Ruski Su-57 jedan je od samo četiri operativna lovca pete generacije u svijetu. Međutim, Su-57 se ne može mjeriti s kineskim J-20 i američkim F-22 ili F-35. Ali to i nije potrebno da bi se postiglo ono što Rusi imaju na umu.
Ruski Sukhoi Su-57 jedan je od samo četiri operativna lovca 5. generacije u svijetu, i nalazi se u kategoriji sa kineskim Chengdu J-20 i američkim F-22 i F-35.
Svaki od ovih lovaca razvijen je imajući na umu različite vrste misija, ali dijele kolektivni fokus na nekoliko specifičnih elemenata dizajna koji su definirali njihovu generaciju zrakoplova, uključujući “stealth” i sposobnosti fuzije podataka.
Nema sumnje da su američki “stealth” lovci najbolji u svijetu, s tim da Kina nastavlja rad na razvoju motora WS-15, za koji vjeruju da će J-20 dovesti u rang sa američkim prvakom F-22 Raptor.
S druge strane, F-35 nije “akrobatski” lovac poput F-22, niti je presretač velikog dometa poput J-20. To je, međutim, nevjerovatno leteće superračunalo koji svojim prisustvom može učiniti druge platforme u tom području daleko smrtonosnijim. “Stealth” karakteristike ruskog Su-57 smatraju se najslabijim od pojavljivanja pete generacije aviona, ali ipak nije sve u smanjenom radarskom odrazu.
Nijedan od ovih aviona nije namijenjen da djeluje samostalno u neprijateljskom zračnom prostoru, prepunom protivničkih lovačkih aviona. Svaka od ovih platformi razvijena je kako bi ispunila ulogu u široj strukturi snaga i strategije, te kao takva nije vjerovatno da će se naći jedna naspram druge čak ni u najdramatičnijim scenarijima.
To naravno ne znači da ove borbene avione ne možemo upoređivati na papiru. To u suštini govori da nije toliko važno koji bi od ovih aviona pobijedio u “dogfight” borbama, koliko je važno to što nude rast u borbenim sposobnostima za snage koje se na njih oslanjaju.
Sve će to možda reći da je Su-57 možda najlošiji lovac prema standardima pete generacije, ali to ga uopće ne čini lošim borbenim avionom.
Problematičan početak razvoja SU-57
Dugi put do prvog prototipa i prvog leta Su-57 započeo je 1979. godine, u vrijeme bivšeg Sovjetskog Saveza, s planovima da se razvije lovac sljedeće generacije koji bi mogao ući u službu devedesetih godina.
Međutim, raspad Sovjetskog Saveza 1991. godine praktično je zaustavio napredak u programu, ostavivši američki F-22 Raptor sa titulom prvog “stealth” lovca bez ikakvog ravnopravnog protivnika. Pravi razvoj modernog borbenog programa započeo je ponovo 2002. godine, fokusirajući se na američki F-22, koji je stavljen u centar pažnje, prema kojem je bio usmjeren razvoj sposobnosti nove ruske letjelice.
Do 2007. godine, ruski program PAK FA ponovo je krenuo u pravcu razvoja pravog “stealth” lovca. Indija, željna vlastitog aviona 5. generacije, složila se udružiti se s Rusima kako bi nastavila razvoj i osigurala nabavke onoga što će na kraju postati Su-57, ali partnerstvo nije dugo potrajalo.
Godine 2018. indijska vlada nagovijestila je svoj izlazak iz programa unatoč ruskim obećavajućim tvrdnjama o njihovoj dolazećoj prvoj seriji prototipa lovca, i dok službeni razlozi Indije nisu nagovještavali probleme sa samim programom, neslužbeno su kružile glasine da se Indija odrekla PAK FA programa jer lovac jednostavno nije bio dovoljno “stealth” da preživi u zaštićenom zračnom prostoru, zajedno sa listom drugih problema.
