Dok brojne Zapadne države oštro kritikuju kršenja ljudskih prava i ugnjetavanja koja Kineska komunistička partija provodi nad Ujgurskim muslimanima, većinski muslimanske države šute, osjećaju se nemoćnim i izbjegavaju suprostavljanje Kini
Kina se suočava sa sve većim kritikama iz cijelog svijeta zbog svog postupanja prema muslimansko-Ujgurskom stanovništvu u sjeverozapadnoj regiji Xinjiang.
U većinskim muslimanskim zemljama narodi oponašaju i prihvataju Zapadne kritike prema Kini, ili pak prihvataju kineske primjedbe protiv Zapada i u jednu ruku pravdaju ili šute na ono što Kina čina. Ali postoji li zajednički stav većinski muslimanskih država po ovom pitanju?
Važnost Istočnog Turkestana (Xinjianga) iz ugla Kine i Zapada
Istočni Turkestan se nalazi na zapadu Kine. To su ujedno vrata preko kojih se Kina kopnom povezuje sa ostatkom svijeta.
U predstojećem stoljeću, Kineski mega projekat Pojas i put, još poznat pod nazivom “Novi put svile”, ima za cilj okončati geopolitičku, ekonomsku i tehnološku hegemoniju Zapada u svijetu.
Ne radi se samo o velikom ekonomskom projektu, Pojas i put ima također svoju političku, kulturnu i vojnu dimenziju.
Međutim, vrata koja ovom projekatu omogućavaju pristup ostatku svijeta nazivaju se Istočni Turkestan ili regija Xinjiang. Regija graniči sa nekoliko država, uključujući Pakistan, Afganistan, Kirgistan, Tadžikistan i Mongoliju.
Što se tiče prirodnih resursa, regija je bogata uranom, zlatom i prirodnim gasom, što za Kinu predstavlja ogroman značaj. Zapadne sile, kroz podgrijavanje vjerskih tenzija, u ovoj regiji vide priliku za zatvaranje kineske ekonomske ekspanzije prema ostatku svijeta. Ovo u konačnici nije prisutno samo u regiji Xinjiang, već se nastavlja kroz Afganistan, koji se nastoji destabilizirati i spriječiti dalja izgradnja infrastrukture u ratom razorenoj državi.
Zapad posredstvom Saudijske Arabije u ovoj regiji širi selefijsku ideologiju islama, te se određeni broj Ujgura za novac počeo priključivati terorističkim organizacijama poput ISIL-a u Afganistanu, što je za Kinu postao dodatni izgovor i opravdanje da nastavi sa svojim ugnjetavanjima Ujgurske populacije.
Jasno je da cilj Zapada nije pomoći Ujgurskoj populaciji već naprotiv, iskoristiti je kao terorizirani alat u svom obračunu sa Kinom.
Šezdesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme napetosti između Kine i Sovjetskog saveza, Sovjeti su također koristili muslimansku populaciju Ujgura za obračun sa komunističkim susjedom. Kasnije, kada su Sovjeti izvršili invaziju nad Afganistanom, Kina je identično podstrekivala Ujgure da se bore protiv Sovjeta, uz poruke kako Sovjeti vrše pokolje nad muslimanima.
Danas se može vidjeti da je Zapad preuzeo identičan recept, dodavajući ulje na vatru, kako bi Ujgure koristio kao alat za obračun i vršenje pritiska nad Kinom. Ovo naravno ne čini Kinu manje odgovornom za počinjena zlodjela prema Ujgurskoj manjini.
Odgovor muslimanskog svijeta ne bi se smio oslanjati na Zapad
Pored Istočnog Turkestana, naseljenog Ujgurima, u Hong Kongu se također dešavaju protesti i pobune protiv kineske komunističke vlasti.
Napetosti sa Tajvanom, koji uživa direktnu podršku SAD-a, također su vidljive. Zapad ni u jednoj od ovih regija nije uspio natjerati Kinu na ustupke, kako bi odustala od svoje politike represije prema demonstrantima u Hong Kongu, niti je uspio promorati Kinu da odustane od pretenzija nad Tajvanom, koji Kina ujedno smatra svojom teritorijom.
Mnogi se vjerovatno pitaju da ukoliko moćni Zapad nije u mogućnosti primorati Kinu na ustupke, kako će to učiniti ekonomski inferirorne države poput Pakistana ili Turske?
Kineski projekat Pojas i put danas ovisi isključivo o tranzitu kroz turkijske države i jednim dijelom Rusiju. Ukoliko se Kini pristupi iz ovog ugla, te ukoliko tranzitne države kineskog projekta, uključujući Tursku i Pakistan, zajednički pristupe problemu ugnjetavanja Ujgurski muslimana, Kina nema alternativu.
Umjesto izbjegavanja suočavanja sa Kinom, lideri turkijskih država, uključujući Tursku i Pakistan, morali bi zajednički izaći sa određenim zahtjevima prema Kini, uslovljavajući dalju ekonomsku saradnju sa prestankom ugnjetavanja Ujgurske manjine. Dok god Kina ne bude suočena sa ovim potencijalnim rizikom, neće napraviti korak unazad.
Ovaj problem se može riješiti samo kroz ovu vrstu dijaloga sa Kinom, a ne Zapadnim prijetnjama koje gotovo nigdje nisu dale rezultat. Problem Istočnog Turkestana zahtijeva zajedničku strategiju i odgovor muslimansko-turskog svijeta i njihovih lidera.
Autor: F.T
