SU-35 i Rafale: Zašto su Indija i Egipat izabrali francuske borbene avione, umjesto ruskih?

Egipatski Dassault Rafale (Foto: Dassault Aviation)

Ovog mjeseca Indija je primila isporuku nekoliko francuskih borbenih aviona Dassault Rafale, dok je Egipat potpisao svoj drugi ugovor o nabavci aviona s Francuskom, ostavljajući ruske avione Su-35 po strani. I Indija i Egipat imali su mogućnost odlučiti se za moćne ruske avione Su-35, međutim, izabrali su Rafale


Dana 5. maja ove godine, tri nova aviona Rafale stigla su u Indiju, u sklopu sporazuma o nabavci 36 borbenih aviona od Francuske. Ovim se broj Rafala isporučenih indijskom ratnom zrakoplovstvu popeo na 20.

Ovog mjeseca Egipat je potpisao svoj drugi sporazum o nabavci aviona od Francuske, što je bio veliki uspjeh za francusku vladu i kompaniju Dassault Aviation. Zanimljivo je da je ovo bio drugi sporazum o prodaji Rafale aviona ove godine, nakon što je Grčka u januaru potpisala sličan ugovor za kupovinu 18 aviona.

Odluka Egipta da kupi francuske Rafale, pored ruskih Su-35, potaknula je rasprave među vojnim analitičarima. Iako se kupovine obavljaju i na osnovu geopolitičkih i ekonomskih razloga, ne treba izgubiti iz vida različite mogućnosti dvije letjelice 4,5 generacije u pogledu borbenih sposobnosti i drugih karakteristika.

Francuski Dassault Rafale

Rafale borbeni avion važi za jedan od najnaprednijih i najtraženijih borbenih aviona četvrte generacije u svijetu.

Radi se o dvomotornoj avionskoj platformi prepunoj naprednih senzorskih uređaja i naoružanja sposobnog za uspostavljanje nadmoći u vazduhu, zračno izviđanje, zračne podrške na kopnu, zračne udare duboko unutar neprijateljskog teritorija, izvođenje protubrodskih udara, kao i misije nuklearnog odvraćanja.

Dassault Rafale (Fotografija: Dassault Aviation/Twitter)

Avion je napravljen kao konkurent za Eurofighter Typhoon (EF2000), nakon što se Francuska zbog nesuglasica razišla sa grupom koju su činile Velika Britanija, Njemačka, Italija i Španija.

Pariz je od tada vodio vlastiti program razvoja domaćeg borbenog aviona, izgradivši prvi prototip u julu 1986. godine, te nakon višegodišnjih testiranja na zemlji i u zraku, počela je serijska proizvodnja borbenog aviona.

Rafale se razlikuje od ostalih savremenih evropskih lovaca jer ga je gotovo u cijelosti izgradila jedna zemlja, uključujući najveće francuske odbrambene kompanije, poput Dassaulta, Thalesa i Safrana koje su sudjelovale u razvoju borbenog aviona.

Avionik i karakteristike aviona, poput izravnog unosa glasa, RBE2 AA aktivni elektronički (AESA) radar i optoelektronski frontalni infracrveni senzor za traženje i praćenje meta (IRST), domaće su izrade i proizvedeni su okviru programa Rafale .

Prvobitno je planirano uvođenje u upotrebu 1996. godine, međutim, Rafale je pretrpio značajna kašnjenja zbog smanjenja budžeta nakon Hladnog rata i promjene prioriteta Francuske. Avion je dostupan u tri glavne konfiguracije: Rafale C jednosjedna kopnena verzija, Rafale B dvosjedna kopnena verzija i Rafale M jednosjedna verzija prilagođena za nosač aviona tj. mornaricu.

Ovaj nadzvučni avion može se pohvaliti snažnim motorom sposobnim za superkrstarenje, i testiran je u borbama na nebu Afganistana, Iraka, Sirije, Malija i Libije. Rafale je izveo svoju prvu borbenu misiju 2007. godine, kada je sa laserski navođenim bombama GBU-12, pružao zračnu podršku holandskim trupama u južnom Afganistanu.

Oružje koje ovaj avion najčešće koristi za kopneni napad je precizno navođena bomba AASM ‘Hammer’, koja se intenzivno koristila na Bliskom Istoku, Libiji i Maliju. Rafale avioni također mogu biti naoružani krstarećim raketama SCALP-EG, te sa velikih udaljenosti mogu gađati neprijateljske ciljeve, duboko unutar neprijateljskog teritorija.

