Mišljenje: Iako to nije primarni cilj, Turska okružuje Iran gotovo sa svih strana

Parada pobjede u Bakuu, nakon pobjede u ratu protiv Armenije 10. decembra. 2020. godine (Foto: President.az)

Iako zvanična regionalna strategija Turske nema za cilj direktno okružiti Iran i njegove posredničke grupe, na terenu se to ipak vidljivo događa


Nakon američke invazije na Irak, Iran je iskoristio promjenjivu geopolitiku Bliskog istoka i uspostavio takozvani ‘šiitski polumjesec’ koji se protezao od Teherana do Bejruta. Iako prijetnju koju predstavlja za Izrael i države Zaljeva prepoznaju mnogi, to predstavlja i prijetnju i za Tursku, naginjući vjekovnu ravnotežu između obje države u korist Irana.

Turska je pokušala uzvratiti udarac i podržala anti-iranske snage u Siriji i drugdje. Međutim, smirivanjem rata u Siriji Ankara sada podiže konkurenciju na viši nivo, okružujući Iran sa svojim saveznicima; Turska mijenja način djelovanja iz suočavanja s iranskim ekspanzionizmom u njegovo okruživanje.

Pripadnici iračkih šiitskih milicija marširaju tokom parade kojom se obilježava dan al-Qudsa ili Dan Jerusalema u Bagdadu, u Iraku 23. juna 2017. godine | Fotografija: Reuters

Suprostavljanje Iranu

Tursko vojno sudjelovanje u Siriji osnažilo je legitimnu sirijsku opoziciju i miniralo iranske ambicije za pokoljem u Idlibu i vojno rješenje sukoba.

U Libanonu Turska uživa značajnu podršku sunitskog stanovništva i djeluje u čitavoj zemlji sa ekonomskim i kulturnim sredstvima, koristeći svoju “meku moć”, pomažući uspostaviti balans sa Hezbolahom i Iranom.

U Iraku je, međutim, situacija mnogo povoljnija za Iran. Američka politika učinila je Iran i njegove milicije vrlo utjecajnim. Ankara jača svoje odnose s iračkom centralnom vladom i Kurdskom regionalnom vladom (KRG) i aktivno im pruža podršku da stave milicije po strani i ojačaju demokratsku politiku.

Turska je takođe postala drugi najveći uvozni partner za Irak. Međutim, Ankara ima ograničenu ulogu u unutrašnjoj vojnoj dinamici. Iran sa svoje strane štiti PKK na sjeveru zemlje kako bi držao Tursku na odstojanju.

Okruživanje Irana

Sada kada se ratovi u Siriji i Iraku polako smiruju, ostalo je malo manevarskog prostora. Obično bi to značilo očuvanje postojećeg statusa quo. Međutim, osjetivši slabost u Iranu, Turska je primijenila novu strategiju – koja nije izravno motivirana ciljem opkoljavanja Irana – već je to postigla kao ugodan nusprodukt.

Sukobi oko Nagorno-Karabaha 2020. godine označili su početak promjene u turskoj politici u odnosu na Iran. Pobjedom Azerbejdžana, Baku je i povratio svoj teritorij i napredovao duž iransko-azerbejdžanske granice. Tada su Turci u Iranu navijali za svoju etničku braću u Azerbejdžanu, što je razlog za zabrinutost u Teheranu.

Turska je takođe pojačala svoju ulogu u Azerbejdžanu, a bilateralni odnosi proširili su se do historijskog vrhunca. Turski dronovi koji lete tik preko iranske sjeverne granice simboliziraju sve veće prisustvo Turske u susjedstvu.

Na sjeveroistoku Irana, Ankara kroz Turkijsko vijeće jača svoje odnose s turkijskim državama u centralnoj Aziji, koje je postalo važna platforma za povećanje saradnje između turkijskih država. Štoviše, Turkmenistan, iranski neposredni susjed, drugi je najveći uvoznik turskog oružja.

Odlični odnosi Ankare s Pakistanom i sve veća ekonomska, politička i sigurnosna saradnja dviju sunitskih država od historijskog su značaja za Teheran.

Centralna uloga Turske na aerodromu u Kabulu, u Afganistanu, zajedno s Pakistanom i Mađarskom ojačat će tursko-pakistanske odnose i pružiti Turskoj polugu nad iranskim turbulentnim susjedom, jer će utjecati na protok izbjeglica prema Iranu. Afganistanske izbjeglice koje pokušavaju doći do Evrope prelaze Iran, a Teheran je angažovao mnoge šiitske Hazare iz Afganistana da se bore u Siriji.

Na jugu Irana, vojno prisustvo Turske u Kataru doprinosi opkoljavanju Irana – iako to nije turski cilj. Iz iranske perspektive, postojanje turskog vojnog prisustva u Zaljevu je nešto što treba uzeti u obzir. Uprkos prisustvu baze, južna osa ostaje najslabije područje turskog okruženja, ali nedavni događaji ukazuju da će se to promijeniti.

Nedavni napori na zbližavanju između Turske, Saudijske Arabije i Egipta na kraju će utjecati i na Iran. Prvi će ograničiti Iran i ojačati njegovo okruženje, dok će drugi možda utjecati na palestinsku politiku, kao i na unutrašnju politiku Libana.

Konačno, ako Izrael pokaže spremnost na kompromis i bude sarađivao s Turskom, opkoljavanje će biti gotovo. Izborom novog iranskog predsjednika i potencijalom za novi američko-iranski nuklearni sporazum, tursko opkoljavanje Irana može se pokazati kritičnim u njegovom obuzdavanju.

Autor: Omer Ozkizilcik

Podijelite: