Povežite se sa nama

Hi, what are you looking for?

Analize i mišljenja

Turska je 2011.godine potpisala takav sporazum da je američko-turski rat postao neizbježan

Ako zastanete i razmislite, vidjet ćete da Sjedinjene Države današnju Kinu vide kao svog protivnika i konkurenciju, i da koliko god SAD dolazile u neslaganja sa Rusijom, kao i uvijek među njima postoji zajednički tajni sporazum.

Amerika je dva puta ušla u Irak i napala ga, glavni cilj ovog napada bio je spriječiti Kinu da dođe u dodir sa energijom i da izvore gasa i nafte stavi pod svoju kontrolu.

Nakon napade na trgovački centar u New York-u 11. Septembra ovo je smjer kojim je Amerika krenula. Avion se zabio u “bliznace“, Amerika je okupirala Afganistan, cilj je potpuno jasan: Kontrolisati Kinu

Možda će zvučati čudnim ali sve što se dogodilo u Turskoj u posljednjih 15 godina vezano je upravo za ovaj američki cilj oko sprečavanja Kine da postane prva super-sila u svijetu.

Turska strana i stav je važan, kada je Amerika pokucala na vrata Turske i nije dobila ono što je tražila, Tursku su zadesili mnogi problemi i zamke poput one 15.Jula i pokušaja vojnog udara.

Ali Amerika nije uspjela!

Koliko su važni potezi same Amerike, da bi se zaustavio kineski rast, važni su stavovi i potezi američkih saveznika.

Počevši od Saudijske Arabije koja se u posljednje vrijeme sve više okreće Kini, dogodio se i napad na naftna postrojenja kompanije ARAMCO.

Možete pretpostaviti sada da ARAMCO igra veliku važnost za samu Kinu koja je zadnjih godina učinila sve da ga kupi, ali je zaustavljena.

Pored ARAMCA, postoji još jedan jednako važan projekat za Kinu, nalazi se u Mansuriji u Iraku nedaleko od granice sa Iranom.

Prema američkim istraživanjima u Mansuriji se nalaze izvorišta Priridnog gasa u vrijednosti oko 5 triliona dolara, dok prema nekim drugim izvorima ta vrijednost je i veća.

Postavlja se pitanje, koje države su prisutne u Mansuriji? Naravno Irak, Turska, Južna Koreja i Kuvajt.

Prema ugovoru koji su sklopile Kina i Iran, plinovod iz Mansurije će preko Irana i Afganistana biti uspostavljen do Kine.

Turska, Južna Koreja i Kuvajt su pristale na ovaj dogovor sa Kinom, čak je i vlada Iraka sama dala podršku ovom projektu.

Zato o razlozima zašto Amerika nastoji ponovo da oživi DAEŠ u Iraku ovih dana ne treba puno govoriti.

Dok Trump govori kako je DAEŠ poražen i kako se američka vojska povlači, svi mediji ponovo govore o vraćanju terorista DAEŠ-a na scenu.

U prošlosti smo pisali o tome kako je Amerika transportovala članove DAEŠ-a u Afganistan iz Sirije i Iraka.

Cilj je da DAEŠ koji će se pojaviti u Afganistanu, zaustavi plinovod koji bi iz Mansurije trebao stići u Kinu.

Ne zaustavi li, Kina će ostvariti važan korak na putu da postane super-sila.

Iz ovog ugla gledajte i na dogovor između Talibana i Amerike koji je Amerika u zadnje vrijeme prekršila.

Države poput Turske, Kuvajta, Južne Koreje su upravo zbog Mansurijskog plinovoda postale američke mete.

To vam je geopolitika, mislim da su svi koji čitaju ovaj tekst shvatili o čemu se radi.

Dok su Amerika i Kina na puno tačaka došle jedni naspram drugih, rat se uvijek vodio preko njihovih saveznika.

Jedan od važnih razloga zašto je Amerika dala podršku teroristima YPG-a na granici sa Turskom je Mansurija, jer je u Mansuriji turski uticaj jako snažan.

Amerika u svojim planovima na Bliskom istoku konstantno nalazi Tursku kao prepreku, i za Tursku važi isto, na svakom koraku koji napravi kao prepreka stoji Amerika.

Turska je potpisala jedan važan ugovor 2011. godina koji se tiče Mansurije, ako pažljivo analizirate, 2011. godina je početak američko-turskih neslaganja i problema.

O Mansuriji će se još dugo pričati jer Amerika nije jedina koja pokušava da se pozicionira u ovoj regiji, Francuska i Engleska imaju slične ciljeve.

Na tajni rusko-američki dogovor oko Sirije vrijedi gledati iz ovog ugla, kada god Turska napravi velike korake, terorizam i ekonomski napadi pokucaju na vrata.

Zbog toga na rusko-tursko zbližavanje kažem kako među državama nema prijateljstva niti neprijateljstva, postoji samo konkurencija i interes.

Autor: Tarık Selçuk BaşTürk

Sva autorska prava pripadaju portalu Nova zora © 2021