Ipak, Rusija je ustrajala. Ukupno 12 prototipa Su-57 konstruirano je za ispitivanje i procjenu, a samo nekoliko mjeseci nakon što se Indija povukla iz programa, rusko ministarstvo odbrane potpisalo je ugovor o kupovini prva dva serijska Su-57, predviđena za isporuku u 2019. i 2020. godini.
Prvi serijski Su-57 srušio se prije nego što je uopće mogao biti isporučen
U decembru 2019. godine, samo nekoliko dana prije nego što je ruska vojska očekivala da će primiti svoj prvi serijski proizvedeni Su-57, program je naišao na još jedan dramatičan događaj.
Suhoj, firma čiji je zadatak bio razviti Su-57, provodila je letačka ispitivanja prvog serijski proizvedenog Su-57, kako bi se osiguralo da ispunjava zahtjeve za isporuku, ali avion se srušio samo 111 kilometara od uzletišta s kojeg je krenuo.
Pilot, angažovan od strane Suhoja, katapultirao se i preživio, ali avion je pri padu potpuno uništen
U danima koji su uslijedili nakon pada, ruski istražitelji naveli su kao razlog za neuspjeh kontrolnu površinu repa, što je ograničilo sposobnost pilota da kontrolira letjelicu. Prema izvještajima iz ruskih medija, avion je eksplodirao pri udaru o zemlju.
To je bio značajan zastoj za serijski napredak u proizvodnji lovačkog aviona, koji je već bio pogođen sa gotovo pet decenija kašnjenja i ogroman udarac za krhku reputaciju Rusije, kao globalne vojne sile. Ubrzo nakon pada, Igar Ozar, izvršni direktor Suhoja, dao je ostavku na svojoj funkciji.
Ruska vlada još uvijek planira primiti isporuku od čak 76 borbenih aviona Su-57, do kraja ove decenije, ali iako je namjeravala opremiti Su-57 naprednim sistemom motora, posebno dizajniranim za stealth misije, kašnjenja u razvoju motora ometala su napredak.
Sada se očekuje da će svaki Su-57, isporučen ruskom ratnom zrakoplovstvu, u dogledno vrijeme biti opremljen motorom Saturn AL-41F1, koji se također nalazi u avionima 4. generaciji Su-35S. Integracija starijeg motora ne samo da ograničava performanse Su-57, već ima i štetan učinak na njegove “stealth” karakteristike.
Stvarne sposobnosti Su-57 aviona
Uvijek je teško predvidjeti stvarnu borbenu sposobnost kada se analiziraju programi poput Su-57. Slično važi i kada je riječ o programu poput F-35, čemu doprinosi usklađena marketinška kampanja usmjerena na to da porezni obveznik bude zadovoljan svojim ulaganjem i predstavlja avion kao isplativu investiciju za strane saveznike. Ovo je još složenije u zemlji kao što je Rusija, gdje vlada strogo kontrolira medije.
Kao rezultat toga, ono što pouzdano znamo o Su-57 i njegovim mogućnostima je kraća lista od one u koju smo prilično sigurni kroz analizu informacija iz otvorenih izvora, novinskih izvještaja, slika i video snimaka aviona.
To će reći da svaki konkretan izvještaj o sposobnostima Su-57 treba uzeti sa rezervom.
Oni koji tvrde da sa sigurnošću imaju uvid u sposobnosti aviona, prenose brojeve i podatke koje je Suhoj putem ruske vlade dostavio javnosti – koja, poput Sjedinjenih Država, računa da će inostrana prodaja lovca nadoknaditi visoke troškove razvoja i proizvodnje aviona.
Drugim riječima, Rusija ima najmanje dva motiva da predstavi Su-57 sposobnijim nego što jeste: Da predstavi sliku vojne moći pred Zapadom i da privuče potencijalne kupce koji žele lovac pete generacije, ali ne mogu da priušte F-35. No, uprkos marketinškoj dimnoj zavjesi, postoji nekoliko stvari koje možemo saznati o Su-57 i njegovim mogućnostima.
Na kratkoj listi borbenih aviona pete generacije, Su-57 je zadnji kada je riječ o “stealth” sposobnostima
Iako nisu dostupne tačne informacije u vezi s radarskim odrazom Su-57, dizajn aviona zaista podsjeća na “stealth” letjelicu pete generacije. Ali stealth nije nešto što imate ili nemate. To je više poput spektra.
Su-57 se nalazi na posljednjem mjestu u među konkurentima 5. generacije, ali to ne znači da njegove “stealth” sposobnosti treba potpuno odbaciti. Opet, u borbi se ne radi o tome čiji lovac ima najmanji radarski odraz. Radi se o iskorištavanju ovih platformi za maksimalan učinak, te Su-57 nije dizajniran da služi kao nevidljivi lovac poput F-22.
Stručnjak i urednik Aviation Week-a, Steve Trimble, navodi da ruski afinitet prema stealth sposobnostima nije toliko veliki kao američki, i kao takvi, Rusi ni ne žele pobijediti u stealth takmičenju.
Ostaje nejasno koliko je zaista napredan paket avionike kod Su-57, ali ruski zvaničnici su u više navrata povlačili paralele između njegove sposobnosti fuzije podataka sa različitih senzora i stepena situacijske svijesti koju posjeduje F-35.
Iako se čini da puni paket senzora još uvijek nije u funkciji, industrijske publikacije ukazale su na rusku upotrebu arhitekture otvorenog sistema i računala u avionu, kao snažne pokazatelje da sistemi na Su-57 nisu samo napredni, već i nadogradljivi.
Integrisani AESA radar na Su-57, X-Band N036 Byelka, montiran na nosu aviona i IC-senzor za traženje i praćenje 101KS “Atoll” pružaju lovcu sjajno vidno polje i sve što bi moglo biti potrebno da se identificiraju čak i “stealth” protivnici.
Zaključak: Su-57 je možda najlošiji lovac prema standardima pete generacije, ali je i dalje vrlo sposobna mašina
Sve u svemu, Su-57 nije toliko napredan avion, niti posjeduje toliko značajnih sposobnosti i smanjeni radarski odraz, kao ostala tri lovca pete generacije, ali to ne znači da ne predstavlja važan skok u sposobnosti za rusku vojsku.
Poput američkog F-117 Nighthawk, prvog američkog aviona koji je predstavljao prodor ka stealth tehnologiji, generacijski napredak aviona mora negdje započeti, a što se tiče starta, Su-57 je prilično dobar.
Umjesto da se oslanja na “stealth” sposobnosti, što je područje tehnologije u kojem Rusi možda zaostaju, Suhoj je integrisao “stealth” karakteristike u dizajn moćne platforme, proizvevši lovac koji možda nije nevidljiv kao F-35, ali ostaje dovoljno “pritajen” da uzrokuje stvarne probleme protivnicima.
Do danas Su-57 nije proizveden u dovoljnom broju da bi govorili o bilo kakvim ozbiljnim sposobnostima, koje ovaj avion potencijalno može donijeti ruskoj vojsci. Ali serijska proizvodnja i dalje teče, a dizajn i dalje sazrijeva, te Rusija još uvijek može pred svoje protivnike postaviti značajan i zastrašujući “stealth” lovac.
S obzirom da se SAD i dalje fokusiraju na modernizovane avione 4. generacije, koji nisu “stealth”, poput F-15EX, čak i najslabiji “stealth” lovac pete generacije i dalje je prilično dobar u odnosu na lovce 4. generacije, koji će ostati u službi kroz decenije koje dolaze.
Su-57 možda neće stati na čelo pete generacije “stealth” lovaca, ali to nije ni potrebno da bi ovaj avion predstavljao prijetnju.
Izvor: Alex Hollings/Sandboxx.us
