U prošlim tekstovima objasnio sam dešavanja koja su se događala između Turske i Libije.
Kako smo mogli i pretpostaviti, Zapadne države i general Haftar koji se ne usuđuju napraviti bilo kakav direktan korak protiv Turske, u ovom slučaju pojačali su svoje napore da uklone vladu u Tripoliju.
Do sada na strani generala Haftara našle su se zaljevske zemlje, Egipat, Rusija, Francuska i SAD. Od sada velika vjerovatnoća postoji da će se njihovoj koaliciji aktivnije priključiti Grčka i Italija.
Sa isporukama naoružanja i logistike učinit će sve da svrgnu međunarodno priznatu vladu u Tripoliju, računajući kako će putem toga zadati udarac Turskoj.
Vlada Nacionalnog Jedinstva Libije trenutnačno je uspjela ostvariti male uspjehe na terenu, ali uzimajući u obzir kako se nalazi u sukobu protiv sile koja posjeduje zračne snage, njihov uspjeh je vremenski limitirajući.
Zračne snage koje posjeduje general Haftar su jako važan faktor, jer vlada u Tripoliju ne posjeduje borbene avione niti sisteme kojim bi spriječile napade.
U Haftarovim redovima nalaze se borbeni avioni koje koriste egipatski piloti, dok im podršku daju francuski borbeni avioni u regiji koji bombarduju snage međunarodno priznate vlade u Tripoliju.
Zbog toga vlada u Tripoliju svaki put biva primorana da napusti teritoriju koju oslobodi od Haftarovih snaga.
Turska ovakav disbalans u regiji može riješiti na dva način
Turska ukoliko želi da zadrži dominaciju u Mediteranu, primorana je aktivnije podržati vladu u Tripoliju. To u praksi znači da će morati poslati sisteme protuvazdušne odbrane, ili će im omogućiti zračnu podršku sa svojim borbenim avionima.
Turska nema alternative, ili će ući u Libiju identično kako je to Rusija učinila u Siriji, podržavajući režimske snage iz vazduha, ili će vlada u Tripoliju pasti.
Ni zračna podrška u ovom slučaju nije dovoljna, ukoliko Turska stvarno želi da riješi krizu u Libiji, potrebno je da uspostavi dugoročne vojne baze kao u Kataru.
U narednoj fazi, Turska bi morala ostvariti pomorsku i zračnu dominaciju iznad i oko Libije.
Bez ovakvih poteza, nije moguće značajnije uticati na situaciju u Libiji.
Do danas je međunarodno priznata vlada u Tripoliju uspjevala koliko toliko održati balans sa bespilotnim letjelicama koje su nabavili od Turske, ali više ni to neće biti dovoljno.
Dosadašnja praksa turske vojske u Libiji bila je obuka vladinih snaga uz obavještajnu podršku, ali nije postojalo direktno sudjelovanje u operacijama na terenu.
Šta bi se dogodilo da Turska nije potpisala ugovor o ekonomskoj zoni sa Libijom?
Mnogi u Turskoj danas postavljaju pitanje: “Šta mi radimo u Libiji?” Smatrajući kako je to bespotrebno.
Parcela 7 pripada Turskoj
Karta iznad najbolje pokazuje scenariji koji je bio pripremljen za Tursku, koja iako posjeduje najdužu pomorsku granicu u Mediteranu, ostala bi gotovo bez izlaza na more.
Da Turska nije dala vojno-obavještajnu podršku Libiji, da je general Hafter zauzeo Tripoli, karta iznad postala bi turska realnost jer ne bi postojala mogućnost za dogovor koji je sklopljen.
Francuska, Italija, Grčka, Izrael, Egipat ovladili bi cijelom regijom istočnog Mediterana ostavljajući Tursku bez ičeg.
Tursko-Libijski zid koji je stavio pod blokadu Zapadno-Izraelski plan
Da li sada shvatate važnost i ulogu dogovora sa Libijom?
Turski predsjednik je najavio kako će Turska razmotriti mogućnost vojne intervencije u Libiji
U posljednje vrijeme postoje najave iz Libije, kako će zvanično tražiti direktnu pomoć Turske. Pojedine grupe u Libiji su već uputile ovaj poziv.
Turski predsjednik u jednoj tv emisiji izjavio je kako će razmotriti ovakav poziv ukoliko do njega uskoro dođe, kako je moguće da Turska pošalje svoju vojsku u Libiju.
Za jednu ovakvu odluku potrebna je dozvola Velike narodne skupšine Turske, jer turski predsjednik nema ovlasti da samostalno donese ovakvu odluku.
Ukoliko dođe do razmatranja ovakve odluke u narodnoj skupšini, ona će vjerovatno proći uz negodovanje opozicionih partija kao i u slučaju vojnih operacija u Siriji.
Nakon što bude odobrena vojna operacija u Libiji, turska vojska će u prvoj fazi tamo isporučiti sisteme protuvazdušne odbrane, vjerovatno i Hisar-A/Hisar-O koji će tamo biti i ujedno testirani. Isporučit će se još i Korkut jer ovo će biti ujedno najbolja prilika da se u realnom sukobu testiraju novi sistemi protuvazdušne odbrane.
Hisar-O sistem protuvazdušne odbrane srednjeg dometa
Nove turske haubice T-155 Fırtına, i drugi raketni sistemi biće poslati u regiju.
Moguće posljedice turske vojne operacije u Libiji i međunarodni teren
Najbolji primjer turskih poteza je Katar, gdje je zaustavljen pokušaj vojne invazije od strane Saudijske Arabije i UAE, koji su se morali povući. Kada je turska vojska prvi put trebala ući u Siriju, govorili su kako je sukob sa Rusijom i režimom neizbježan. Ali šta se dogodilo? Rusija i Turska su se dodatno zbližile.
Želim reći da ako vas ne mogu poraziti kao državu, velika je šansa da će vam pružiti ruku i pristati na zajedničku saradnju. To je u praksi tako u svakom dijelu svijeta.
Zbog toga nemojte se iznenaditi ukoliko uskoro Grčka pruži ruku Turskoj, i predloži dogovor o zajedničkim energetskim projektima.
Zašto to kažem? Grci su već iznijeli problem pred NATO saveznike od kojih su tražili aktivniju vojnu podršku ali je nisu dobili. Kasnije su grčki zvaničnici izjavili kako će to sami riješiti sa Turskom kroz dogovor.
Znajući kako nemaju šansi u ratu protiv Turske, jedino što im je još preostalo je fokus na Libiju, tj. na vladu koja je sklopila dogovor sa Turskom s ciljem da je svrgnu.
Važno je napomenuti kako je Turska u dosadašnjim operacijama bila jako uspješna od Iraka, Sirije, Mediterana, Katara pa čak i Libije.
Turska nastoji izazvati podjelu i sukob među protivničkim državama
Nakon Sirije, Libija je druga država gdje je postojao tajni dogovor o podjeli između SAD-a i Rusije, koje po svim izgledima narušen posljednjih dana. Već su uveliko otpočele međusobne optužbe između SAD-a i Rusije u pogledu Libije. Pogledajmo izjave francuskog predsjednika o NATO-u kojeg Amerika žutim prslucima nastoji sklonuti s vlasti, i stvar postaje jasnija.
Koliko god Zapadno-izraelska koalicija djelovala snažna na prvi pogled, njihovi interesi i međusobni ciljevi su različiti. Nemam ni najmanje sumnje kako će to Turska znati iskoristiti protiv njih samih.
U narednim danima nastavit ćemo pisati na ovu temu.
Autor: Tarık BaşTürk
