Današnje stanje u svijetu je posljedica okončanja Hladnoga rata i raspada Sovjetskog saveza. Dok su Zapadne države među njima i Turska plašene Sovjetskom prijetnjom, Amerika i Sovjeti su imali tajni dogovor o tome da neće direktno ulaziti u sukob već će svoje interese ostvarivati preko saveznika tj. vazalnih država
Zbog toga što su u to vrijeme Sovjeti bili snažni na Bliskom istoku, Amerika nije uspjevala da ostvari dominaciju kako to danas čini. U modernom svijetu sukobi se pokreću uvijek zbog novca i energije, koliko god da ste bogata država ako energetske izvore nemate pod kontrolom u velikoj ste opasnosti.
Još osamdesetih godina u Sredozemlju, u regiji današnjeg Kipra otkrivene su velike zalihe prirodnog gasa i nafte ali zbog Sovjetskog prisustva Amerika nije mogla da ih prisvoji.
Nakon raspada Sovjetskog saveza, Amerika ostaje kao jedina super-sila u svijetu, započinju ratovi za kontrolu energetskih izvora na Bliskom istoku. Zapadne države su vladale svijetom stoljećima na načine da su izazivale unutrašnje konflikte u državama koje su bile mete, posebno je to slučaj među muslimanima.
Alevije-Sunije, Šijje-Sunije, Sekularisti-Antisekularisti, Turci-Kurdi, Arapi-Turci itd, ovim su postizali da države oslabe i ujedno spriječe stvaranje velikih snažnih država.
Zapad se koristio i terorističkim organizacijama, Turska je bila najveća meta među svim državama. PKK i FETO su 40 godina slabili Tursku, izazivali ekonomske krize, sabotirali državu na svaki mogući način.
Kada je turska vojska u pitanju, između kopnene vojske, zračnih snaga i mornarice, najveća važnost je uvijek pridavana mornarici.
Praksu snažnog jačanja turske mornarice imali su i prijašnji predsjednici Turske, to je nastavljeno i danas.
Turska je još osamdesetih godina planirala današnjicu, pitate se kako? Ukoliko Turska želi ovladati regijom Kipra i zaštiti energetske izvore nafte i prirodnog gasa, snažna mornarica je uslov.
U ovoj regiji druge države poput Amerike mogu planirati šta god žele, ali turska mornarica je najsnažnija u ovoj regiji Mediterana i vodit će glavnu riječ u budućnosti.
Da se nadovežem na Kinu, kakve veze Kina ima sa svim ovim? Rotšildi koji su u sukobu sa američkom državom u sjeni-Pentagonom sila su koja stoji iza ekonomskog uspona Kine.
Rotšildi su indirektno pomogli i Rusiji da se povrati na staze svjetske velesile, postigli su to preko visokih cijena nafte koje su pomogle ruskoj ekonomiji da se oporavi nakon 2000-te godine.
Danas američki Pentagon upravo čini suprotno, obarajući cijene nafte šteti ruskoj ekonomiji. Rotšildi sve to čine sa ciljem da bi se suprostavili Americi, porodica ima novac i banke ali ne i snažnu vojsku.
Kina sem toga što proizvodi jeftine proizvode, svake godine izvoz vrtoglavo raste i nakon Amerike je druga država u svijetu po vojnim ulaganjima.
Uz sve to Kina ima jedan veliki nedostatak i problem, to je energija koja je udaljena od Kine, kojoj direktni pristup nema.
Drugi problem je taj što američka mornarica kontroliše okeane i mora, zbog toga se Kina odlučila na kopnenu mrežu autoputeva i željeznica zvanu “Novi put svile”.
Ovim projektom Kina bi otvorila put ka trgovini od više triliona dolara godišnje i spasila bi se američke dominacije na moru, na kraju kao super sila bi se suprostavila Americi.
Prvi koji su uvidjeli ovu prijetnju bila jer američka država u sjeni-Pentagon, zbog toga najveća američka meta današnjice nije Bliski istok kako mnogi misle već Sredozemlje. Ukoliko Pentagon ovlada Sredozemljem, probudit ćemo se u danu kada će Kina morati udovoljti svim američkim zahtjevima.
Jedini oslonac koji Kina ima u Sredozemlju je Turska, jer sve ostale države u Sredozemlju već su poslušnice Americi. Bez sumnje Turska je u Sredozemlju vojno najsnažnija država, na ovoj tački se urušavaju svi planovi Pentagona.
Ukoliko Turska pruži ruku Kini, Peking nikada neće propasti i upravo iz ovih strahova Pentagon vrši ekonomski napad na tursku liru.
Kina isto tako zna ukoliko pridobije Tursku na svoju stranu kao najsnažniju silu u Sredozemlju, veliki procenat dobiti od projekta pripast će Ankari.
I Amerika i Kina čekaju odgovor od Turske, kakav će to odgovor biti? Otprilike takav da izvuče korist od obe strane.
Autor: Tarık Selçuk BaşTürk
