Povežite se sa nama

Hi, what are you looking for?

Analize i mišljenja

Zašto sirijski režim i Asad šute na normalizaciju odnosa između UAE i Izraela?

Bašar al-Assad

Zaljevske države pod vodstvom UAE ključne su za plan Bašara Al Assada da se ponovo integrira u „pristojno društvo.“

Potpisivanjem Abrahamovog sporazuma, uz posredovanje SAD-a 13. augusta, Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) postali su treća arapska država koja je uspostavila diplomatske odnose s Izraelom. Sporazum normalizuje odnos Abu Dabija s Tel Avivom u zamjenu da vlada premijera Benjamina Netanjahua suspendira, iako ne otkazuje, planove za aneksiranje 30% do 40% posto Zapadne obale.

Širom Bliskog istoka bilo je različitih reakcija na ovaj „mirovni sporazum“. Podrška je stigla iz Bahreina, Egipta i Omana. Jordanov odgovor bio je oprezno sročen i prigušen. Kuvajtska vlada je ćutala, a 37 članova Narodne skupštine pozvalo je kuvajtsko rukovodstvo da osude Abrahamov sporazum.

Opozicija je stigla od vlada Irana i Turske. Ne iznenađuje što su Hamas i Palestinska uprava (PA) također imali oštre riječi za sporazum između UAE i Izraela. Zanimljivo je da je Sirija, jedina arapska država koja je akter stvarnog sukoba sa Izraelom, šutjela.

Značajno je da je Turska, uprkos formalnim odnosima s Izraelom, osudila Abrahamov sporazum, dok se Sirija, koja nikada nije imala službene odnose s Tel Avivom, suzdržala od toga. Konačno, razlika između odgovora Ankare i Damaska na sporazum između UAE i Izraela govori nam mnogo više o pogledima Turske i Sirije na Emirate, nego na židovsku državu.

Da službenici u Damasku nisu osudili Abu Dhabi zbog normalizacije odnosa s Izraelom, odražava interes Sirije da gradi svoje zbliižavanje sa UAE, koje se dogodilo u decembru 2018.

Interesi UAE koji su ih motivirali da ponovno otvore diplomatsku misiju u Damasku uglavnom se odnose na interese Abu Dhabija da profitira od procesa obnove u Siriji, i dovođenja Damaska u blok arapskih države koji stoje protiv takozvane „neo-osmanske“ vanjskopolitičke agende Turske.

Da, Sirija priznaje zastupnički dom (HoR) saveznika Halife Haftara u Tobruku kao legitimnu vladu Libije, za razliku od vlade u Tripoliju koju podržavaju i priznaju Turska i UN. Ovo pokazuje kako su Damask i Abu Dhabi u značajnoj mjeri usklađeni protiv Ankare i Muslimanskog bratstva.

Asadovi bliski odnosi s egipatskim režimom i kritike sirijskog režima prema Kataru, također ukazuju na zajednički put između Damaska i Abu Dhabija

Rukovodstvo UAE-a bi također željelo da preduzme korake na udaljavanju između Damaska i Teherana, iako je to teško zamisliti.

Da bi to učinio, Abu Dhabi nastoji iskoristiti svoj uticaj da približi Siriju državama uticajnog zaljevskog Vijeća za saradnju (GCC), slično onome kako je predsjednik Hafez al Assad pozicionirao Damask između monarhija Arapskog zaljeva i Islamske Republike, tijekom finalne dvije decenije, prethodnog stoljeća.

Dok se Sirija želi reintegrirati u diplomatsko okrilje arapskog svijeta, ponovno prihvatanje legitimiteta Assada iz UAE dobrodošlo je iz perspektive Damaska. Da je Bahrein slijedio vodstvo Abu Dhabija i ponovno normalizirao vlastiti diplomatski odnos s Damaskom, istovremeno svjedoči kako određeni akteri u regiji prate poteze Abu Dhabija.

