Povežite se sa nama

Hi, what are you looking for?

Analize i mišljenja

Veliki Izrael ili Velika Turska – Šta bi se dogodilo bez Erdogana?

Necmetin Erbakan, Turgut Ozal i Erdogan

Necmettin Erbakan je često govorio kako da bi shvatili današnjicu, moramo se vratiti u historiju, posebno islamsku historiju. Islamska historija počinje od Hz. Adema a.s i trajat će do sudnjega dana.

Učitelj Erbakan je današnji svijet opisivao kao mjesto ispita, koje danonoćno promoviše svjetski poredak. Kada sunce stigne na najvišu tačku, upravo tada počinje njegovo slabljenje, kasnije izgubi snagu i nestane. Onda noć zavlada svijetom.

Arapska poslovica kaže „Kemaluhu zevaluhu“ – Vrhunac nečeg znači njegov kraj

Kako na vrhuncu nepravde pred faraona izađe jedan Musa i sruši faraonov poredak, tako pred Rimsko carstvo na vrhuncu moći, izađe jedan Isa i sruši moć rimske imperije.

Spasioci i Poslanici su protiv nepravde, nevjerstva, laži dolazili u momentima kada su nepravda, nevjerstvo i laž živjeli svoje najsnažnije trenutke.

Tako je i naš Poslasnik s.a.w.s stigao u doba najsnažnijeg nevjerovanja i podigao pravdu na vrhunac moći.

Živimo u periodu kada je dan opsjednut od strane noći, kada je nepravda zavladala svijetom, kada se muslimanska krv na svim stranama svijeta proljeva.

Jevreji su se okupili 1897. godine u švicarskom gradu Bazelu, na čelu sa Theodorom Herzlom i donijeli odluku, Herzl je otišao sultanu Abdulhamidu i ponudio mu da jevreji plate sve dugove Osmanskog carstva, zauzvrat su tražili mali dio palestinske zemlje.

Theodor Herzl – osnivač cionističkog kongresa

Nakon što su od sultana dobili odgovor „Zemlja osvojena krvlju, samo krvlju može biti oduzeta“, ponovo se vratio u Bazel i jevreji su tada skovali stogodišnji plan.

U prvih 25 godina svrgnuli su s prijestolja Abdulhamida kojeg su vidjeli kao prepreku, i uništili su Osmansko carstvo.

U drugih 25 godina, doveli su velike države na Čanakkale, i od Velike Britanije i drugh velikih država dobili su podršku za uspostavljanje Izraela.

Na kraju stogodišnjih planova, najveću prepreku Islam, planiraju da uklone sa svjetske scene.

Zapad i Cionisti opsjedaju islamski svijet sa kratkoročnim i dugoročnim planovima, nakon pada Osmanskog carstva nije se pojavio niko ko bi pokvario ove planove, i ako se pojavio od strane njih je brzo uklonjen.

Svaki islamski pokret ili državu uspješno su zaustavili.

Uspjeli su to kroz podjele i rasparčavanja, potkupljivanjem ljudi, ubacivajući svoje ljude, obećavajući im visoke funkcije, koristeći se slabostima pojedinaca, i sa ovom listom možemo ići u beskraj.

Erbakan i Erdogan – Vrijeme novog islamskog uspona

Zapad i Cionisti koji su uništili Osmansko carstvo, nisu dozvolili uspon Erbakanu, tadašnja slika otprilike je ovako izgledala: Erbakan je bio jako inteligentna osoba, visokih ideala, koji je okupljao inteligentnu omladinu oko sebe.

Cionisti su preko Erdogana započeli svoju igru, jer je narod Turske Erdogana smatrao Erbakanovim nasljednikom.

Erdogan je tada bio u Erbakanovoj stranci, izvana je to izgledalo kako Erbakan ne želi unutar svoje stranke nekog kao svoju konkurenciju, čak je uložio i veto na Erdoganovu kandidaturu za istanbulskog gradonačelnika predlažući drugog kandidata.

Ali članovi stranke tada su se pobunili i Erbakan je bio prisiljen da Erdogana vrati kao kandidata.

Njihova vlast nije izdržala ni godinu dana, Erdogan je završio u zatvoru i tu je otpočeo sa planovima za uspostavljanje nove političke stranke, paleći fitilj podjela sa Erbakanom.

Erbakan sa generalima

Mnogi su dolazili i nastojali uvjeriti Erdogana da odustane od podjela, čak i imam Kabe, ali niko nije uspjevao uvjeriti tadašnjeg Erdogana.

