Bajdenova administracija trebala bi dodijeliti Ukrajini status glavnog američkog saveznika izvan NATO-a, kao odgovor na nedavno Putinovo gomilanje snaga blizu granice sa Ukrajinom
Ruska najava 22. aprila da će započeti povlačenje trupa sa ukrajinske granice ublažila je zabrinutost zbog moguće neposredne eskalacije u sedmogodišnjem ratu između dvije zemlje. Međutim, nedavna Putinova gomilanja trupa poslužila su kao podsjetnik da Ukrajina ostaje globalna linija fronta u novom hladnom ratu, i poprište tekuće vojne konfrontacije koja bi mogla izbiti svakog trenutka, s potencijalno katastrofalnim posljedicama po evropsku sigurnost.
Kako se pažnja usmjerava prema očekivanom susretu ovog ljeta između američkog predsjednika Bajdena i njegovog ruskog kolege Vladimira Putina, sada je vrijeme da se demonstrira kontinuirana posvećenost Zapada Ukrajini i istakne jačanje veza te zemlje s ostatkom demokratskog svijeta.
Jedan od glavnih koraka u ovom smjeru bio bi da Sjedinjene Države dodijele Ukrajini status glavnog saveznika izvan NATO-a.
Reakcija Zapada na Putinovo vojno raspoređivanje ruskih snaga na ukrajinskoj granici bila je i brza i glasna. Brojni visoki zvaničnici osudili su postupke Rusije, potvrđujući svoju podršku Ukrajini. Daleko najznačajnija demonstracija podrške Zapada bio je telefonski poziv predsjednika Bajdena sa ukrajinskim predsjednikom Vladimirom Zelenskim.
Još od Bajdenove inauguracije u januaru 2021. godine, ukrajinski čelnik nervozno je čekao poziv novog američkog predsjednika. U tom kontekstu, Bajdenov poziv početkom aprila bio je pravovremen i vrlo dobrodošao pokazatelj da će SAD nastaviti podržavati Ukrajinu u njenoj konfrontaciji s Rusijom.
Ovo javno iskazivanje podrške ublažilo je strahove u Ukrajini zbog budućnosti strateški vitalnog odnosa zemlje sa Sjedinjenim Državama. Također je potvrdilo očekivanja da će se Biden zauzeti za Ukrajinu, dok će se suprotstaviti Kremlju na otvoren način koji je u oštroj suprotnosti s pristupom koji je usvojio njegov prethodnik.
Bajden je lično upoznat s mnogim vodećim ukrajinskim političarima i dobro razumije prirodu izazova s kojima se zemlja trenutno suočava, kako u pogledu domaćih reformi, tako i ruske agresije.
Isto tako, Biden nije u iluzijama o tome ko je Vladimir Putin ili šta on predstavlja. Ipak, čini se da je ruskog čelnika iskreno naljutio Bajdenov potvrdan odgovor, tokom nedavnog američkog TV intervjua, da je Putin “ubica”.
Gomilanje ruske vojske u aprilu blizu Ukrajine, moglo bi biti dio ruskog odgovora Bajdenu i pokušaj da se pokaže da SAD nema drugog izbora nego da stupi u kontakt s Putinom. Ako je tako, bio je barem djelomično uspješan. Biden je od tada javno izrazio očekivanja za susretom, koji bi se trebao održati u narednim mjesecima. Ovo je Putinu dodijelilo značajan prestiž.
Iako je susret po uzoru na one iz Hladnog rata izuzetno povoljan za Kremlj, trenutna geopolitička pozadina ovog očekivanog sastanka Biden-Putin je znatno manje ohrabrujuća.
Čini se da se svaki preostali prostor za saradnju sa SAD-om brzo smanjuje, dok su veze Rusije i EU također u krizi. Nedavna posjeta šefa za vanjsku politiku EU Josepa Borrella Moskvi, početkom 2021. godine, označila je novo pogoršanje u odnosima, dok su nedavna otkrića o ruskim aktima međunarodne agresije unutar EU izazvala niz diplomatskih skandala.
U posljednjim danima aprila, Evropski parlament je većinski donio rezoluciju kojom se traži prekid uvoza ruske nafte i plina, zajedno s ruskim isključenjem iz međunarodnog platnog sistema SWIFT i ukidanjem oligarhijskih viza, u slučaju nove ofanzive Kremlja prema Ukrajini.
Šta sve ovo znači za Ukrajinu?
S pripremama za samit koji je trenutno u toku, razumno je zaključiti da će se bilo koji vojni planovi za veliku rusku ofanzivu odgoditi do sastanka Bajdena i Putina. Za Ukrajinu je ključno da iskoristi ovu priliku za mogućnostima kako bi poboljšala položaj zemlje i pripremila se za mogućnost dramatične eskalacije sa Rusijom.
Jedan od glavnih prioriteta Ukrajine mora biti učvršćivanje veza sa zapadnim svijetom. Dugoročni strateški ciljevi Ukrajine su članstvo u NATO-u i Evropskoj uniji. Ovo ostaje nepromijenjeno. Međutim, nerealno je očekivati značajan napredak prema bilo kojem od ovih ciljeva u neposrednoj budućnosti.
Umjesto toga, Ukrajina mora pronaći praktične korake kako bi pomogla odbrani zemlje od prijeteće opasnosti koju predstavlja ruska vojska.
Iako su brojne nedavne demonstracije političke solidarnosti s Ukrajinom dobrodošle, one same neće biti dovoljne da odvrate Kremlj. Da parafraziramo Winstona Churchilla, “ratovi se ne dobijaju izrazima velike zabrinutosti.” Imajući ovo na umu, uvjeren sam da bi Ukrajina trebala izravno apelirati na SAD za priznanje kao glavnog saveznika izvan NATO-a.
Ovaj status je prvi put uveden 1987. godine, a trenutno ga ima 18 zemalja širom svijeta, uključujući Australiju, Izrael, Egipat, Brazil i Japan. Iako status glavnog saveznika izvan NATO-a nije ekvivalentan vojnom paktu za odbranu, on daje niz prednosti u pogledu potencijalne vojne saradnje sa SAD-om koja inače ne bi bila moguća za zemlje izvan NATO saveza.
Ovo bi bio značajan korak ka bližim američko-ukrajinskim vezama u trenutku kada se vojna saradnja između dvije zemlje produbljuje. Status glavnog saveznika koji nije član NATO-a služio bi kao formalno priznanje ovog intenzivirajućeg partnerstva, istovremeno priznavajući strateški značaj Ukrajine kao ključnog američkog saveznika u istočnoj Evropi.
Takav bi potez Moskvi poslao važnu poruku o odlučnosti SAD-a da stane uz Ukrajinu, prije susreta Bajdena i Putina
Tokom proteklih sedam godina, Ukrajina se pojavila kao istočna granica zapadnog svijeta. Hiljade ukrajinskih vojnika dalo je svoje živote da bi sprečilo poraz demokratije i napredak ruskog autoritarizma. Ova borba još uvijek nije gotova i već je izazvala dramatično pogoršanje šire međunarodne sigurnosne situacije. Nedavna otkrića ruskog učešća u eksplozijama skladišta oružja i pokušajima atentata u EU podsjetnik su da je napad Moskve na Ukrajinu dio šire kampanje Kremlja za poništavanjem presude iz 1991. godine.
Dodjelom Ukrajini statusa glavnog saveznika, koji nije član NATO-a, odražavat će promjenu političke stvarnosti u današnjoj istočnoj Evropi. Od 2014. godine ruska agresija na Ukrajinu razbila je mitove o slavenskom bratstvu, koji su nekada bili zvanični ton u bilateralnim odnosima između dvije nekadašnje „bratske nacije“.
Ispitivanja javnog mnijenja i istraživanja dosljedno pokazuju da velika većina Ukrajinaca sada prihvaća euroatlantske integracije i svoju budućnost vide kao dio zapadnog svijeta. Da bi se postigla ova historijska transformacija trebat će decenije, ali kratkoročni napredak je također neophodan kako bi se Rusija odvratila u trenutku kada se čini da je Moskva namjeravala testirati odlučnost Zapada.
Priznanje Ukrajine kao glavnog saveznika, koji nije član NATO-a, bio bi korak u pravom smjeru i odgovarajući odgovor na rusko zveckanje oružjem.
Autor: Oleksiy Goncharenko/atlanticcouncil.org
