Sukob na pomolu: Šta se događa između Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata?

Prijestolonasljednici Muhamed bin Salman i Muhamed bin Zajed (UAE) (Foto: BANDAR ALGALOUD/EPA)

Nesuglasice između dva arapska saveznika rastu iz dana u dan, tim što je Saudijska Arabija sada započela ekonomski rat protiv Ujedinjenih Arapskih Emirata, što bi moglo rezultirati napuštanjem OPEC-a od strane UAE


Historijski gledano, Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) bili su pouzdan saveznik Saudijske Arabije u OPEC-u. Ipak, sve je više razloga za sumnju u Abu Dabijevu predanost kartelu usred trajnog sukoba Saudijske Arabije i UAE koji dovodi budućnost OPEC-a u pitanje. Sada se tržišta nafte nalaze u stanju neizvjesnosti u kontekstu rastuće globalne potražnje za gorivom, dok se svijet oporavlja od zatvaranja nametnutih pandemijom.

Ispod površine, ovi najnoviji događaji navode mnoge analitičare na zaključak da je Saudijsko-Emiratski savez u ozbiljnim problemima. Kao što su primijetili mnogi komentatori, saudijski napori da privuče neke od kompanija iz Dubaija putem ekonomskih poticaja, velikih investicija i drugih sredstava nije baš dobro prihvaćeno od strane vodstva Emirata.

5. jula, saudijska vlada izmijenila je svoja pravila koja reguliraju uvoz iz zaljevskih zemalja, prvenstveno arapskih država. Ovo je bio dio pokušaja osporavanja statusa UAE kao trgovačkog i poslovnog centra u regiji.

Dana 3. jula, Rijad je najavio zabranu ulaska u Saudijsku Arabiju iz UAE zbog zabrinutosti o širenju pandemije Covid-19. Dva dana kasnije, Khaled Meshaal iz Hamasa, palestinske organizacije od koje se Abu Dabi gnuša, pojavio se na saudijskoj televiziji Al-Arabiya. Neki analitičari su ovo shvatili kao težak udarac za politiku prijestolonasljednika Abu Dabija, Muhammeda bin Zajeda (MBZ).

Geopolitičke tenzije

Sukob Saudijske Arabije i UAE izlazi izvan okvira OPEC-a, naftne politike i ekonomske konkurencije; između Rijada i Abu Dabija godinama su se stvarala geopolitička neslaganja. Većina toga proizlazi iz odlučnosti UAE da zacrtaju nezavisan kurs u regionalnim i međunarodnim pitanjima, otkrivajući razdor između čelnika ove dvije arapske moćne sile.

Prijestolonasljednik Saudijske Arabije Muhammed bin Salman (MBS) “podrazumijeva da je Saudijska Arabija automatski lider ili ‘veliki brat’ u regiji”, smatra analitičar Sami Hamdi. “Ali Muhamed bin Zajed tiho odbacuje ovaj status quo i sve je asertivniji u svojoj viziji veće i nesrazmjerne zastupljenosti i dominacije interesa UAE u regiji.”

Uostalom, još od uspostave Vijeća za zaljevsku saradnju (GCC) 1981. godine, UAE – kao i ostale četiri manje članice Vijeća – brinuli su se o hegemonističkim ciljevima Saudijske Arabije na cijelom Arapskom poluotoku. Stav da Rijad ne poštuje uvijek suverenitet svojih susjeda iz zemalja GCC-a već dugi niz godina dijele zvaničnici u Abu Dabiju, Kuvajtu, Dohe i Maskata.

Bez obzira na to, došlo je do značajnog jačanja Saudijsko-Emiratskog saveza tokom proteklih deset godina. Saudijska Arabija i UAE usko su se usuglasili oko mnogih regionalnih pitanja nakon izbijanja Arapskog proljeća 2011. godine, radeći zajedno u ostvarivanju zajedničkih interesa kao što je suprotstavljanje Iranu, obuzdavanje Turske, blokadi Katara do januara ove godine, suzbijanju Muslimanskog bratstva, te pokušavajući vojno poraziti jemenske Hute.

Šire govoreći, Saudijska Arabija i UAE dijele kontrarevolucionarnu viziju regionalnog poretka od 2011. godine. U praksi je ovo iziskivalo da obje države Zaljeva snažno podržavaju egipatski puč iz 2013. godine i uspon generala Halife Haftara tokom građanskog rata u Libiji.

