Šta se krije iza velikog-naglog povećanja vojnog budžeta Bugarske?

Primijer Bugarske Boyko Borisov i predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan

Posljednjih 10 godina uspostavljen je autoritarni model vođenja države, kojeg simbolizira bugarski premijer Bojko Borisov. Međutim, zabrinjava naglo povećanje finansijskih izdvajanja za naoružavanje ove države.

Uspostavljen je autoritarni režim vlasti, koji je neposredno povezan i služi interesima uskog oligarhijskog kruga formiranog oko premijera Bojka Borisova i Ahmeda Dogana, oligarha i počasnog predsjednika Pokreta za pravo i slobodu(DPS) – etničke stranke bugarskih Turaka.

Bugarska ekonomija je neefikasna, finansijske sredstva su ograničena i uglavnom već iscrpljena, a stvoren je snažan sloj oligarhije, koji broji oko 3.000 pojedinaca, koji vode klanovske borbe za raspodjelu ograničenih finansijskih sredstava i preraspodjelu imovine i poslova. Nekoliko super bogatih pojedinaca drže u svojim rukama poslovni i financijski kapital u zemlji. Preko njih praktički prolazi većina javnih tendera i sredstava iz EU fondova.

Borisov između Merkel i Trumpa

Poznato je, da je Bojko Borisov „miljenik“ njemačke kancelarke Angele Merkel (CDU). Borisov uživa zaštitu unutar političko-kriminalnih krugova u okviru Evropske narodne stranke (EPP). Dobre odnose ima i sa predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom i čelnicima država Višegradske grupe (V-4). Odlične odnose i saradnju razvio je i sa predsjednikom Turske Recepom Tayyipom Erdoganom (AKP).

Tome treba dodati i „dodvoravanje“ američkom predsjedniku Donaldu Trumpu kroz ispunjenje njegovog uvjeta, da za države članice NATO-a vojna potrošnja mora da iznosi najmanje 2% BDP-a. Tako je Borisov kupio osam aviona F-16, koji su unaprijed plaćeni SAD-u po maksimalno mogućoj cijeni. Bugarska je najsiromašnija zemlja EU, a na prvom mjestu po vojnim troškovima. Bugarska je u periodu između 2018. i 2019. povećala troškove za odbranu za 127%. Dozvoljena je izgradnja logističkog centra, koji objedinjuje osam vojnih baza na ključnim mjestima u zemlji. To je dodatno iscrpilo ionako siromašan državni budžet. Dogovoreno je, da se izgradi NATO-ov koordinacijski centar na bugarskoj crnomorskoj obali.

Bugarska će sa 20% sudjelovati u financiranju izgradnje novog LNG terminala u Alexandroupolisu (sjeverna Grčka), koji će služiti u potpunosti američkim ekonomskim i vojnim interesima. Očekuje se da će LNG terminal u sjevernoj Grčkoj započeti sa radom 2022.godine. Bugarska je također prijavila svoje sudjelovanje sa 20 milijuna EUR u investicijskom fondu „Inicijative tri mora“, podržanom od SAD-a.

Također se gradi plinovod Balkanski tok, koji je produžetak Turskog toka na Zapadni Balkan i zemlje srednje Evrope. Projekt izgradnje nuklearne elektrane Belene uz rusko sudjelovanje napreduje polako.

Analitičari smatraju, da premijer Bugarske Bojko Borisov i predsjednik Crne Gore Milo Đukanović (DPS), koriste iste političke manire/trikove prema međunarodnoj zajednici. Borisov se na Zapadu konkretno u Evropskoj narodnoj stranci (EPP) predstavlja kao jedini zaštitnik i barijera protiv ponovnog dolaska komunista na vlast u Bugarskoj što je apsolutna neistina, jer komunizam više ne postoji niti je taj sistem u ovakvim međunarodnim okolnostima moguće obnoviti.

Na drugoj strani Đukanović se Zapadu predstavlja kao jedini zaštitnik i barijera protiv utjecaja Rusije u Crnoj Gori što ne odgovara istini. Rusija, ali i Srbija suglasile su se, da Crna Gora 2006.godine proglasi nezavisnost i samostalnost. Bez te (prešutne) suglasnosti malo je vjerojatno, da bi Crna Gora mogla postati samostalna i nezavisna država.

Kraj demokratije po dolasku Borisova

Od 2009.godine Bugarskom isključivo vlada premijer Borisov, koji je uspio depersonalizirati zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast. Trenutno je jedina institucija koja nije pod njegovom kontrolom predsjednička institucija. Predsjednik države Rumen Radev tvrdi se, da je vodeći protivnik režima, iako su njegove ustavne ovlasti male.

Iako nije nedvosmisleno prihvaćen u EU, Borisov i dalje uživa potporu važnih faktora u Evropskoj narodnoj stranci (EPP) i premda prešutno osobno od njemačke kancelarke Angele Merkel. I sam Borisov otvoreno je izjavio, da je njegova stranka stvorena uz financijsku i savjetničku potporu njemačkih desničarskih fondacija.

