Visoki predstavnik Evropske unije, Jospeh Borrell, izjavio je kako se „stara carstva vraćaju“, alaudirajući na Rusiju, Tursku i Kinu, koje danas djeluju regionalno ali i globalno, izjavio je Borrell
Globalna ravnoteža u svijetu koja je uspostavljena nakon drugog svjetskog rata se urušava. SAD više nisu sila koja odlučuje i riješava sve važnije probleme u svijetu, međutim, Sjedinjene Države pokušavaju zadržati svoju globalnu hegemoniju.
Američka državna politika ima određenu strategiju i doktrine. Radi se o strategijama koje su osmišljene sa ciljem kako bi se osigurao kontinuitet američke globalne dominacije. Slične strategije i doktrine danas imaju i Kina, Rusija ali i Turska.
Dok je prema američkim doktrinama u dvadesetom stoljeću glavni označeni neprijatelj SAD-a bio Sovjetski Savez, u 21. stoljeću to je Kina.
Kina je krenula u globalni pohod ekonomskog osvajanja Azije, Afrike i Evrope. Međutim, SAD je blokiraju na svakom koraku
Kina je posljednjih godina krenula u realizaciju najvećeg trgovinsko-ekonomskog projekta u historiji čovječanstva, pod nazivom „Pojas i put“.
Međutim, radi se o trgovinskom projektu koji postopeno poprima šire dimenzije.
Sjedinjene Države nastoje na sve načine blokirati dalju ekspaniziju ovog projekta, koji ima kopneni i pomorski pojas. Većina današnjeg transporta globalne trgovine odvija se pomorskim putem.
Glavne svjetske moreuze i trgovinske rute danas pod kontrolom drži američka mornarica. Kina da bi zaobišla Malajski moreuz, koji pod kontrolom drži američka mornarica, fokusirala se na izgradnju velikog kanala kroz Mijanmar. Međutim, nedugo nakon toga Mijanmar se našao u unutrašnjim nemirima i sukobima.
Kina je posljednjih godina krenula u zakupe pomorskih luka širom svijeta, ali susrela se s neočekivanim događajima. Naprimjer, zakup pomorske luke na Šri Lanci pratile su ekspolozije, etnički i međuvjerski sukobi na ovom otoku.
Kina je planirala ponuditi Libanu obnovu i izgradnju pomorske luke u Bejrutu, ali nije prošlo dugo vremena kada se dogodila poznata eksplozija luke.
Kina je postigla sporazum sa Izraelom oko zakupa pomorske luke Haifa na 25 godina, počevši od 2021. godine. Nedugo nakon posjete američkog sekretara Pompea Izraelu, koji je nastojao izvršiti pritisak na Izrael da odustane od ovog sporazuma, kineski ambasador u Izraelu pronađen je mrtav u svojoj rezidenciji.
SAD trenutno vode politiku protiv Turske, ali u budućnosti će SAD neminovno biti primorane podržati Tursku, kao alternativu kineskoj ekspanziji u Africi
Glavna tačka oko koje se razilaze SAD i Turska trenutno je evropska energetska sigurnost. SAD nastoje evropsku energetsku sigurnost dati u ruke bloku na čelu sa Izraelom, dok se Turska protivi tome.
SAD nastoje blokirati Sjeverni i Turski tok, prijeteći sankcijama, nastojeći da spriječe energetsku saradnju između EU i Rusije. SAD računaju kako bi energetska saradnja EU i Rusije u budućnosti mogla pretvoriti u ozbiljniji politički i vojni savez.
SAD pod izgovorom stavljanja u obruč Rusije, ustvari samu Evropu stavljaju pod okupaciju. Pojedini evropski lideri poput francuskog predsjednika i njemačke kancelarke ovo razumiju, i zbog toga su krenuli u uspostavljanje Evropske vojske (PESCO), kako bi se suprostavili vanjskim prijetnjama.
Iz ovog ugla gledajte na Macronovu izjavu kako je „NATO doživio moždanu smrt“, i izjavu kancelarke Merkel kako „Evropsku sigurnost sama Evropa mora osigurati“.
SAD nastoje uspostaviti arapski NATO na čelu sa UAE, Saudijskom Arabijom i Egiptom, koji bi postao glavna poluga buduće izraelske sigurnosti u regiji, usmjeren prvenstveno protiv Turske i djelomično Irana.
Turska je od 2013. godine krenula u veliku ekspanziju u Africi, ugrožavajući tako kolonijalne interese jedine preostale evropske kolonijalne države – Francuske
Današnji predsjednik Turske posljednjih godina napravio je veliku turneju širom Afrike, razgovarajući sa afričkim liderima o tome kako zapadne države stotinama godina na ovaj kontinent dolaze u kolonijalističke pohode, naglašavajući kako Turska takvo nešto nikada nije činila.
