Turska politika na Balkanu: Velika Mađarska i velika Bugarska

Susret predsjednika Turske i premijera Orban

Dolaskom pandemije korona virusa cijeli svijet je ušao u period transformacije i krize. Dok su se SAD našle u unutrašnjoj krizi, nemirima i mogućnostima izbijanja širih unutrašnjih sukoba, situacija u Evropi nije puno bolja. Turska vidi mogućnosti i priliku, da popuni dio vakuma moći koji nastaje povlačenjem američke vojske iz regije Bliskog istoka, sjeverne Afrike ali i Balkana.

Sadašnja situacija u svijetu nije veliko iznenađenje za pojedine države, koje su se decenijama unazad pripremale za današnjicu. Sama činjenica da brojne države deceniju unazad gomilaju hiljade tona zlata u svoje riznice, govori u jednu ruku kako se one pripremaju za potencijalni ekonomski krah globalnog finansijskog sistema. Termin koji se decenijama unazad koristi „Novi Svjetski poredak“ biva često pogrešno protumačen od običnih ljudi.

Novi svjetski poredak u svijetu donosi novi balans moći među državama, novi oblik ekonomije, tehnologije, energije i šire. U svega nekoliko današnjih država u svijetu vidim ozbiljne pripreme za novi period koji dolazi, među njima se posebno ističe Turska.

Turska istovremeno gradi dvije globalne osovine ekonomske, vojne, diplomatske i političke moći

Dok većina ljudi smatra kako Turska nastoji da se nametne kao lider u muslimanskom svijetu, što je tačno, zapostavljaju drugu činjenicu kako Turska postaje dominantni lider među turkijskim narodima.

Turkijsko vijeće ili organizacija turskih naroda danas uključuje Tursku, Azerbejdžan, Kazakhstan, Kirgistan, Uzbekistan i potencijalno Turkmenistan u budućnosti. Mađarska je zvanično članica ove organizacije ali uz status posmatrača, što će u budućnosti prerasti u puno članstvo.

Ovaj savez godinama se gradi već kao politička i ekonomska unija, ali prerasta i u vojni savez država.

Na drugoj strani, imamo tursko-islamski/arapski blok u koji ulaze Pakistan, Malezija, Indonezija, Katar, Libija, Somalija, Sudan i brojne druge države.

Sve navedene države imaju ekonomske, vojne, političke i druge oblike saradnje sa Turskom.

Dok većina smatra kako turski uticaj na Balkanu i Evropi ovisi isključivo o muslimanskim narodima, tu prave veliku grešku. Buduću tursku osovinu u Evropi činit će Mađarska, Ukrajina ali i Bugarska

Raspadom Sovjetskog saveza 1991. godine, Ukrajina je bila država koja je posjedovala treći najveći nuklearni arsenal u svijetu. Međutim, 1996. godine Ukrajina je odlučila da se dobrovoljno odrekne ovog oružja, dok je tim dobila garanciju od ostalih nuklearnih sila kako će štiti njen teritorijalni integritet.

Ali ovaj potez Ukrajine pokazao se pogrešnim, jer je Rusija 2014. godine okupirala krimsko poluostrvo, dok su ostale nuklearne sile koje su bile dužne da zaštite Ukrajinu samo posmatrale situaciju. Uvidjevši kako je izdata i ostavljena na cjedilu od svojih najbližih saveznika, Ukrajina je u narednim godinama  potražila sigurno utočište i savezništvo kod Turske.

Današnji odnosi između Ukrajine i Turske odnose se na diplomatsko-ekonomsko, vojno ali i druga polja. Ukrajina u narednim godinama postaje važan strateški i vojni partner za Tursku.

Kada je riječ o Mađarskoj, premijer Mađarske Viktor Orban kaže kako su mađari narod turskog porijekla, i ujedno ova država ima status posmatrača unutar organizacije turskih naroda. Međutim, koliko je u suštini ozbiljna saradnja između Turske i Mađarske?

Na ovo pitanje, najbolji odgovor je dao mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó, koji je javno obznanio u svojoj izjavi kako je blokirao pokušaje EU da osudi tursku vojnu operaciju u Siriji protiv YPG-a. Mađarski zvaničnici su tvrdili kako Turska radi na vraćanju 4 miliona sirijskih izbjeglica u Siriji, kako je to ustvari korisno za EU.

Susret predsjednika Turske i Viktora Orbana

Pored toga Mađarska je jedna od glavnih država koja blokira sve dogovre o prihvatu i raspodjeli izbjeglica po članicama EU. Mađarska ovim onemogućava EU da efektivno odgovori na turski potez otvaranja vrata za izbjeglice. EU zbog ovoga već godinama stagnira u neslaganju i međusobnoj krizi između članica.

Kada je riječ o Bugarskoj, tu je situacija još interesantnija. Poznato je kako Bugarska, za razliku od Grčke ima jako dobre odnose sa Turskom danas.

Bugarski premijer Borisov nedavno je optužio EU kako nije isplatila dogovreni iznos Turskoj, vezano za sporazum o smještanju sirijskih izbjeglica u Turskoj.

Nakon što je Turska otvorila vrata za izbjeglice, vrijedi napomenuti kako je gotovo većina izbjeglica krenula prema granici Grčke, a ne Bugarske.

Bugarski premijer Borisov je to prokomentarisa riječima da „ako država ne vodi mudro politiku, imate situaciju kao na granici Turske i Grčke.“

Izbjeglički val posijao je neprijateljstvo između Bugarske i Grčke, ali i između EU i Bugarske. Dok je Grčka dobila stotine miliona eura finansijske pomoći od EU, Bugarska je dobila samo „komplimente“, kako bugarski državni zvaničnici kažu.

