Povežite se sa nama

Hi, what are you looking for?

Analize i mišljenja

Šta se krije iza novih diplomatskih napora između Egipta i Turske?

Egipatski predsjednik Abdel-Fatah el-Sisi (prije vojnog udara) i turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan

Kairo možda pokušava postići taktički dobitak koristeći Ankaru kako bi povratio vlastitu vrijednost u očima svojih partnera

Prošlog mjeseca Egipat je objavio novi tender za istraživanje nafte i plina u Istočnom Mediteranu. Posebno je uzeo u obzir koordinate kontinentalnog pojasa koji je proglasila Ankara, prema sporazumu između Turske i Libije iz 2019. godine, koji su UN registrirali prošlog oktobra.

Ankara je tako egipatski potez shvatila kao pozitivnu poruku.

I ovo nije bila prva poruka te vrste. Uprkos kritiziranju tursko-libijskog pomorskog sporazuma, egipatsko ministarstvo vanjskih poslova podiglo je obrve tijekom rimske konferencije u decembru 2019. godine, ustvrdivši da (sporazum Turske i Libije) “ne šteti interesima Egipta” u Istočnom Mediteranu.

Kada je Egipat potpisao sporazum o pomorskom razgraničenju s Grčkom u augustu 2020. godine, stručnjaci su primijetili da je taj sporazum uzeo u obzir rezervu Turske prema pomorskim granicama ostrva. Prema izjavi turskog ministra vanjskih poslova, sporazum je podržao tursku tezu da ostrva nemaju suverene kontinentalne pojaseve.

Kairo je nedavno uveo promjene u svojoj libijskoj politici koje su ga približile Ankari. Suočavajući se sa novim činjenicama na terenu u Sjevernoafričkoj zemlji, nakon što je Ankara uspješno okrenula tok sukoba protiv pučističkog libijskog generala Halife Haftara, Egipat je poduzeo niz koraka, uputivši visoku diplomatsku i sigurnosnu delegaciju u Tripoli i najavljujući planove za ponovno otvaranje svoje ambasade prvi put od 2014. godine.

Katarski ministar odbrane Khalid bin Muhammad al-Attiah čeka dolazak svog turskog kolege, kako bi se sastali sa premijerom libijske vlade nacionalnog jedinstva (GNA) Fayezom al-Sarrajem u glavnom gradu Tripoliju, dana 17. augusta 2020. godine (Fotografija: AFP)

Ove poruke nisu prošle nezapaženo u Ankari. Glavni turski diplomata pozdravio je 3. marta poštovanje pomorskih granica njegove zemlje od strane Kaira. Ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu usredotočio se na zajedničke interese dvije zemlje i signalizirao spremnost Turske da pregovara i potpiše sporazum o pomorskoj jurisdikciji s Egiptom.

Tri dana kasnije, turski ministar odbrane Hulusi Akar uključio se u egipatsku diplomatiju kada je tokom taktičke vježbe Plava domovina 2021 naglasio da dvije zemlje dijele historijske i kulturne vrijednosti, alaudirajući na potencijal za boljim odnosima.

Glasnogovornik ureda turskog predsjednika Ibrahim Kalin pozdravio je ove izjave kada je izjavio za Bloomberg da se “može otvoriti novo poglavlje… u našem odnosu s Egiptom”.

Činjenica da ove poruke dolaze od najviših zvaničnika turskog establišmenta odražava njihovu ozbiljnost.

Jačanje odnosa

Pažljivo osmišljene poruke između dvije zemlje odgovaraju ne samo njihovim zajedničkim interesima, već i promjeni međunarodne i regionalne dinamike. Pobjeda američkog predsjednika Džoa Bajdena na prošlogodišnjim izborima natjerala je mnoge zemlje u regionu, uključujući Egipat i Tursku, da kalibriraju svoje politike kako bi se prilagodili novoj administraciji.

Na regionalnoj razini, Egipat je bio nezadovoljan ishodom nedavnog samita Vijeća za zaljevsku saradnju (GCC), budući da njegovi navodni saveznici, Saudijska Arabija i UAE, nisu ni koordinirali sa Kairom niti su uzimali u obzir njegove interese kad su se dogovarali o pomirenju s Dohom.

Pomirenje unutar GCC-a omogućava Turskoj da ojača svoje odnose s Katarom, Kuvajtom i Omanom, dok postiže deeskalaciju sa Saudijskom Arabijom i, donekle, Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

U januaru su egipatski zvaničnici bili primorani slušati zvaničnike UAE kako izražavaju želju za normalizacijom odnosa s Turskom i nadogradnjom njihovih zajedničkih ekonomskih interesa, dok je Egipat bio na ivici sukoba s Turskom u Libiji kao rezultat pritiska iz Emirata.