Dinamika u Vašingtonu je također bila važna, s tim što je Muhamed bin Zajed u osnovi služio kao glavni čovjek Muhameda bin Salmana, i za vrijeme predsjedanja Baraka Obame i Donalda Trampa. Muhamed bin Zajed je iskoristio dominaciju Muhameda bin Salmana da pokuša saudijsku politiku preusmjeriti na načine koji su više pogodovali interesima Abu Dabija.

Različiti interesi regionalnih suparnika

Ali vanjska politika ove dvije zaljevske zemlje donekle se razišla, s Rijadom i Abu Dabijem, koji su jasno stavili do znanja da će ići svojim putem, barem u vezi s nizom pitanja. Postoje najmanje četiri glavne tačke neslaganja kada su u pitanju regionalni problemi.

Prvo su UAE i Izrael potpisali Abrahamov sporazum prošle godine, čime je obilježen veliki trijumf izraelskih napora da se integriraju u arapski svijet, bez da Palestincima daju bilo kakve ustupke. Abu Dabi ima mnoštvo interesa koji ga guraju bliže jevrejskoj državi, od geopolitike, tehnologije, turizma i energije. Ali Saudijska Arabija je, barem do sada, odbila napustiti Arapsku mirovnu inicijativu.

Neslaganja između Rijada i Abu Dabija oko Abrahamovog sporazuma vidjela su se u decembru 2020. godine, kada se saudijski princ Turki bin Faisal osvrnuo na palestinsko pitanje na forumu IISS Manama dijaloga oštrim primjedbama koje su izazvale negodovanje u UAE.

Drugo, podrška Abu Dabija Južnom prijelaznom vijeću (STC) u južnom Jemenu je još jedna od glavnih tačaka neslaganja. Iako su Saudijci i Emirati pokušali popraviti ovaj razdor kroz Rijadski sporazum, neizvjesna budućnost južnog Jemena i dalje potiče napetost.

Iako je Abu Dabi pružio snažnu podršku ovoj grupi koja nastoji stvoriti nezavisnu državu u Adenu, i drugim područjima južnog Jemena, Rijad nastavlja podržavati vrlo slabu vladu predsjednika Mansoura Hadija i koncept ujedinjenog Jemena.
Treće, UAE su se pridružili Rusiji u uvjerenju da se režim sirijskog predsjednika Bašara al Assada mora potpuno integrirati u diplomatsko okružjenje arapskog svijeta. Približavanje Abu Dabija Damaska ​​u decembru 2018. godine bilo je glavna prekretnica za Siriju, dajući Asadu nade da bi se njegova zemlja mogla relativno brzo vratiti u Arapsku ligu.

Ali saudijsko rukovodstvo nije to prihvatilo – barem ne još. Iako Rijad već godinama ne podržava sirijsku opoziciju protiv Asada, još nije nije napravio korak u smjeru da Asada prizna kao legitimnog šefa države. Slično kao i pitanje Izraela, kada je u pitanju vanjska politika Saudijske Arabije prema Siriji, mora se uzeti u obzir javno mnijenje u kraljevini, koje se protivi svakom zbližavanju sa sirijskom baathističkom vladom koju podržava Iran.

Četvrto, nije tajna da vodstvo Emirata nije oduševljeno ishodom samita u Al Uli iz januara 2021. godine, kojim je okončana blokada Katara koja je započela sredinom 2017. godine. Iako su se UAE pridružili ostalim arapskim državama u kontekstu ukidanja blokade, sigurno je pretpostaviti da Muhamed bin Zajed nije vodio ovo pomirenje u Zaljevu, Zajed bi bio najzadovoljniji nastavkom nametnute blokade Kataru.

Trenutno su Emirati nervozni zbog toga koliko su se brzo Saudijci i Katarci pomirili u proteklih šest mjeseci. Sada, s ovim sukobom između Saudijske Arabije i UAE u OPEC-u, potencijal za daljnju eskalaciju je stvaran. Primjetna je mjera u kojoj je ovaj razdor postao javan i ličan.

Trebat će neko vrijeme da se bolje shvati kako će potencijalni izlazak UAE iz OPEC-a utjecati na savez Emirata i Saudijske Arabije. Bez obzira na budućnost UAE-a u OPEC-u, čini se sigurnim pretpostaviti da su Saudijci mudro popravili svoje odnose s Omanom i Katarom, u vrijeme u kojem je odnos Rijada s Abu Dabijem pod značajnim pritiskom.

Autor: Giorgio Cafiero/TRT World

Podijelite: