Sukob između Tadžikistana i Kirgistana i rivalstvo između Irana i Turske

Granice centralne Azije crtane su nakon Prvog svjetskog rata po uzoru na sporazum Sykes-Picot

Nezavisnost država Centralne Azije otvorila je Pandorinu kutiju budućih graničnih sporova u regiji


Pri samom nastanku granica današnjih Republika u Centralnoj Aziji, nakon Prvog svjetskog rata, Moskva u svom kolonijalnom pohodu, po uzoru na sporazum Sykes-Picot između Velike Britanije i Francuske iz tog perioda, iskoristila je priliku i stavila je ove narode u međusobno ovisan položaj i što je još važnije, u situaciju stalnog rizika od izbijanja sukoba.

Ličnosti unutar Sovjetskog Saveza, koje su dvadesetih godina prošlog stoljeća crtale granice centralne Azije, posebno su vodile računa o ovome kako bi regiju držali podijeljenom i u svojoj sferi utjecaja.

Nakon raspada SSSR-a većina država u centralnoj Aziji, uključujući Turkmenistan, Kazahstan, Uzbekistan i Kirgistan, uprkos poteškoćama, nije upala u ovu zamku, i pogranične probleme su rješavali većinom dijalogom. Međutim, izolovani i zatvoreni Tadžikistan, zbog različitog jezika, etničkog porijekla i kulture, djeluje izvan ovih okvira.

Tadžikistanci, iako većinski muslimani suniti, su iranska etnička grupa koja govori jednim od dijalekata perzijskog jezika. Osjećajući se pomalo okruženim od strane okolnih država, vodeći zajedničko etničko porijeklo i govoreći sličnim jezikom, Tadžikistan se počeo približavati Iranu.

Sukobi između Kirgistana i Tadžikistana nisu novost. Godinama unazad su se dešavali povremeni pogranični okršaji, mada većinom civilnog karaktera i bez značajnijeg broja žrtava.

Vojna saradnja između Irana i Tadžikistana

U aprilu ove godine dogodio se zanimljiv događaj između Irana i Tadžikistana, koji možda objašnjava pozadinu nedavnih sukoba sa Kirgistanom.

Načelnik Generalštaba oružanih snaga Irana, Muhammed Bakiri, susreo se tadžikistanskim ministrom odbrane, generalom Sheralijem Mirzom, kako bi potpisali zajednički sporazum o uspostavljanju zajedničkog vojnog komiteta za odbranu, kao temelja buduće vojne saradnje.

Nakon poraza Armenije u Nagorno-Karabahu od strane Azerbejdžana, kojeg je podržavala Turska, i najava o jačanju saradnje između članica Turkijskog vijeća, Iran, koji je u sukobu stao na stranu Armenije, dao se u potragu za novim regionalnim saveznicima u pokušaju da izgradi regionalni balans prema rastućem utjecaju Turske i njenih saveznika u centralnoj Aziji.

Još ove godine su proiranske milicije na sjeveru Iraka, zbog najave novih protuterorističkih operacija protiv PKK, prijetile su Turskoj vojnom odmazdom zbog rastućeg vojnog prisustva, dok je iranski ambasador u Bagdadu otvoreno izrazio negodovanje zbog turskih vojnih operacija, zahtjevajući da se turska vojska povuče iz Iraka.

Saradnja Turske i Kirgistana i rivalstvo sa Iranom

Turska je prva zemlja koja je priznala nezavisnost Kirgistana. Diplomatski odnosi između dvije zemlje uspostavljeni su 29. januara 1992. godine.

Današnji odnosi između Turske i Kirgistana su na nivou strateškog partnerstva na svim poljima, uključujući i sigurnosno-vojnu saradnju. Uz doniranu vrijednu vojnu opremu, turska vojska je također provodila vojne obuke Oružanih snaga Kirgistana.

Kirgistan je članica Turkijskog vijeća, što je za Tursku od presudnog značaja, kada je riječ o eskalaciji sukoba u ovoj regiji. Prethodni sukob u Nagorno-Karabahu je pokazao kako Rusija u praksi nije tako naklonjena svom strateškom partneru.

Dok su Rusija i Turska posredovale u sukobu između Azerbejdžana i Armenije, Iran je ostao izvan pregovaračkog stola, uprkos snažnim nastojanjima da se nametne kao regionalni akter.

Za turske borbene avione F-16, koji su u vrijeme sukoba u Nagorno-Karabahu bili raspoređeni u Azerbejdžanu, azerbejdžanski predsjednik Ilham Aliyev je rekao da će “biti iskorišteni u slučaju vanjske agresije” nad ovom državom, pri tome alaudirajući na Iran koji je u to vrijeme dopremao svoje snage na granicu sa Azerbejdžanom.

Povezano

 

U regiji Rusija također održava značajno vojno prisustvo, dok Kina graniči sa obje države i važi za glavnog ekonomskog partnera. Međutim, po pitanju sukoba između Kirgistana i Tadžikistana, Rusija ne želi otvoreno zauzimati bilo čiju stranu, tako nastojeći da se nametne kao posrednički akter između zaraćenih strana.

Očito je da se rivalstvo Irana i Turske iz Sirije, Iraka i Azerbejdžana sada prenosi i u Centralnu Aziju, i potencijalno može izazvati novi sukob u kojem će Turska neminovno biti primorana zauzeti stranu Kirgistana i pružiti mu potrebnu vojnu pomoć.

Autor: F.T

Podijelite: