Iako su Turska i Grčka u ponedjeljak ponovno pokrenule pregovore u Istanbulu kako bi razgovarale o svojim otvorenim pitanjima, dvije države imaju različit pristup pregovorima
Iako se Turska zalaže za zajedničke razgovore o svim pitanjima koja su prouzrokovala tenzije između dva NATO susjeda, Grčka zahtijeva da se razgovori ograniče samo na razgraničenje ekskluzivnih ekonomskih zona (EEZ) i kontinentalnog pojasa u Istočnom Mediteranu.
Među temama koje Turska želi staviti na dnevni red razgovora jeste pitanje zračnog prostora i status nekih grčkih ostrva u Egejskom moru, što Grčka odbacuje.
U području Mediterana i Egejskog mora nalazi se više od 2.000 ostrva, od kojih neki leže na udaljenosti svega 4,8 kilometara od turskog kopna.
Grčka je naoružala 18 od 23 ostrva u regiji, uprkos tome što bi ostrva blizu Turske po međunarodnim ugovorima morala imati demilitariziran status zbog prevashodnog značaja ovih ostrva za tursku sigurnost.
Lezbos (Midilli), Chios (Sakız), Samos (Sisam), Icaria (Ahikerya), Lemnos (Limni), Samothrace (Semadirek), Karpathos (Kerpe), Kastellorizo (Megisti-Meis), Rodos (Rodos), Symi (Sömbeki ), Tilos (Ileki), Kos (Istanköy), Kalymnos (Kelemez), Leros (Ileryöz), Patmos (Batnoz) i Psara (Ipsara) svi navedeni otoci bi trebali imati obavezni demilitarizirani status.
Počevši od Londonskog sporazuma iz 1913. godine, militarizacija istočnih Egejskih ostrva bila je ograničena i njihov demilitarizovani status potvrđen je Ugovorom iz Lozane potpisanim 1923. godine.
Ugovorom iz Lozane uspostavljena je politička ravnoteža između dviju zemlje usklađivanjem njihovih vitalnih interesa, uključujući one u Egeju. Pariški ugovor iz 1947. godine, kojim su Dodekanska ostrva Grčkoj ustupljena od strane Italije, također je potvrdio njihov demilitarizovani status.
Grčka, međutim, tvrdi da bi se u ovom slučaju trebala primijeniti Montreux konvencija o turskim moreuzima iz 1936. godine, dok Ankara tvrdi da je obaveza Grčke da razoruža otoke nepromijenjena čak i prema Montreux konvenciji, tvrdeći da ni u ovoj konvenciji ne postoji odredba suprotna odredbama Lozanskog sporazuma po ovom pitanju.
Grčka je postepeno počela naoružavati ostrva nakon 1960. godine, a zatim je ubrzala tempo nakon Kiparske krize 1974. godine.
1930. godine Grčka je također jednostrano proširila svoj zračni prostor iznad Egejskog mora sa 6 na 10 nautičkih milja. Od tada Atina tvrdi da turski borbeni avioni koji izvode zadatke na granici od šest do 10 milja krše Grčki zračni prostor, suprotno međunarodnom pravu.