Turska politika na Balkanu danas podsjeća indentično na onu iz Osmanskog perioda. Zašto?

Za vrijeme Osmanske imperije, postojala je posebna strategija države u pogledu Balkana. Radilo se o tome da je Osmansko carstvo podstrekivalo konkurenciju između grčke i bugarske pravoslavne crkve. Na ovaj način nikada nije dopustilo pravoslavnim narodima da se ujedine protiv Osmanskog carstva, sve do mladoturske revolucije i raspada Osmanskog carstva.

Danas postoji slična situacija, ali više se ne radi o crkvama, već sada tu ulogu imaju izbjeglice koje iz Turske prelaze u Grčku. Pored toga plinovod turski tok prolazi kroz Bugarsku, što Bugarskoj donosi veliku ekonomsku dobit. Bugarska je postala tranzitna zemlja za turski tok zaslugama turske strane, koja je u neslaganjima sa Grčkom.

Pored toga Bugarska je stoljećima gajila snove o velikoj Bugarskoj državi, ponajviše na račun teritorija Srbije, Makedonija ali i Grčke.

  • Bugarska i Srbija su prošlosti ratovale zbog teritorija i granica 1885. godine, ali i za vrijeme Drugog balkanskog rata 1913. godine.

Istovremeno u Mađarskoj postoji ozbiljan porast nacionalizama i ideja o velikoj Mađarskoj. Nedavno je premijer Mađarske Viktor Orban javno objavio kartu na kojoj teritoriji današnje Srbije, Hrvatske ulaze u teritoriju velike Mađarske.

Brojni srbijanski mediji navode kako su odnosi između Mađarske i Srbije dobri istovremeno dok mađari crtaju kartu, na kojoj Vojvodina pripada Mađarskoj.

U Mađarskoj se pojavila društvena igra za omladinu pod nazivom “Spriječi Trianon”.

Tema igre je ustvari Trianonski ugovor potpisan 4. juna 1920. godine. Ovim ugovorom Mađarska je izgubila veliki dio teritorije, u koju ulazi i današnja teritorija Hrvatske. Igra se zasniva na osvajanju evropskih država i njihovih gradova. “Promijeni historiju” je jedna od poruka igre, koja ima za cilj izazvati ideju o reviziji izgubljenih teritorija kod mađarske omladine.

Vrijedi napomenuti činjenicu kako su i Mađarska ali i Bugarska priznale nezavisnost Kosova, što je još jedan težak udarac i poruka za Srbiju.

Rusija je u prošlosti na račun Srbije podržavala plan uspostavljanja Velike Bugarske. Rusija je tada podržala bugarske pretenzije nad Prizrenom, Prištinom, Ohridom i niškom regijom. U prekrajanju granica na Balkanu Rusija bi identično učinila i danas.

Rusko carstvo u prošlosti je podržavalo sukobe među pravoslavnim narodima na Balkanu i stalo na stranu Bugarske. Danas bi to Rusija ponovo učinila, ponajviše iz ekonomskog interesa u Bugarskoj.

Turski tok koji prolazi kroz Bugarsku koštao je Rusiju preko 7 milijardi dolara investicija. Ovaj projekat trenutačno nema alternative za Rusiju i odigrao bi prevagu u odlučivanju u svakom budućem balkanskom konfliktu.

Potpisivanjem Sanstefanskog sporazuma, srpski knez Milan Obrenović shvatio je ustvari koliko je bio u zabludi, kada se slijepo oslanjao na Rusiju, koja je Sanstefanskim sporazumom uspostavljala veliku Bugarsku na račun teritorija tadašnje Srbije. Knez Milan je nakon ruske izdaje Srbije napravio pro-zapadni zaokret u vanjskoj politici Srbije, prema Berlinu i Beču.

Danas sličnu situaciju možemo vidjeti i sa Aleksandrom Vučićem, koji nije omiljen političar u Moskvi zbog zapadne orijentacije. Možda Vučić ipak u konačnici ispadne mudriji političar od kneza Milana. Zar ne?

Turska politika na zapadnom Balkanu – Vojni blok država

Posljednjih godina odnosi među navedenim državama i Turskom bilježe velike uspone. Pored ekonomskog segmenta i turskih investicija na Kosovu, Crnoj Gori, Albaniji i BiH sve je vidljiviji i vojni segment.

Turska je donirala vrijednu vojnu opremu oružanim snagama Albanije, Crne Gore, BiH ali i vojsci Kosova.

Uz ovo brojni kadeti iz navedenih država pohađaju razne vrste vojne obuke u Turskoj. Turska vojska prisutna je i u Albaniji, i na Kosovu ali i u BiH kroz razne vrste vojnih-mirovnih misija.

Ekonomskim, političkim i vojnim jačanjem Turske na Balkanu će se osjetiti snažan turski vjetar, zagovornici ideja velike Srbije i velike Hrvatske i prekrajanja granica na Balkanu mogli bi se u narednim godinama susretati sa opasnostima zvanim “velika Mađarska” i “velika Bugarska”.

Za razliku od zagovornika ideje velike Hrvatske, Orban je javno objavio kartu velike Mađarske i jasno postoje pripreme unutar države za ovakvo nešto.

Ukoliko se ipak u narednim godinama nađe neko u Srbiji ili Hrvatskoj, ko bi se usudio krenuti u ovu avanturu prekrajanja granica, Turska je jasno obznanila kako njena nacionalna sigurnost danas počinje na Balkanu, sjevernoj Africi i šire. Ujedno, kao što sam naveo turska vojska je prisutna i u BiH, i na Kosovu ali i u Albaniji.

Autor: F.T

Podijelite:

Komentariši