Podjela koja je otvorila Erdoganov put na Zapadu i među Cionistima

Sličan potez načinjen je i u slučaju Turguta Ozala, gdje je došlo do podjela unutar njegove stranke, sa ciljem da mu se otvori put.

Erdogan je postao predsjednik američko-cionističkog BOP-a ili „Velikog Bliskoistočnog projekta“, ostvaruje blisku saradnju sa najbogatijim turskim porodicama. Uz američku podršku jako brzo napreduje, govori kako AK partija nije pro-vjerska ili islamska stranka.

Erdogan se u to vrijeme u turskoj narodnoj skupštini bori da se americi omogući kopnena invazija na Irak preko Turske,  kasnije se moli za siguran povratak američkih vojnika kući ili je sve to tako izgledalo.

Erdogan sa izraelskim predsjednikom

U tajnosti postojao je tajni plan sa Erbakanom, koji u narodnoj skupštini sa svojim poslanicima staje protiv Erdogana.

Na kraju Erbakan spriječava Erdoganovu inicijativu, dok istovremeno Cionisti i Zapad upadaju u zamku, uvjereni kako se Erdogan bori za njihove interese.

Tačno jedno stoljeće nakon što su se Cionisti i Theodor Herzl zakleli kako će uklonuti Islam, Erbakan u švicarskom gradu Bazelu, u istoj sali kao i Theodor Herzl, očitava lekciju Cionistima pod zastavom Tevhida-Islama.

Cionisti koji su shvatili Erbakanovu poruku, zadržali su ga svega pola mandata na vlasti, i nakon toga je svrgnut vojnim udarom. Izraelski predsjednik Ariel Šharon je tada izjavio:

„Erbakan je ostao pola mandata, mi smo svoje planove morali odgoditi za 10 godina. Da je ostao cijeli mandat, mi bi od Velikog Izraela u potpunosti morali odustati“

Erbakan je svrgnut, njegova stranka doživjela je izborni debakl.

Erbakanovi učenici znali su tada upitati, „Učitelju da li smo gotovi? Nismo li uspjeli?“, Erbakan bi im odgovorio „Ne sinko, plan se odvija tačno kako smo predvidjeli. Mi smo napravili četerdesetogodišnji plan koji se sastoji iz 4 faze. Uskoro ulazimo u četvrtu fazu. Kada uđemo u ovo razdoblje, ne postoji sila koja će zaustaviti Tursku. Na kraju četvrtog razdoblja pobjeda će pripasti Islamu i našoj nacionalnoj viziji

Zašto 40 godina? Kada su jevreji pokazali strah od ratovanja na Allahovom putu, Allah je učinio da zalutaju, i 40 godina su lutali po Sinajskoj pustinji.

Erbakan je smatrao kako je 40 godina dovoljno da izumre jedna nevjernička-kukavička generacija, te da na njihovo mjesto dođe ponosna i hrabra generacija koja će se hrabro boriti u Allahovo ime.

Erbakan i Erdogan

Erbakan je vremenom uspio potaknuti islamski način života u Turskoj, umjesto generacije koja je bila zarobljena od strane Zapada, koja je odgojena sa psihologijom kako je poražena i nemoćna, došla je nova generacija koja poraz još nije iskusila.

Naprimjer kada danas u Turskoj kažu kako će napraviti domaći tenk, mali broj ljudi će se suprostaviti tome. Ali osamdesetih godina kada je Erbakan izjavio kako će uspostaviti fabriku koja će proizvesti stotinu hiljada motora, druge političke partije su se ismijavale s tim.

Četerdesetogodišnji plan – 1 faza – tajno djelovanje

U ovom periodu u Turskoj vlada vlast koja se ne miješa u vjeroispovjest, tačnije period Turguta Ozala. Ozal je ukinuo određene članove zakona, tim je omogučio ljudima da se slobodnije sastaju i diskutuju o vjeri, islamskim džematima omogućeno je slobodno djelovanje. Nakon toga raste broj džemata u Turskoj.

Četerdesetogodišnji plan – 2 faza plana – Otvoreno djelovanje

U ovom periodu Erbakanova stranka preuzela je vlast u gradovima i opštinama u Turskoj.

Počela je snažno da se bori za pravdu u turskom društvu, ali 28. februara 1997. godine izvršen je vojni udar i Erbakan i njegova stranka uklonjeni su sa vlasti.

