Rusija ekspanziju Sjevernoatlantskog pakta (NATO) na istoku smatra prijetnjom po svoju sigurnosti. Nakon što je okupirala Krim, kako bi zadržala stratešku ravnotežu protiv proširenja NATO-a u Istočnoj Evropi i širem Crnomorskom regionu, Rusija je ojačala Crnomorsku flotu u Sevastopolskoj pomorskoj bazi. Količina ratnih brodova smještenih u pomorskoj bazi porasla je s 34 na 49, dok se ukupan broj podmornica povećao s 1 na 7.
Ruska Crnomorska flota se sastoji od šest novih podmornica i tri nove fregate klase Admiral Grigorovich, opremljene krstarećim raketama Kalibr i četiri korvete također opremljene raketama Kalibr. Još 3 fregate, najmanje 13 korveta i 2 desantna broda su, prema ruskim izvorima, u procesu proizvodnje kako bi se priključili Crnomorskoj floti.
Još jedna velika zabrinutost zbog okupacije Krima je ta, što su ruski prekomorski senzorski sistemi u stanju da pokriju gotovo cijelo Crno more. Kada su ruske rakete zemlja-zrak počele pristizati na Krim 2014. i 2015. godine, počela se širiti i radarska mreža sistema protuzračne odbrane, uključujući radare za rano upozorenje, akviziciju ciljeva i nišanske radare.
Moskva je također rasporedila radarski sistem Monolith-B, aktivni i pasivni radar za otkrivanje koji pokriva gotovo cijelu oblast Crnog mora iz ruske luke u Sevastopolju.
Posjeduje domet pasivne detekcije od oko 450 kilometara, i ruskoj vojsci pruža izvrsnu sliku u stvarnom vremenu o položaju stranih površinskih brodova koji su aktivni u Crnom moru.
Povećani broj borbenih aviona također je primjetan na aerodromu Belbek, u blizini Sevastopolja, i na drugim lokacijama na Krimu. Moskva također jača obalsku odbranu sa sistemima poput Bastion P, kao i protubrodskim krstarećim raketama P-800 Oniks, čiji je domet do 300 kilometara.
Rast ruske vojne moći u Crnom moru okrenuo je regionalnu pomorsku ravnotežu moći u korist Moskve. Međutim, rusko zauzimanje i ponovna militarizacija Krima rezultirala je ponovnom sigurnosnom dilemom u Moskvi u odnosu na NATO države u Crnom moru.
Ruska upotreba Crnog mora kao platforme za dalje operacije
Kontrola Krima omogućila je Rusiji da koristi Crno more kao platformu za pokretanje i podršku pomorskim operacijama u Istočnom Mediteranu.
Ruska strategija koristi geografiju Mediterana kako bi zaštitila jugozapadne ruske regije, dok pokušava osporiti pomorsku nadmoć Sjevernoatlantskog saveza (NATO) i Sjedinjenih Država u Istočnom Mediteranu.
Rusija ovisi o održavanju i širenju svog pomorskog prisustva na Mediteranu, istovremeno osiguravajući prošireni pristup lukama i bazama, s mogućnošću osporavanja dominacije NATO-a i u centralnom Mediteranu.
U kratkom i srednjem vremenskom okviru, uloga ruske mornarice će služiti kao odvraćajuća sila za ograničavanje američkih i NATO-ovih operacija u Istočnom Mediteranu, kao i odbrana pristupa ruskom teritoriju kroz Crno more.
Imat će određenu projekciju moći kroz sposobnost da teritoriju protivnika drži pod stalnim rizikom prijetnje od ruskih krstarećih raketa, umjesto kroz tradicionalne mornaričke udarne grupe.
Zbog neslaganja među članicama NATO-a u Crnom moru, Alijansa nije dogovorila strategiju za Crno more. NATO i dalje doživljava Rusiju kao prijetnju, međutim, mudro rusko korištenje svoje pomorske moći u Crnom moru i Istočnom Mediteranu podiglo je razinu prijetnje za NATO.
Za vrijeme Hladnog rata operativni planovi NATO-a temeljili su se na turskim podmornicama za neutralizaciju Sovjetske mornarice i amfibijske moći unutar Crnog mora
Dakle, može li Turska danas ponovo uspostaviti balans moći sa ruskim snagama na Istočnom Mediteranu i u Crnom moru?
Zbog nabavke S-400, Turska i SAD imaju određenih problema, no Turska je i dalje jedna od najvažnijih članica NATO-a. Turska je razvila autohtone naoružane bespilotne letjelice, te je promijenila vojnu ravnotežu na bojnom polju Libije i Sirije, kao posljednje i Nagorno-Karabahu.
Precizne navođene rakete Atmaca i krstareće rakete Gezgin povećat će vatrenu moć turske mornarice. Zahvaljujući umrežnom data-link konceptu ratovanja, razvijena je sposobnost prijenosa podataka u realnom vremenu između platformi.
Pored toga, u narednim godinama, jedan od najvažnijih projekata turske odbrambene industrije u posljednjih nekoliko godina je projekt nove generacije podmornica. Projekat njihove izgradnje je obilježen sistemima za propulziju neovisnim o zraku (AIP) i novom vrstom torpeda.
Kada ovaj projekat bude završen, turska mornarica posjedovat će podmornice koje su tihe, koje je vrlo teško otkriti i koje mogu bez prekida ostati pod vodom do tri sedmice.
Ukoliko bi ove podmornice bile opremljene krstarećom raketom Gezgin, što je u razmatranju, turska mornarica će steći sposobnost da dejstvuje iz dubine neprijateljskih obala duboko unutar neprijateljskog teritorija.
Površinskim brodovima je posebno teško otkriti podmornice s AIP propulzijom. Samim tim takve podmornice ograničavaju slobodu plovidbe površinskih ratnih brodova.
Pored toga što će predstavljati prijetnju obalnim ciljevima, nove turske podmornice bit će prijetnja i ruskim podmornicama u Crnom moru. Zbog neuspjeha u projektu podmornice klase Lada, Rusija trenutno nema AIP podmornicu. Uprkos svojoj velikoj vojnoj moći, čini se da Rusija nema odgovor za nove turske podmornice.
Ograničavanje upotrebe ruske pomorske moći u Crnom moru i Istočnom Mediteranu protiv NATO-a, postat će realnost u slučaju raspoređivanja novih turskih propulzijskih podmornica, jer će neizbježno doći do umanjivanja operativne efikasnosti ruske mornarice.
Izvor: Raymond McConoly / navalnews.net
