Šta se događa u Turskoj – Da li je na pomolu novi vojni udar?

Grupa od 103 penzionisana admirala turske mornarice uputili su zajedničku deklaraciju turskoj vladi kasno u noćne sate, što je probudilo strah od vojnog udara širom zemlje

Deklaracija penzionisanih turskih admirala u kasno večernje doba kod mnogih u Turskoj izazvala je strah i paniku, te se od strane određenog dijela populacije smatra prijetnjom i najavom novog vojnog udara.

Prije svog dolaska u Bijelu kuću, Joe Biden je u jednom intervjuu izjavio kako predsjednika Erdogana treba ukloniti, ali ne vojnim udarom već preko glasačkih kutija, u saradnji sa Erdoganovom opozicijom.

Generalno, ukoliko oni koje predstavlja Joe Biden ne mogu da nametnu svoje uslove i usmjere određenu državu u smjeru politike u kojoj oni žele, obično se događaju vojni udari ili unutrašnji nemiri.

Posljednjih decenija ovo se jasno moglo vidjeti širom Bliskog istoka, Afrike i Južne Amerike.

SAD su ovo činile uglavnom preko vojske u brojnim državama, čiji su oficiri decenijama unazad odlazili na edukacije i vojne obuke u Sjedinjene Države.

Po povratku u svoje države iz SAD-a, ovi vojnici, po uhodanom NATO konceptu, rukovodili su se za interesima države u kojoj su stekli obrazovanje, stavljajući te interese čak i ispred interesa svoje države i naroda.

Globalna konjektura događaja u Turskoj

Globalna trgovina odvija se uglavnom pomorskim putem, kao vrlo efikasan, brz i najjeftiniji oblik transporta robe.

Danas postoje ogromni teretni brodovi koji mogu da transportuju hiljade kontejnera odjednom.
SAD, kako bi kontrolisale globalnu trgovinu, sa svojom mornaricom drže pod kontrolom većinu svjetskih moreuza, kroz koje prolazi glavnina pomorskog transporta.

Ovo uključuje Malajski moreuz, Panamski, Sueski, Hormuški i brojne druge, uključujući i Istanbulski moreuz u okviru konvencije iz Montrea.

Kina, kako bi se spasila američke dominacije na morima, poduzima širom svijeta brojne korake na uspostavljanju novih transportnih ruta.

Najbolji i očit primjer za ovu tezu je Malajski moreuz, kao i val unutrašnjih nemira koji su uslijedili u Mijanmaru nakon najava da bi Kina kroz ovu državu mogla izgraditi novi kanal, kojim bi zaobišla Malajski moreuz.

Najave o izgradnji novog kanala kroz Mijanmar okonačne su kasnije državnim udarom, i dolaskom na vlasti prozapadnih snaga koje su zahladnile odnose sa Kinom.

Deklaracija koju su potpisali 103 penzionisana turska admirala se može gledati kroz sličan kontekst, jer dolazi nakon informacija o skorom započinjanju izgradnje istanbulskog kanala, i potencijalnim najavama o povlačenju Turske iz konvencije iz Montrea.

Nakon pokušaja vojnog udara u Turskoj 15. jula 2016. godine, obustavljeno je slanje turskih vojnih oficira na edukacije i obuke u SAD.

Američki Foreignpolicy objavio je jedan izvještaj u kojem se navodi kako je potrebno hitno vratiti turske oficire na obuku u SAD.

Turski generali koji su decenijama smatrali stvarnim vladarima države. Dugo vremena su usmjeravali i upravljali unutrašnjom i vanjskom politkom Turske, onako kako je to želio Zapad.

Ovo se u konačnici počelo mijenjati nakon 2000. godine, iako do danas ova vojna hunta to očigledno nije mogla da prihvati.

Regionalna konjektura događaja u Turskoj

Struktura države u Turskoj se u posljednje dvije decenije ozbiljno promijenila.

Trenutno je sve vidljivija nova pomorska strategija države pod nazivom “Plava domovina”, i ovo je period u kojem je Republika Turska postala pomorski najaktivnija od svog osnivanja.

Turska trenutno posjeduje vojne snage i baze u Kataru, u Libiji, u Azerbejdžanu i Somaliji. Međutim, postoje ozbiljni nagovještaji da se Turska neće zaustaviti, nego da će nastaviti širiti svoj utjecaj širom Afrike i Azije.

Još opasnija stvar za SAD i NATO u jednu ruku je brzorastuća domaća vojna industrija u Turskoj, koja donosi konkretne rezultate i uspjeh na bojnom polju.

Posljednjih godina primjetno je povlačenje američkih snaga sa Bliskog istoka, međutim, zabrinjavajuće je to što se ove snage istovremeno raspoređuju u regiji Crnog mora.

Faktor koji ograničava američke vojne aktivnosti u Crnom moru danas je konvencija iz Montrea, koja daje Turskoj tu nadležnost da ograniči vojno raspoređivanje u Crnom moru.

SAD su u prošlosti tražile od Turske da se ova konvencija izmijeni, kako bi američka mornarica mogla slobodno da uplovljava u Crno more, međutim to je odbijeno od turske strane.

Danas novi istanbulski kanal u konačnici SAD vide kao prijetnju, jer bi tim Turska sutra mogla potpuno da ograniči pristup američkih brodova ovoj regiji.

Turska također ubrzano radi na uspostavljanju šireg saveza sa turkijskim državama u Srednjoj Aziji, što će od same Turske napraviti puno moćniju i utjecajniju državu u svijetu.

Zapad nije uspio natjerati Tursku na povlačenje iz Istočnog Mediterana, i uz ovo, doživio je težak poraz u Libiji.

Poraz politike Zapada bio je još teži u Nagorno-Karabahu, koji je izgubio utjecaj i pravo na riječ u ovoj regiji svijeta.

Arapske države su uz podršku Zapada stavile Katar pod kopnenu i zračnu blokadu, planirajući kopnenu invaziju nad ovom malom državom.

Turska je iste sedmice, ne slušajući ni Zapad ni Ameriku, poslala vojsku u Katar, uspostavila vojne baze u ovoj državi, i jasno stavila na znanje arapskim državama da će na sve načine braniti Katar.

Kao što libijski general Haftar, koji je dugo živio u Virdžiniji i obučavan od strane američke CIA, nije uspio izvesti vojni udar u Libiji i svrgnuti vladu u Tripoliju, tako ni zaljevske države nisu uspjele izvesti državni udar u Kataru. Jedina prepreka je bila Turska.

Pročitajte još

 

Stoga, nakon što Tursku nisu uspjeli poraziti izvana, ponovo su se fokusirali iznutra, kao što je najavljivao Joe Biden.

Ovaj put nema govora o vojnom udaru, ali unutrašnji nemiri i pobuna protiv vlade nije isključena. Ukoliko u tome uspiju, natjerat će Tursku da se bavi sama sobom, i tim će doći pod upitnik dosadašnji turski uspjeh u vanjskoj politici – što jeste konačni cilj.

Autor: F.T

Podijelite:

Komentariši