Četerdesetogodišnji plan – 3 faza plana 2002-2013 godina – Ratovi za ratom

Razotkrivaju se planovi vojske o vojnom udaru, moć vojske u turskom društvu je potisnuta, dovedena je u stanje nemoći, da više ne može izvršiti vojne udare u budućnosti.

Nakon ovoga današnja teroristička organizacija FETO ili paralelni sistem vlasti koji su uspostavili, započeo je sa operacijama ali ko god se usudio stati ispred države, pregažen je.

Na svjetskoj pozornici Turska je naspram Zapada i Cionista otpočela sa nezavisnom politikom.

Na poteze koje su poduzimali protiv Turske, istim načinom je odgovoreno, osigurana je turska nacionalna vizija.

Četerdesetogodišnji plan – 4 faza plana 2013-2023 godina – Pomirenje

Četvrto razdoblje označava kraj terorističke organizacije PKK, Turska u posljednjih 30 godina provodi najuspješniji period borbe protiv terorizma.

Ili će ostaviti oružje ili će biti uklonjeni, i mir će zasigurno zavladati.

Erbakan je preselio na ahiret prije nego što je dočekao ovu pobjedu, osamdesetih godina Erbakan je ovako govorio: „Kako je Cionizam okupirao svijet, i mi ćemo istom taktikom to uraditi

Erbakan je citirao 46. ajet sure Ibrahim: „I oni lukavstva svoja pletu, a Allah zna za lukavstva njihova, samo što lukavstva njihova ne mogu brda pokrenuti.“

Da su spletke Cionista velike kao brda, uz Allahu dozvolu mi ćemo učiniti da propadnu.

Dok su oni pleli svoje spletke, Erbakan je u njihovoj igri uspostavio svoju igru ali to ne završava sa Erdoganom, i Ozal je bio dio igre koji je omogućio vjernicima da slobodno žive u Turskoj.

Uprkos tome, Erbakan je i Ozalu bio oporba kao i u slučaju Erdogana, niko tada nije shvatao da je i Ozal dio velikog plana.

Ako je većina ljudi u Turskoj povjerovala u ovu igru, kako su tek oni van Turske nasjeli.

Erdogan je kao hz. Musa i hz. Jusuf ušao u faraonov dvor, stao je uz one koji su upravljali Turskom, izgledao je kao i oni, govorio je kako je napustio Erbakanovu „Nacionalnu viziju“, faraon ga je prihvatio i svojim rukama uzdigao.

Zbog toga ne treba gledati samo na djela, već i na posljedice koje su proizašle iz ovih djela.

Dok je situacija između Erbakana i Erdogana imala sliku sukoba, svi Erbakanovi potezi koristili su AK partiji ustvari.

Prisjetimo se da je Erdogan danas protiv američkih operacija u Siriji i Iraku, ali u prvobitnom razdoblju vladavine izgledalo je kao da se bori za američke interese.

Ni tada nije želio da Amerika preko Turske izvrši kopnenu invaziju nad Irakom, ali da bi uspio u svojim planovima ponašao se kao da želi, da ne bi izgubio povjerenje onih koji su tada držali kontrolu nad Turskom.

Posljedica djelovanja Erbakan i Erdogana bila je da Zapad i Cionisti ne ostvare svoje ciljeve, dok je istovremeno Erdogan uspjevao da zadrži njihovo povjerenje, igra se nastavljala!

Pobjeda je blizu, jer su uveliko nasjeli na ovu igru koju nisu očekivali.

Nakon Erdoganove izjave „One minute“ probudili su se, ali već tada je bilo kasno!

Sada su Erdogan i AK partija na meti, svim silama nastoje da ih uklone, Erdogan je preživio veliki broj pokušaja atentata.

Kako je 1923. godina značila kraj Osmanskog carstva, tako će 2023. godina značiti uspon nove svjetske islamske-super-sile. Koliko god se oni trudili, sa neba postoji čvrsta odluka, kao što je Erbakan g0vorio: „Ako se za ovaj poziv budete borili i  danonoćno radili, kada dođe taj trenutak, Allah će spustiti svoju svjetlo-pomoć.

Pobjeda je blizu, pobjeda pripada Islamu!

Isječak teksta preuzet od turskog autora: Bi Simit

  • (Bi Simit je anonimni koloumnista u Turskoj, koji je sa svojim tekstovima privukao veliku pažnju javnosti)

Sva autorska prava pripadaju portalu Nova zora © 2021