Ove krstareće rakete su Francuzi posebno koristili protiv Gadafijevih snaga u Libiji, za vrijeme NATO intervencije u građanskom ratu, te u napadima na pozicije ISIL-a, u sklopu ‘operacije Chammal’, i protiv sirijskih ciljeva tijekom bombardovanja Damaska ​​i Homsa 2018. godine, kao u i mnogim drugim operacijama.

Najnovija konfiguracija aviona također je omogućila integraciju visoko naprednih raketa Meteor zrak-zrak, koje imaju mogućnost gađanja visoko manevarbilnih ciljeva, što uključuje borbene avione, bespilotne letjelice i krstareće rakete u uslovima teškog elektronskog ometanja, sa dometom preko 100 kilometara.

Takođe može nositi MICA zrak-zrak rakete kratkog i srednjeg dometa, koje su razvijene u dvije varijante: MICA RF s aktivnim radarskim navođenjem i MICA IR sa senzorom za infracrveno navođenje.

Ove dvije vrlo napredne rakete, zajedno s Rafaleovim AESA radarom, pružaju mu vrhunske borbene sposobnosti, potpomognute integriranim paketom za elektronsko ratovanje pod nazivom „SPECTRA“.

Ruski Su-35

Su-35 je najnoviji u porodici Flankera i nasljednik je ruskog Su-27, namijenjen da služi kao privremeno rješenje dok Su-57 ne bude proizveden u dovoljnom broju, kako bi preuzeo njegovo mjesto.

Suhoj SU-35 (Fotografija: Pinterest)

Iako je Su-35 prvobitno bio namijenjen izvozu s redizajniranim kokpitom, sistemom za kontrolu naoružanja i karakteristikama poput motora sa mogućnostima vektoriranja potiska, rusko ratno zrakoplovstvo postalo je prvi kupac, dajući mu 2009. godine oznaku Su-35S.

To je dvomotorni višenamjenski lovac, iako nije opremljen AESA radarom. Umjesto toga, Su-35S je opremljen Irbis-E pasivnim elektroničkim radarom, što predstavlja daljnji razvoj radara N011M koji je testiran na testnim platformama Su-27M i predstavlja srž sistema za kontrolu naoružanja Su-35 aviona.

Prema tvrdnjama proizvođača, može detektirati zračne ciljeve udaljene do 400 km (220 nmi) i može pratiti trideset zračnih ciljeva i istovremeno se angažirati nad osam od njih. Uz to, višenamjenski radar može pružiti slike tla u visokoj rezoluciji koristeći SAR (Synthetic-aperture radar) mod na radaru.

Međutim, nekoliko stručnjaka dovelo je u pitanje sposobnosti Su-35 aviona i radara Irbis-E, kao jedinog ativno korištenog zrakoplova ‘4,5’ generacije bez AESA radara. Performanse Irbis-E radara također su vrlo upitne, prema mišljenju brojnih stručnjaka u Indiji, ali i na Zapadu, pogotovo protiv protivnika sa naprednim AESA radarom, koji ne samo da nudi vrhunski domet, već je i vrlo otporan na elektronska ometanja.

Su-35 je avion koji je punu operativnu sposobnost postigao tek 2018. godine, prije čega je opsežno testiran u Siriji. Međutim, tamo raspoređeni Su-35S uglavnom su korišteni za pružanje zračne pratnje za druge ruske borbene avione.

U odnosu na Rafale, očito je da je Su-35 ušao u službu prilično kasno i pred njim predstoji dugogodišnji put, kako bi prikupio relevantno borbeno iskustvo u različitim vrstama misija.

Ipak, ruska letjelica se može pohvaliti vjerodostojnim raketnim arsenalom, uključujući krstareće rakete, protubrodske krstareće rakete i anti-radijacijske rakete. Međutim, ne može nositi rakete opremljene sa nuklearnim bojevim glavama, što je sposobnost koja francuskima avionima daje prednost.

Prilikom odabira zrakoplova dolazi se i do faktora pouzdanosti. Iako se ruski zrakoplovi doista smatraju pouzdanim, francuski zrakoplovi pružaju više tehnoloških karakteristika i naprednog naoružanja.

Stoga se i Egipat i Indija, iako tradicionalni korisnici ruske vojne tehnike, sve više okreću ka zapadnim dobavljačima vojne opreme.

Podijelite: