Tel Aviv pruža Haftarovim milicijama obuku i oružje jer bi Libija mogla postati novo tržište za vojni izvoz izraelskog oružja
Prisustvo Izraela u Libiji zaobišlo je većinu javnosti, ali brojni medijski izvještaji otkrivaju da Tel Aviv potajno podržava istočne libijske pučističke snage Halife Haftara, protiv vlade nacionalnog jedinstva (GNA), koja uživa priznanje UN-a, na čijem čelu se nalazi premijer Fayez al-Sarraj.
Izrael svoju podršku Haftaru vidi kao sredstvo za postizanje svojih sigurnosnih interesa. Samoproglašena jevrejska država želi zadržati svoju vezu s Haftarom u tajnosti, kako Haftara ne bi osramotila pred arapskim i islamskim javnim mnijenjem, posebno Haftarovim selefijskim i nacionalističkim pristalicama na istoku Libije.
Međutim, ova tajnost je ugrožena otkada su izraelski i arapski mediji razotkrili ovaj odnos između Izraela i vođe samoproglašene Libijske nacionalne armije (LNA).
Haftarovi sastanci sa Mossadom
U tekstu koji je objavio londonski Middle East Eye, izraelska novinarka Yossi Melman rekla je da su se pripadnici izraelske obavještajne službe Mossad nekoliko puta sastajali s Haftarom u Kairu između 2017. i 2019. godine.
Prema njegovim riječima, Mossad je proveo vojnu obuku za pripadnike LNA u Egiptu, uključujući obuku iz vojne strategije, prikupljanja i analize obavještajnih podataka, kontrolama i komandnim procedurama, kao i pomažući im da nabave opremu za noćno osmatranje i snajperske puške.
S druge strane, izraelski list “Jerusalem post” objavio je da su izraelski oficiri bili u oblastima pod kontrolom LNA između augusta i septembra 2019. godine, kako bi obučavali Haftarove milicije strategijama ratovanja u urbanim gradskim sredinama.
U izvještaju se dodaje da su Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) snabdijevali Haftarove snage izraelskim sistemima protuzračne odbrane, kako bi odvratili napade bespilotnih letjelica snaga GNA.
Međutim, francuski list Monde d’Afrique objavio je u izvještaju ranije ovog mjeseca da odnosi Haftara s Izraelom sežu iz 2015. godine, kada se vođa LNA susreo s Mossadovim oficirima u Jordanu. Izvještaj je otkrio da su izraelske zračne snage podržale Haftarove milicije u okupaciji grada Sirta, koji leži 450 km istočno od Tripolija, ne navodeći datum i mete granatiranja.
Savez sa “neprijateljem”
Haftarove pristalice često hvale Halifu Haftara zbog spornog sudjelovanja u ratu 1973. godine između Egipta i Izraela, dok je još bio mladi časnik u libijskoj vojsci. Bez obzira na autentičnost tih tvrdnji, Haftar sada sarađuje sa svojim bivšim neprijateljima, kako bi dobio njihovu podršku u postizanju njegovog cilja upravljanja Libijom.
Unatoč svojim visokim činovima, Haftarovim časnicima nedostaje profesionalnost i obuku, posebno u pogledu planiranja i urbanog ratovanja, što je Izrael obezbijedio. Što je još važnije, Haftaru su potrebni izraelski sistemi protuzračne odbrane za suzbijanje napada turskih bespilotnih letjelica u Libiji, koje su odigrale ključnu ulogu u Haftarovom porazu u okolici glavnog grada Tripolija i kasnijem gubitku strateške zračne baze Al-Watiya.
Štaviše, Haftar traži da uticaj cionističkog lobija u SAD-u utiče na donositelje odluka u Bijeloj kući u korist LNA.
Prošlog mjeseca u intervju za izraelske novine Makor Rishon, potpredsjednik Haftarove vlade sa sjedištem u istočnoj Libiji, Abdul Salam al-Badri nastojao je dobiti podršku Izraela. Obraćajući se izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu, Haftarov dužnosnik je rekao da “nikada nisu i nikada neće biti neprijatelji s Tel Avivom”, dodavši da se nadaju izraelskoj podršci.
Al-Badri je nastavio tako da je pozvao Izrael da se pridruži novoj političkoj inicijativi s Grčkom, Kiprom, Egiptom i Libanonom, kako bi postigli zajednički pomorski sporazum koji će osporiti sporazum potpisan između Turske i GNA.
Ovi pozivi Al-Badrija izazvale su nemire i negodovanje među mnogim Libijcima, natjeravši al-Badrija tako da negira ove informacije.
Zašto Izrael podržava Haftara?
Izraelska briga za nacionalnu sigurnost glavni je motiv izraelske podrške Haftaru. Od pada režima Muamera Gadafija 2011. godine, pojavila su se izvješća da je oružje koje je stiglo iz Libije, prokrijumčareno u pojas Gaze kroz Egipat, što je uzrokovalo ozbiljne brige za sigurnost Izraela.
Pored toga, Tripoli je također bio briga za sigurnost Tel Aviva u prošlosti ali i tijekom razdoblja Gadafija, kao i od početka Arapskog proljeća u Libiji 2011. godine.
Haftarov uspon na političkoj sceni Libije 2014. godine i njegovo kasnije zauzimanje istočnih dijelova Libije, pružili su, dakle, priliku Izraelu da stvori tampon zonu protiv prijenosa oružja iz Libije u Gazu, kao i da stvori „prijateljsku“ vladu u Libiji formiranjem savezništvo s novim političkim akterom.
Štaviše, Libija bogata naftom mogla bi predstavljati novo tržište izraelskoj industriji, čiji izvoz oružja predstavlja važan ekonomski prihod za izraelske kompanije.
Hoće li Haftar okrenuti leđa Palestini?
Izrael je nastojao uspostaviti savez s UAE, Egiptom i Saudijskom Arabijom kako bi se suprotstavio prijetnjama od Irana i islamističkih skupina. Budući da Haftar ima iste brige s Izraelom po tom pitanju, očekuje se da će njegovi odnosi s Tel Avivom postati jači.
Izrael prihvata političku strategiju “prijatelj mog prijatelja je i moj prijatelj”, i “neprijatelj moga neprijatelja je moj prijatelj”. U tom kontekstu je izraelski angažman u Libiji vjerojatno povećan iako potajno.
Izrael je alarmiran turskom ulogom u Libiji
Pobjede GNA i Turske protiv Haftarovih milicija zabrinule su Izrael, koji vjeruje da će ove pobjede ojačati položaj Ankare i GNA u regiji, u vezi s eksluzivnom ekonomskom zonom u istočnom Sredozemlju.
Turska i GNA prethodno su potpisali sporazum o pomorskom razgraničenju, za koji Izrael tvrdi da ne odgovara “izraelskim interesima”.
Uspostavljanjem bližih odnosa s Izraelom, Haftar može razljutiti druge države koje su neprijateljski raspoložene prema Tel Avivu u regiji, poput Alžira i Tunisa, kao i arapske nacionaliste u zemljama koje trenutno podržavaju Haftara.
Kako ne bi iritirali Haftarovu bazu za podršku u regiji, Izraelski savez s Haftarom odvija se iza scene i u koordinaciji s Kairom-Sisijem.
- Tekst je preuzet i prilagođen na Bosanski jezik od strane urednika stranice. Izvorni tekst možete naći na Yeni Şafak