Paralelno s tim, Grčka i Turska imale su prve zvanične direktne razgovore nakon pet godina o napetostima u Istočnom Mediteranu, dok su se Ujedinjene nacije pripremale za sazivanje sastanka kako bi testirali da li je moguće pronaći rješenje za problem Kipra.

Kairo je zasigurno izračunao da ne bi bilo u njegovom interesu da ostane protiv Turske dok njegovi partneri u Zaljevu i Istočnom Mediteranu – uglavnom UAE, Saudijska Arabija, Grčka, Izrael, pa čak i Francuska – deeskaliraju s Ankarom.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu sastao se s egipatskim predsjednikom Abdel Fattah el-Sisijem u New Yorku 2017. godine (Fotografija: AFP)

To bi moglo objasniti zašto se čini da je diplomatija između Egipta i Turske u posljednje vrijeme intenzivirana.

Pomorske granice

Sa svoje strane, Izrael je oprezno kritizirao stav Turske u Istočnom Mediteranu. Tel Aviv finansira projekat plinovoda EastMed za izvoz plina u Evropu.

Ali s obzirom na to da plinovod možda nikada neće ugledati svjetlost dana zbog svoje ekstremne dužine (1.900 kilometara), troškova (oko 7 milijardi dolara) i rute kroz teritoriju, za koju Turska tvrdi da polaže pravo, što znači da bi ga Ankara mogla blokirati – Izrael će sa Turskom vjerojatno zadržati sve mogućnosti otvorenim, jer bi to bio jedini alternativni put.

Sličan problem sa Turskom ima i Egipat u vezi s razgraničenjem pomorskih granica. Zvaničnici egipatskog ministarstva vanjskih poslova i obavještajnih službi favorizirali su pomorski sporazum s Turskom, a ne s Grčkom, jer Egiptu dodjeljuje mnogo veće pomorsko područje.

No, egipatsko predsjedništvo dogovorilo je sporazum s Atinom radi osiguranja nekih političkih dobitaka, a pritom nije zatvorilo vrata Turskoj – posebno nakon Emiratsko-Izraelskih sporazuma, koji su naštetili političkim, ekonomskim i strateškim interesima Egipta.

Svjesna ovih činjenica i geopolitičkih proračuna Kaira, Ankara se nijemo udvarala Egiptu na osnovu njihovih zajedničkih interesa u Istočnom Mediteranu i Libiji. Pažljivo izrađene poruke Ankare temelje se na win-win formuli i činjenici da je saradnja s Turskom u interesu Kaira.

Zapravo, u periodu prije koronavirusa, Ankara je Kairu nudila mnoge povlastice, kroz povećavanje obima bilateralne trgovine, investicija i uvoza plina.

Njihovi ekonomski odnosi pokazali su se imuni na političke fluktuacije, porasli su u posljednjih nekoliko godina i prvi put prešli prag od 5 milijardi dolara u 2018. godini. Stabilnost u Libiji mogla bi pojačati ovu saradnju na nivo bez presedana ako bi Turska i Egipat radili zajedno na obnovi Libije.

Pružanje ruke

Politički gledano, Turska ima vitalni interes da Egipat ne bude talac drugih država koje ga žele koristiti kao štit u vlastitim bitkama s Turskom – uglavnom UAE i Grčkom. U tom smislu, Ankara pruža ruku otvaranjem prema Egiptu, a isto se može reći i za Kairo u odnosu na Tursku.

Ipak, razmjena pozitivnih poruka između Egipta i Turske ne znači da se njihovo moguće zbližavanje neće suočiti s izazovima. To jednostavno znači da pokušavaju da ne dopuste da ih nesuglasice oko određenih pitanja spriječe u zajedničkom radu na zajedničkim interesima.

Očito će biti sabotera koji bi radije vidjeli da se Turska i Egipat sukobljavaju, nego da sarađuju, kako bi sačuvali vlastiti utjecaj. Tu je i pitanje jesu li egipatske poruke iskrene ili ne, s obzirom na to da je za razliku od Ankare, (Egipat) prethodno preferirao sarađivati iza scene.

Možda želi postići taktički dobitak koristeći Ankaru kako bi povratio vlastitu vrijednost u očima svojih partnera (UAE, Grčke i Izraela), ili želi uspostaviti osjetljivu ravnotežu, držeći otvorene mogućnosti saradnje s Turskom kako bi osigurao maksimalan dobitak od svih igrača.

To bi moglo objasniti zašto Kairo ponekad šalje mješovite ili oprečne poruke, jer se želi otvoriti prema Turskoj, a da pritom ne izgubi podršku ostalih. U svakom slučaju, komunikacija s Turskom služi egipatskoj agendi.

Autor: Ali Bakir/MME

[custom-related-posts title=”Povezano” none_text=”None found” order_by=”title” order=”ASC”]

 

Sva autorska prava pripadaju portalu Nova zora © 2021