U zakonodavstvu posljednjih nekoliko godina gotovo da nema javnih rasprava, a veći dio zakona otvoreno su pripremali lobisti.

U uspostavljenom sistemu vladanja dolazi do snažne degradacije vladanja i državnih institucija te političkih standarda i evropskih vrijednosti. Većina odluka donosi se pod pritiskom, dok su mnogi Zakoni kontroverzni.

U Bugarskoj su prisutne ogromne i sve veće nejednakosti. Prihodi znatnog dijela stanovništva izuzetno su niski. Ozbiljni problemi su u pravosuđu i u glavnim javnim sferama poput zdravstva i obrazovanja, koji su doveli do erozije povjerenja ne samo u vladajuću političku koaliciju već i u sve glavne političke aktere u zemlji. Te je procese dodatno produbila pandemija Covid-19.

Arogantan odnos bugarske vlade prema protestima građana

Protesti se organiziraju u Sofiji, a u manjem obimu se održavaju u drugim većim gradovima zemlje: Plovdiv, Varna, Ruse, Burgas. Demonstranti traže ostavku premijera Borisova i vlade. Uz to zahtjevi uključuju i ostavku glavnog tužitelja Ivana Gesheva, za kojeg se smatra, da je osobno pod kontrolom premijera, grupe političara, oligarha i medijskih mogula (Ahmed Dogan i Delyan Peevski) i njihovog represivnog aparata, koji je protiv svakoga ko se suprotstavi njihovoj moći.

Premijer Borisov po svaku cijenu želi spriječiti formiranje prelazne Vlade, koju priprema predsjednik države Rumen Radev. Službeno objašnjenje je, da u vrijeme krize državi potreban aktivan Parlament. Strah od prelazne Vlade proizlazi iz činjenice, da ne želi da itko drugi organizira naredne parlamentarne izbore. Njegov mandat istječe u martu 2021., kada bi, ako bi bio na vlasti, organizirao izbore i zbog izgrađene i testirane tehnologije za manipulacije i izborne prevare očekuje pobjedu i na narednim izborima.

Kako bi izbjegao ostavku, privremenu Vladu i prijevremene izbore Borisov je iskoristio ideju o nužnosti sazivanja Velike nacionalne skupštine za promjenu Ustava i za „ponovno pokretanje političkog sistema“. Ako uspije u takvom postupku, to bi njegovoj Vladi osiguralo još najmanje godinu dana upravljanja u nadi da će protesti biti suzbijeni. To se barem zasada čini nemogućim.

Analitičari smatraju, da je trenutna bugarska Vlada premijera Bojka Borisova iscrpljena i kompromitirana i nije u stanju sprovesti ozbiljne reforme i promjene kako bi održala stabilnost i mir u državi. Bugari že provesti evropske standarde za demokraciju i pravnu državu. Ako EU nastavi ignorirati ponašanje bugarske vlade i Borisova, to će totalno demoralizirati bugarsko društvo.

Ne postoji platforma i strategija za izlazak iz postojeće krize

Na protestima dominira zahtjev, da Bugarska postane normalna evropska država, da se uspostavi demokracija, zaustavi pljačka, kriminal i korupcija. Glavni slogan protesta je „Mafia Out“ što samo po sebi pokazuje opredijeljenost demonstranata i njihov glavni fokus. Glavni politički zahtjev je ostavka i uspostava prelazne vlade od strane predsjednika države i održavanje transparentnih, fer i poštenih izbora.

Protesti nemaju jednoznačan ni jasan politički profil. Podržava ih glavna oporbena stranka BSP (Bugarska socijalistička stranka), ali stranka ne učestvuje u njihovoj organizaciji.

Politika koju provodi vlada krajnje je populistička i ima za cilj ublaživanje napetosti među stanovništvom, ali ne može riješiti temeljna proturječja između ekonomskih interesa vodećih poslovnih elita. Samo stanovništvo, uključujući društvene grupe koje imaju određene koristi, ocjenjuju ove akcije kao pokušaje, da se Vlada spasi i preživi novcem poreskih obveznika. Štoviše, u kontekstu smanjenih budžetskih prihoda, vlada troši fiskalnu rezervu za te svrhe i uzima nove vanjske kredite. Procjenjuje se, da to može dovesti do opcija, koje će utjecati na stabilnost Bugarske.

Analitičari smatraju, da su realna dva scenarija raspleta događaja u Bugarskoj. Prvi je povlačenje premijera, uz očuvanje vodeće uloge GERB u novoj širokoj ekspertnoj vladi unutar trenutnog Parlamenta ili uspostavljanju slične vlade nakon prijevremenih parlamentarnih izbora. Borisov pokazuje spremnost za ovaj scenarij. Sve su veće konfrontacije u samoj vladajućoj stranci GERB i postoji više različitih centara moći u njoj. Upravo će ti procesi biti najtačniji pokazatelj u kojim smjerovima će se razvijati politička situacija. Drugi scenarij je, da će doći do eskalacije protesta, ali zasada oni nisu na nivou i snazi, koja može dovesti do drastičnih promjena. Nedostaje i jasna politička akcija u ovom smjeru.

Unatoč navodima o značajnom vanjskom utjecaju na krizu, zasad ne postoje jasne akcije od glavnih geopolitičkih faktora (SAD, EU, Rusija, Turska) u korist suprotnih strana. To bi se moglo objasniti nedostatkom jasne političke alternative aktualnoj vlasti. Sa druge strane, svi nemaju razloga biti nezadovoljni Borisovim.

Bugarska svoje probleme izvozi u Sjevernu Makedoniju

Građani Bugarske gajili su nadu u veću jednakost i prosperitet, dobili su mnogo veće nejednakosti u pogledu socijalnog statusa i primanja te ustavno zajamčenih prava kao što su besplatno obrazovanje, zdravstvena zaštita i penziono osiguranje. Došlo je sloma iluzija i nada, koje su držale naciju na okupu i iščekivanju.

U takvim okolnostima vlasti se odlučuju, da svoje brojne unutrašnjopolitičke probleme izvoze u susjednu Sjevernu Makedoniju. Kao razlog navode se historijski razlozi i identitetska pitanja.

Iako su Republika Bugarska i Republika Sjeverna Makedonija potpisali Sporazum o prijateljstvu, dobrosusjedstvu i saradnji 2.avgusta 2017.godine događaji se nisu odvijali prema potpisanom sporazumu i Bugarska je počela svoje unutrašnjopolitičke probleme izvoziti u Sjevernu Makedoniju.

Na osnovu Sporazuma formirana je mješovita historijska komisija, koja ima zadatak da pronađe rješenje za zajednički dio historije i zajedničke historijske ličnosti, koje „svojataju“ i Makedonci i Bugari.

U pitanju je historijska ličnost Goce Delčev, koji je inače rođen u današnjoj Grčkoj, ali koji u svijesti Makedonaca predstavlja nacionalnog revolucionarnog junaka, koji je poveo borbu za oslobođenje od tadašnje Osmanlijske vlasti. I Makedonci i Bugari ga smatraju svojim nacionalnim junakom. Tome treba dodati i često bugarsko osporavanje identiteta Makedonaca kao naroda i dovođenje u pitanje postojanja makedonskog jezika.

Bugarska je nedavno članicama EU dostavila memorandum sa službenim nazivom „Memorandum kojim se objašnjava odnos Republike Bugarske i Republike Sjeverne Makedonije u kontekstu procesa proširenja i pridruživanja i stabilizacije“ u kojem traži od EU da Dogovor o dobrosusjedstvu bude dio pregovaračkog okvira sa Sjevernom Makedonijom. Bugarska također osporava makedonski jezik i nacionalni identitet.

Bugarska sa poslanim memorandumom u Brisel želi blokirati održavanje prve Međuvladine konferencije između Sjeverna Makedonija i EU odnosno odložiti makedonski početak pregovora sa EU.

Analitičari smatraju, da Bugarska ovakvim potezima izvozi svoje unutrašnje probleme u Sjevernu Makedoniju, ali istovremeno ponašanje Bugarske predstavlja svojevrstan test za samu EU, da li će dozvoliti da se bilateralna pitanja između država nametnu kao ključna za pregovarački proces.

Iz historije su poznati brojni primjeri, da su se određene historijske ličnosti „svojatale“.

Analitičari smatraju, da EU i SAD moraju zaustaviti bugarsko „iživljavanje“ nad Sjevernom Makedonijom i Makedoncima kao narodom sa svojim makedonskim identitetom i jezikom, jer svaka eskalacija napetosti može dovesti do konflikata i novih kriza, koje nikome ne trebaju na Balkanu i EU osim onim politikama i političarima, koji misle da se kroz konfrontacije i produciranje kriza mogu zadržati ili doći na vlast. Bugarski Memorandum upućen EU mora postati bespredmetan, jer je nezamislivo u 21.vijeku, da država Bugarska, koja je punopravna članica EU i NATO-a, osporava identitet i jezik susjednom narodu Makedoncima.

Analitičari podsjećaju kako su Bugarska i Rumunija postale članice EU iako nisu ispunjavale potrebne uvjete i kriterije za članstvo u EU. Zahvaljujući intervenciji SAD, koje tradicionalno imaju veliki utjecaj na Evropsku narodnu stranku (EPP), najjaču političku stranku u Evropskom parlamentu, Bugarska i Rumunija postale  su članice EU. Zaustavljanjem poteza Bugarske bi se spriječile eventualne buduće opstrukcije drugih država prema državama kandidatima za članstvo u EU.

Bugarska je 2007. godine postala članica EU samo zahvaljujući kompromisu te je i dalje ispod postavljenih EU standarda.

Izvor: IFIMES – Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije

(Stavovi izraženi u ovom tekstu pripadaju autoru i ne odražavaju nužno stavove Nova Zora portala)

Podijelite:

Komentariši