Kako bi zaobišao veto Rusije i Kine unutar UN-a, NATO evoluira iz dosadašnje vojne alijanse u politički blok koji će se baviti globalnim problemima
U vrijeme bivše američke administracije Donalda Trumpa, Sjedinjene Države su najavile vojno povlačenje iz Afganistana, Sirije, Iraka i drugih regija, što je dijelom nastavljeno i za vrijeme Bajdenove administracije, koja je najavila povlačenja iz Afganistana do kraja ove godine.
Sa dolaskom Bajdena u Bijelu kuću, Amerika se ponovo vratila na svjetsku scenu, kako su to najavljivali članovi njegove administracije. Pored borbe protiv pandemije, od dolaska Bajdena u Bijelu kuću, njegov primarni cilj je bio “okupiti demokratske snage” uglavnom protiv Kine, koja se smatra glavnom prijetnjom američkoj hegemoniji.
Američke demokrate su kroz noviju historiju, pripremajući vojne intervencije širom svijeta, poput one u Afganistanu, Iraku i Srbiji, uvijek okupljali širu koaliciju NATO članica.
Međutim, sa dolaskom Trumpa, NATO je, kako je to tvrdio francuski predsjednik Macron, “doživio moždanu smrt” i mnoge evropske države poput Njemačke i Francuske su počele djelovati izvan okvira NATO-a, uspostavljajući širu ekonomsku i energetsku saradnju sa Kinom i Rusijom.
Sa novom pobjedom demokrata, postalo je jasno da će se američka vanjska politika usredotočiti ponovo na NATO, i njihovu viziju za 2030. godinu.
Nova strategija američke vanjske politike pod nazivom NATO 2030
Nova vizija SAD-a podrazumijeva da će NATO, koliko god da je do danas predstavljao vojnu alijansu, u budućnosti evoluirati u politički blok naspram Kine i Rusije.
Novi politički koncept NATO-a nagovještava da će alijansa u budućnosti zajednički sjesti za pregovarački sto sa Organizacijom za islamsku saradnju (OIC), zaljevskim, afričkim i azijskim državama, kako bi dogovorili zajedničko suprostavljanje rastućoj kineskoj moći.
Sjedinjene Države smatraju kako je UN postao neefikasna platforma za američke interese, jer Kina i Rusija sve učestalije koriste pravo veta, koje sada nova američka strategija sa političkim konceptom NATO alijanse nastoji eliminirati.
Sjedinjene Države smatraju kako mnoge od ovih međunarodnih problema mogu riješiti u okvirima NATO-a, bez uključivanja UN-a.
Ovaj koncept se nedavno pokazao efikasnim u deeskalaciji napetosti između Turske i Grčke, gdje je NATO odigrao posredničku ulogu između dvije države. Iako je se NATO do danas bavio isključivo vojno-sigurnosnim pitanjima, prema NATO viziji 2030, alijansa počinje da se bavi borbom protiv pandemije, ekonomskim problemima, borbi protiv hibridnih i cyber prijetnji.
Proširivanje uloge Turske unutar alijanse
Iako mnogi analitičari sa Zapada smatraju kako će Bajden biti vrlo oštar u budućim odnosima prema Turskoj, na dolazećem susretu između američkog i turskog predsjednika vidjet ćemo vjerovatno potpuno suprotne scene od ovih crnih očekivanja.
Glavni razlog je taj što se Sjedinjene Države, nastojeći da NATO pretvore u političku platformu, za obračun sa Kinom, i još važnije, kako bi ograničile njen najveći globalni ekonomski projekat Pojas i put i uvjerile Evropu da se povuče iz projekta, očajnički trebaju saradnju sa Turskom.
Istovremeno je vidljivo kako se u okviru NATO dodatno proširuje uloga Turske, počevši od istočne Evrope, pa do Afganistana, gdje će turska vojska vjerovatno preuzeti misije osiguravanja, između ostalog, i NATO interesa. SAD ustvari žele da se fokusiraju na Kinu, te u ovom pogledu žele osigurati istok Evrope od dalje ruske okupacije.
Turska, iako jako bitna, nije jedina država čiju pomoć Sjedinjene Države žele pridobiti. Godinama unazad na dnevnom redu je formiranje tzv. Arapskog NATO-a, te se jedna takva alijansa očekuje i u jugoistočnoj Aziji, naravono, protiv Kine.
Također, vrlo vjerovatno je da će SAD dodatno proširiti NATO savez u Evropi, primajući Bosnu i Hercegovinu kao novu članicu, kako bi ograničile ruski i kineski manevar na Balkanu tj. ostavljajući Srbiju, kao rusko-kinesku bazu, izolovanom.
Politički NATO planira preuzeti brojne funkcije i uloge Ujedinjenih naroda, počevši od Sirije
Prvo pitanje kojim će se Sjedinjene Države baviti u narednom periodu očekivano će biti pitanje administrativne podjele Sirije, organizacija novih izbora i odlazak Asada sa vlasti.
Posljednje predsjedničke izbore u Siriji, koje je organizovao Asadov režim, niti Zapad niti Turska nisu priznali, te iako posljednjih godina Sjedinjene Države nisu naročito bile zainteresovane za odlazak Asada, to će se sada ponovo promijeniti.
Sjedinjene Države planiraju energetsku sigurnost Evrope postepeno uzeti iz ruku Rusije, te preko Katara, Izraela i iračkog Mosula i Kirkuka pružiti Evropi nove izvore prirodnog gasa. Turska je po pitanju energije ključna tranzitna ruta, te se u ovom kontekstu može očekivati aktivno posredovanje Sjedinjenih Država na zbližavanju Turske i Izraela, kako bi se plin iz Istočnog Mediterana dopremio što jeftinije do evropskih potrošača.
Ukoliko stane uz NATO saveznike, Turska će neizbježno doći ponovo na ivicu konflikta sa Rusijom ali i sa Pekingom, što jeste cilj Sjedinjenih Država. Međutim, Sjedinjene Države su odlučne da vrate Tursku u okvire zapadne alijanse, ali koji će biti odgovor iz Ankare?
Jedno je sigurno, Erdogan će sjesti sa američkim predsjednikom za pregovarački sto sa jačim kartama nego što je Turska ikada u modernoj historiji imala. Projekat novog istanbulskog kanala je možda najvažnija među njima.
Autor: F.T