Štoviše, iako američki Cezarov zakon stvara izuzetno teške izazove sirijskom režimu, jer želi privući investicije i financijsku pomoć iz dubokih džepova arapskih država, zvaničnici u Damasku UAE cijene kao partnera koji može pomoći Siriji u obnovi i ponovnom razvoju, nakon gotovo deceniju jezivog građanskog rata.

Uz to, dok se Sirija bori s Covid-19, Assadov režim zahvalan je na humanitarnoj pomoći stranih sila poput UAE.

Za Siriju, poboljšani odnosi sa zaljevskim državama uklapaju se u njenu viziju postizanja ciljeva na domaćem, regionalnom i globalnom nivou. Čak i ako je to stopa koja je sporija od one kojoj se sirijski režim nadao, primjetan je napredak u odnosima između Damaska i GCC članica. Oman nikad nije prekidao diplomatske odnose, kako je ranije spomenuto, i Bahrein i Emirati su se pomirili sa Sirijom prije gotovo dvije godine. Kuvajtsko-sirijsko zbližavanje bi se moglo dogoditi.

Kada je riječ o Saudijskoj Arabiji, možda će trebati proći više vremena, prije nego što Rijad ponovno prihvati Assadov režim kao legitiman.

S obzirom na sve veću percepciju „turske prijetnje“, logika „neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj’“ mogla bi otvoriti put kraljevstvu bogatom naftom i Assadu i prije nego što neki očekivaju

Ako se to dogodi, takav razvoj događaja nesumnjivo bi poslužio kao velika prekretnica u eventualnom povratku Sirije u Arapsku ligu.

Prestolonasljednik Abu Dhabija, Muhammed bin Zayed, koji je imao značajan uticaj na svog saudijskog kolegu Muhameda bin Salmana (MBS), Assad vjerovatno vidi da UAE ima potencijal da olakša zbližavanje Damaska i Rijada.

Svi gore navedeni čimbenici pomažu objasniti zašto Sirija cijeni svoje veze s UAE i nije javno osudila Abu Dhabi, zbog formaliziranja odnosa s Izraelom. Ovo je značajno s obzirom na to kako je Damask proveo decenije pokušavajući izvršiti pritisak na svoje arapske saveznike da ne slijede Kairo i Aman u pogledu normalizacije odnosa s Tel Avivom.

Istodobno, anti-cionistička ideologija i službeni narativi Baathističkog režima, koji počivaju na tome što je Sirija ponosna zemlja koja stoji uz panarapske ciljeve poput palestinske borbe, olakšavaju razumijevanje zašto se Sirija nije pridružila Bahreinu, Egiptu i Omanu u smislu iskrenog prihvatanja Abrahamovih sporazuma.

Iako su se mnogi Arapi gnušali zbog toga što je slomio opoziciju, sirijski režim i dalje prima podršku iz raznih krajeva arapskog svijeta, uključujući Palestinu, gdje Assada smatraju pobjednikom anti-imperijalističke i arapske nacionalističke borbe.

Ukoliko bi Damask otvoreno prihvatio odluku UAE o normalizaciji odnosa sa ‘cionističkim entitetom,’ koštalo bi ga gubitkom kredibiliteta sirijskog režima među određenim grupama i pojedincima unutar regije, uključujući one u Palestini koji su ljuti na Muhameda bin Zajeda, zbog pristanka na Abrahamov sporazum.

Gledajući unaprijed, sirijski režim vjerojatno će pružiti samo suzdržani odgovor na sporazum između UAE i Izraela, ako Damask uopće bude dao bilo kakav odgovor. U konačnici, sigurno je zaključiti da će dužnosnici sirijskog režima biti zadovoljniji diplomatskom misijom Abu Dhabija u Damasku, nego što će ih uznemiriti ambasada UAE u Tel Avivu.

Autor: Giorgio Cafiero

(Tekst je preuzet i preveden od strane urednika stranice. Ukoliko želite da objavimo i vaše mišljenje-analizu, pišite nam na email info@nova-zora.com)

Sva autorska prava pripadaju portalu Nova zora © 2021