ponudila Grčkoj prodaju svojih borbenih aviona Rafale.
Uprkos neuspjehu Francuske na svakom frontu – od uvjeravanja članica EU da sankcioniraju Tursku do formiranja mediteranske ose unutar EU – Mitsotakis je nastavio ovim putem. Grčki parlamentarci odobrili su kupovinu 18 aviona proizvedenih od strane Dassaulta Rafale iz Francuske za 3,04 milijarde dolara. Ovim je potpisivanje sporazuma o kupovini naoružanja od strane ministara odbrane obje nacije postalo puka formalnost.
Zahvaljujući grčkoj vladi, Macron je uspio povećati svoj ugled, odigrao je svoju geopolitičku igru vodeći EU u kreiranju vanjske politike i geopolitike. Povrh toga, osigurao je unosan ekonomski posao za francuske odbrambene kompanije. Ekonomski poticaj francuskoj odbrambenoj industriji koji su subvencionirali grčki poreski obveznici.
Kroz sve ovo Francuska je dobila ono što joj je trebalo u sporu između Turske i Grčke – Atina s druge strane nije dobila ništa od ovog ‘saveza’
Nakon što je Francuska osigurala unosne poslove i iskoristila situaciju kako bi se istaknula u odnosu na Njemačku unutar EU, turski i francuski predsjednik razmijenili su pisma u kojima su se dogovorili da nastave razgovore usmjerene na popravljanje odnosa.
Ukratko, Francuzi su prevarili Grke. Nije ih motivirala niti evropska solidarnost niti upućivanje na međunarodno pravo, već puki vlastiti interes kojim se vodila Francuska pozicija. Iako je na pomolu zbližavanje Pariza i Ankare, Atina ne bi trebala više polagati nade u Pariz.
Na temelju ovog iskustva, grčka vlada mora razlikovati ‘saveznike’ koji se jednostavno stavljaju na njihovu stranu iz koristoljublja. Izgradnja saveza bez zajedničkog temelja na ideologiji ili drugim principima – poput udruživanja sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima, u znak podrške ratnom generalu Halifi Haftaru u Libiji – ostaviće i ostavilo je Atinu izoliranom. U međuvremenu su oba susjeda izgubila vrijeme da se stvari bilateralno riješe.
Međutim, Turska i Grčka sada su se dogovorile da počnu razgovore kako bi riješile svoj spor oko Egejskog mora i Mediterana. Nakon niza odbijanja, grčka vlada prihvatila je turski poziv na dijalog o svim pitanjima.
Atina se nadala da će dovesti Tursku pred svršen čin i željela je razgovore ograničiti na unaprijed utvrđeni skup tema, ali nije uspjela.
Turska je uspjela ne samo zaustaviti ekonomsku aktivnost Grčke u njenim pomorskim područjima na koja Grčka tvrdi da polaže prava, već je i provodila seizmička istraživanja.
Iako je Turska pokazala da neće odustati od svojih prava i prava Turske Republike Sjeverni Kipar, Grčka je izgubila 3,04 milijarde dolara koje je mogla uložiti u svoju ekonomiju i ljude, shvatajući da je jedino rješenje diplomatija s Turskom.
Imajući na umu da je EU pomogla Grčkoj u milijardama za vrijeme euro-krize kako bi spriječila kolaps grčke ekonomije i veliku ekonomsku krizu za monetarnu uniju – šokantno je da je Pariz iskoristio grčki avanturizam iznuđujući novac od Atine za domaću odbrambenu industriju.
Iako se Grčka i Turska moraju posvetiti pregovorima i aktivno pokušati riješiti spor, EU mora završiti sa svojim provođenjem nerazumnih politika.
Francuska, u svojim trenutnim naporima da se pomiri s Turskom, mora odustati iskorištavati maksimalističke grčke pretenzije kako bi stekla političke i ekonomske koristi i prepoznala vrijednost zajedničkog odnosa s Turskom.
Čini se da su to shvatili i Pariz, i Atina i Brisel i pokušavaju postići dogovor s Ankarom. Nedavna topla retorika, posjeta njemačkog ministra vanjskih poslova Heiko Maasa Turskoj, razmjena pisama između Pariza i Atine i ponovno pokretanje tursko-grčkih pregovora sugeriraju da je na pomolu pozitivan smjer u odnosima Turske i EU.
Autor: Omer Ozkizilcik / TRT World