Glavna francuska poluga kolonijalne moći u desetinama afričkih država je CFA franc, što u prevodu predstavlja „valutu francuskih kolonija u Africi“.
Turska posljednjih godina u ove afričke države ne dolazi kao zapadna kolonijalna sila, naprotiv, dolazi nudeći obostranu dobit i korist afričkim državama, u duhu pravde, bratstva i prijateljstva iz doba Osmanske imperije. Koliko je ovo ozbiljno prepoznato i prihvaćeno u Africi, najbolje pokazuju panične reakcije i izjave francuskog predsjednika posljednjih dana.
Za SAD, sve veće prisustvo Ankare u Africi moglo bi djelovati donekle kao protuteža rastućem kineskom uticaju. Američki senator Lindsey Graham potaknuo je ideju da Turska postaje alternativa kineskom uticaju u Africi, dodajući da bi se mogla otvoriti i nova područja saradnje između Turske i SAD-a.
Izlaskom Velike Britanije iz EU, Britanija se danas gotovo nigdje ne spominje, međutim, globalno je prisutna u svim dijelovima svijeta.
Velika Britanija je period nakon Brexita odlučila posvetiti posebno saradnji sa Turskom, sa kojom ima zajedničke projekte iz vojne industrije. Britanija je sa Japanom potpisala sporazum o slobodnoj trgovini, dok će sa Turskom vrlo brzo isto učiniti.
Rusija se nakon stotinu godina ponovo vraća svojoj carskoj politici, sa ciljem izlaska na topla mora. Iako je ovo bilo nezamislivo u vrijeme moćnog SSSR-a, Putin je danas u tome uspio
Nakon raspada SSSR-a, Rusija se našla u panici i jednom od najtežih perioda posljednjih decenija. Međutim, dolaskom Putina, Rusija je uspjela ponovo ustati. Danas Rusija nastoji ostvariti prisutnost u Africi, počevši od Libije i drugih država.
Cilj Rusije je ostvariti stratešku poziciju u odnosu na Evropu i staviti je u obruč i sa juga, kako bi je osudila na kupovinu ruskog plina i nafte.
Ciljevi Rusije u Mediteranu motivisani su prvenstveno energijom, tj. spriječiti SAD i Izrael da preuzmu dominantnu ulogu u energetskoj sigurnosti Evrope.
Međutim, za prisustvo u ovim regijama, Rusija je osuđena i primorana na saradnju sa Turskom, što se može zaključiti iz višemjesečnih pregovara oko Libije koje vode ove dvije države.
Turska naravno koristi ovu priliku, ulazeći u saradnju oko nuklearne energije sa Rusijom, nabavkama S-400 ali i uspostavljanjem turskog toka.
Problem koji Rusija ima sa Turskom je turska strategija i politika koja glasi „Niti Istok, niti Zapad. Naš cilj je turska osovina“
Turska odavno radi na uspostavljanju osovine turkijskih i drugih muslimanskih država, poput Pakistana, Indonezije, Malezije, Katara i brojnih drugih.
Problem sa ovakvom turskom politikom ima i Francuska, jer ukoliko Turska uspije u tome, na Bliskom istoku i Africi neće opstati niti Francuska niti druge države.
Evropska unija na čelu sa Francuskom pokušava da se suprostavi politikama i interesima „tri carstva“ koja se vraćaju. Ali može li EU uspjeti u tome?
Dok su se države poput Njemačke i brojne druge unutar EU predale pred kineskom ekonomskom moći, Rusiji i Turskoj i dalje prijete sankcijama.
U pogledu Rusije, sankcije su već nametnute ruskom okupacijom Krima, ali da li je EU u stanju nametnuti ozbiljne sankcije protiv Turske?
Moje mišljenje je da do toga neće doći. Iako Francuska nastoji nametnuti takvo nešto, brojne druge države članice poput Španije, Malte, Mađarske, Bugarske protive se tome.
Naravno, to ne negira činjenicu da do sankcija manjeg obima protiv pojedinaca i određenih kompanija neće doći, ali to neće natjerati Tursku na povlačenje iz historijske prilike.
Turska je prvi put u historiji Republike u prilici da zatvori svoj ekonomski deficit uvoza i izvoza, koji se odnosi na uvoz energenata, što će se pozitivno odraziti na tursku ekonomiju i nacionalnu valutu.
Autor: F.T
